IZJAVA Ivice Todorića da kreće u politiku može se tumačiti na dva načina. Jedan je vic od strane samog Todorića kojeg novinari prate kao da je kakva rock zvijezda pa se na naslovnice stavljaju fotke kako mu frizer pere kosu. Drugi kaže da Todorić zaista misli u politiku odnosno da će se kandidirati za sabor.

Uostalom, zašto ne? Nakon svih Bandića, Keruma i Sanadera, potom i polovice HNS-a koja je u pola mandata promijenila stranu - zašto i Ivica Todorić ne bi postao saborski zastupnik, ušao u red, kako se nekada govorilo, najodličnijih od svih nas?

Dobar broj Hrvata bi podržao lidera poput Todorića

Todorić je, uostalom, lider kakvog želi pristojan broj Hrvata. Čovjek otvara radna mjesta - istina, s malim plaćama, ali bile su manje-više sigurne. Koji sitni dobavljač prođe loše, ali nećemo sitničariti. Vole ga i "novinari", pisali su mu tekstove kao što su nekada pjesnici pisali Titu. Vizija Hrvatske koju je gradio Todorić čak i prilično nalikuje na onu koju je gradio bravar koji je kasnije postao maršal -  većini neki posao, većini neka sitna plaća, većini neka varljiva sigurnost (premda se razvijali sporije od jedne Grčke ili Španjolske), a elita jede i pije po dvorcima te ima vlastita lovišta.

Todoriću je u sustavu Agrokora nedostajao samo lanac radničkih odmarališta u kojima kolege s posla možete gledati kako se svađaju s bračnim partnerima i Gazda bi bio zapisan u zvijezdama kao dragi vođa i lider koji je u srcu mnogih Hrvata. Todorić je produkt politike, Agrokor bez naklonosti politike i regulatora (od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja nadalje) nikada ne bi postao ono što jest - perjanica rodijačkog kapitalizma u Hrvata. No budimo realni, Agrokor ne bi nikada postao ono što jest ni bez građana. Jedan ne baš malen dio građana ove zemlje želi upravo ono što je Gazda nudio: jednostavan, no relativno siguran posao. Istina, za malu plaću.

Gazda je nudio tisuće i tisuće jednostavnih radnih mjesta bez potrebe da nakon posla nekoliko sati čitate priručnike i gledate na YouTubeu nova poslovna rješenja. Todorić je za mnoge puno prihvatljiviji i draži poslodavac nego jedan Rimac, koji očekuje da se svakodnevno poslovno i tehnološki usavršavate, stječete nove vještine i općenito budete među najboljima na svijetu. Deseci tisuća građana su radili za Gazdu, a nije baš da su svi na to bili egzistencijalno primorani niti smo vidjeli da se bune. Ono što je on nudio mnogima je odgovaralo. Ima li 5 % ljudi u nekoj izbornoj jedinici kojima je Gazda primjer dobrog gazde? Vjerojatno ima. Ako se kandidira - zašto ne bi prošao?

Suđenje oko Agrokora će trajati do 2040. godine

Svi koji očekuju Gazdu u zatvoru, načekat će se. Idemo konkretno. Sjećate se kada je Ivo Sanader uhapšen? Bivši premijer je uhapšen na naplatnim kućicama St. Michael u blizini Salzburga točno u 15:46, dana 10. prosinca 2010. godine. Dakle, za koji tjedan slavimo osam godina od tog trenutka. Djeca koja su tada završavala osnovnu školu danas već nose titule prvostupnika i razmišljaju hoće li u Njemačku ili će upisati diplomski studij. A Sanader još nije pravomoćno osuđen niti za jedan jedini slučaj. Posljednje je prije mjesec dana oslobođen krivnje u slučaju HEP-Dioki. Ima i nepravomoćnu presudu za Hypo. Neka suđenja se ponavljaju i tako dalje... Da vas ne zamaramo, bitno je naglasiti kako su slučajevi protiv Sanadera pravno bitno jednostavniji nego što su slučajevi protiv Todorića.

Firma je jedan pravni subjekt, a vlasnik je drugi. Samo loše poslovanje koje je firmu dovelo u dugove nije samo po sebi kažnjivo. Sud mora dokazati da je Gazda radio nezakonito, npr. na nedopušten način izvlačio novac iz firme, recimo potpisujući fiktivne ugovore. To u zapetljanom sustavu tipa koncerna Agrokor uopće nije lako dokazati. Dodatno, mi nemamo dovoljno stručnjaka za takve slučajeve. U Hrvatskoj se pripadnici pravosudnog aparata ne šalju na skupa poslijediplomska školovanja o ugovornim i drugim odnosima između trgovačkih društava. Potencijalni gospodarski kriminal nije danas izdati lažni ugovor, gdje lako nađemo kako nema robe ili usluge za njega. To su puno ''finije'' financijske operacije koje razumiju samo vrhunski specijalisti. Kako se u tom slučaju može očekivati da DORH pripremi optužnicu i dokaže djelo te da sud sve razumije i da svi dokazi budu opet dovoljno jasni i da izravno terete Todorića?

Koga će za 20 godina uopće biti briga za presudu Todoriću?

Ante Nobilo je točno rekao kako kao odvjetnik neće dočekati kraj postupka jer će sudski spor u slučaju Agrokor trajati najmanje 20 godina. Drugim riječima, možemo očekivati da će se ova priča vući negdje do 2040. godine. Hoće li ga tada osuditi? Nebitno. Koga će tada uopće biti briga?

U svakom slučaju, Gazdi, ako se odluči kandidirati, možemo poželjeti samo ugodan ulazak u politiku i sabor jer će onda biti sasvim jasno kako je ovo zemlja kmetskog mentaliteta, u kojoj mnogi traže gospodare. Gazda u saboru bi bio najbolji podsjetnik na mentalitet naroda. Ante Starčević je davno rekao: ''Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se nemari čuditi ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačii, jer od njega nestoji, čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke - što mienja gospodare.''

Gazda u saboru bit će samo simbol 30 godina jadne hrvatske politike i građana koji si umjesto male liberalne države, osobnih sloboda i odgovornosti za svoju sudbinu i svoj razvoj u poslovnom i profesionalnom smislu traže novog gospodara, novog lidera koji će ih uvesti u budućnost a da nitko baš ništa ne mora mijenjati.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala