Treba li plaćati donatore krvi?

Treba li plaćati donatore krvi?
Foto: EPA

PITANJE se razmatra budući da postoji svjetsko tržište krvne plazme vrijedno desetke milijardi dolara, a potražnja sve više raste iz godine u godinu.

Scotty Hearron prije nekoliko godina bio je siromašni student na Sveučilištu u Oregonu kada je prvi put dobio naknadu za doniranje krvi, prenio je njegovu priču BBC. U Sjedinjenim Američkim Državama dopušteno je doniranje plazme osam puta u razdoblju od četiri tjedna, čime se može zaraditi 280 dolara svaki mjesec.

 

Hearron, koji je sada 23-godišnji učitelj, donirao je krvnu plazmu zbog osjećaja da radi nešto pozitivno i pomaže drugima, a to nije bio ni loš način zarade džeparca. Njegovi kolege studenti, kao i radnici, bili su uz njega najčešći donatori, prisjetio se.

Kkrvna plazma čini 55 posto volumena krvi. Njezino doniranje najčešće traje sat vremena jer se prvo izvuče krv, potom se plazma odvoji u mašini pokraj kreveta te se nakon toga stanice krvi vraćaju sa slanom otopinom u tijelo donatora.

Posao s plazmom cvate

U zemljama, kao što je Velika Britanija, doniranje krvi je potpuno dobrovoljno i neplaćeno, a plaćanje za doniranje moglo bi izgledati neprikladno ili iskorištavajuće.

No u zemljama poput SAD-a, Njemačke, Austrije i određenih pokrajina Kanade, ljudi dobivaju naknadu za davanje krvi, a posao s krvnom plazmom cvate.

Plazma se može prodavati na svjetskoj razini jer za razliku od cjelovite krvi ima vrlo dugi rok trajanja.

Dok se cjelovita krv mora držati u hladnjaku i upotrijebiti unutar 42 dana, plazma se smrznuta može pohraniti i izdržati do 10 godina. To omogućuje njezin transport diljem svijeta.

Učestalost liječenja proteinima krvne plazme je sve veća i potražnja za njom svakodnevno raste. Svjetsko tržište plazmom vrijedilo je 2016. godine 23,6 milijardi dolara, a prema predviđanjima do 2023. godine vrijednost će se gotovo udvostručiti.

Najveći izvoznik je trenutno SAD, država koja svaki mjesec izveze plazme u vrijednosti većoj od 2 milijarde dolara, čineći je 12. najvrednijim izvoznim proizvodom.

Liječenje raznih bolesti i stanja

U Kanadi dvije pokrajine dozvoljavaju privatnim kompanijama plaćanje ljudi za njihovu krvnu plazmu, Saskatchewan i New Brunswick.

"Plazma se u ovom trenutku uglavnom upotrebljava za davanje dodatnih imunoglobulina ili antitijela", naveo je Barzin Bahardoust, izvršni direktor Kanadskih resursa plazme (CRP), tvrtke koja prikuplja plazmu iz klinika spomenutih pokrajina.

Nakon što prikupi plazmu, CRP je smjesti u posebne kontejnere, a potom je šalje tamo gdje je potrebno.

Ljudi s problemima imuniteta mogu dobiti dodatan imunoglobulin, proteinsku molekulu, kako bi podigli njegovu razinu u krvotoku, što im pomaže u borbi s infekcijama. Pozitivni efekti traju tri do četiri tjedna.

Plazma također sadrži čimbenike zgrušavanja krvi koji se koriste za liječenje hemofilije, kao i albumin, protein koji se može koristiti za liječenje opeklina.

Razlozi za plaćanje donatora

Mario Macis, ekonomist na Johns Hopkins University, ustvrdio je kako dobrovoljno darivanje nije dovoljno za rastuću potražnju za plazmom na svjetskoj razini.

Također je napomenuo kako potražnja za plazmom raste sve više kako ljudi u zemljama razvoja dobivaju sve više pristupa zdravstvenoj skrbi.

S time se složio i Robin Slonim, ekonomist na Sveučilištu u Sydneyju, napominjući da će bez opskrbe plazmom koja dolazi od plaćenih donatora liječenje pomoću njezinih proteina biti dostupno samo bogatima.

Australija koja ne plaća donatore uvozi više od 50 posto potrebne plazme iz SAD-a, države koja ih plaća.

Protivnici govore o iskorištavanju siromašnih i manipulaciji cijenama

Jedna od protivnica plaćanja doniranja je Kat Lanteigne, izvršna direktorica organizacije Blood Watch iz Toronta.

Ona je ustvrdila da se plaćanjem plazme vreba na ranjivu populaciju i škodi dobrovoljnom darivanju krvi.

"Jednom kad naviknete donatore na plaćanje teško ih više možete nagovoriti na darivanje", navela je, dodajući da plazma treba ostati u javnoj domeni, a ne u privatnoj, jer bi farmaceutske tvrtke mogle povisivati cijene kako bi htjele.

Lanteigne radi s političarima na prijedlogu zakona kojim bi se zabranilo plaćanje donatorima plazme.

Europska unija također procjenjuje svoje zakonodavstvo koje regulira doniranje krvi u svjetlu ulaska privatnih kompanija na tržište. U isto vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) želi da se doniranje u svakoj zemlji obavlja bez naknade, tvrdeći da je to temelj sigurnog i održivog snabdijevanja krvlju.

Srednji put

Branitelji naknada za doniranje ističu da se na plaćanje ne bi trebalo gledati kao koristoljublje. Spomenuti profesor ekonomije Macis naveo je primjer Njemačke gdje donatori dobivaju 27 eura, što je navedeno kao naknada za izgubljeno vrijeme i trošak transporta.

"I to je ljudima u redu, od doniranja nitko ne bi trebao imati troškova", naveo je.

Italija se, pak, odlučila za treću opciju. Donatorima se ne plaća naknada, ali im se plaća slobodan dan kako bi mogli dati krv. To za prosječnog talijanskog radnika vrijedi oko 150 eura. Prema zakonu Republike Hrvatske donator krvi također ostvaruje pravo na slobodan dan, no on vrijedi otprilike tri puta manje nego u Italiji.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara