Foto: FAH

TROJE ustavnih sudaca ne slaže se s većinom koja smatra da je Lex Agrokor ustavan. To su Lovorka Kušan, Goran Selanec i Andrej Abramović koji su kroz dva izdvojenja mišljenja pobrojali svoje argumente.

>> POGLEDAJTE PRESS KONFERENCIJU Ustavni sud donio odluku o Lex Agrokoru

" Ključni razlog zbog kojeg smatramo da članak 43. Zakona o postupku izvanredne uprave predstavlja povredu članka 49. Ustava Republike Hrvatske je činjenica da Zakon ne propisuje da se manjinskim (preglasanim) vjerovnicima jamči, u najgorem slučaju, jednak položaj onom koji bi imali u stečajnom postupku likvidacije dužnika", stoji u mišljenju koje potpisuju Selanec i Kušan. To je po njima ključni argument za tezu da odredbe kojima se uređuje izrada i sklapanje nagodbe predstavljaju nerazmjerno ograničenje ustavnog jamstva poduzetničke slobode.

Privremeno vijeće i povjerenik ne daju svim vjerovnicima jednakost prilika

Još jedan argument za neustavnost nalazi se u odredbama koje se odnose na ustrojavanje, ovlasti i međusobni odnos izvanrednog povjerenika i privremenog vjerovničkog vijeća koje ne osiguravaju jednakost prilika svim vjerovnicima da u okviru postupka izvanredne uprave iskažu i zaštite svoje interese.

Smatraju izuzetno problematičnom činjenicu da zakon nije propisao ni preciznije kriterije procjene nužnosti i svrsishodnosti plaćanja starih tražbina odnosno preuzimanja novih zaduženja, niti je u tom kontekstu osigurao učinkovit nadzor nad radnjama ova dva tijela postupka. Takva nedorečenost zakonskih odredbi otvorila je suviše prostor za favoriziranje određenih vjerovnika u pogledu zaštite njihovih tražbina, odnosno suspektno umanjenje imovine dužnika u svrhu zadovoljenja partikularnih interesa nekih od dionika postupka, navode suci Selanec i Kušan.

Pojašnjavaju kako Zakon ne sadrži instrumente koji su sposobni osigurati zadovoljavajuću reprezentativnost privremenog vjerovničkog vijeća koja bi jamčila da to tijelo na podjednak način štiti interese svih vjerovnika. Ne radi se samo o tome što odlučujući utjecaj u pogledu formiranja, uključujući i sam sastav privremenog vjerovničkog vijeća, nemaju sami vjerovnici ili sud kao nezavisno tijelo postupka, već izvanredni povjerenik koji se u postupku vodi svojim interesima koji se po prirodi stvari načelno ne poklapaju s interesima (svih) vjerovnika.

Ističu kako Zakon ne jamči ni minimum transparentnosti odlučivanja unutar privremenog povjereničkog vijeća. Dalje kažu kako se ne može ignorirati činjenica da "u rukama tijela za kojeg zakonodavac nije osigurao osnovnu razinu transparentnosti rada, čije odluke izmiču djelotvornoj sudskoj kontroli i čija reprezentativnost nije zajamčena, instrument seniorskog statusa tražbine predstavlja značajnu prijetnju zaštiti interesa manjinskih vjerovnika".

Otkupljivačima dugova nije cilj vraćanje dužnika na "zdrave noge"

Iako izrijekom ne navode, jasno je da su ovdje mislili na tzv. lešinarske fondove: "Brine nas mogućnost da se omogući suspektno preuzimanje upravljanjem dužnika na uštrb ne nužno niti manjinskog dijela vjerovnika. To je posebno slučaj sa specifičnom vrstom vjerovnika čiji interesi su učestalo u izravnoj suprotnosti s konačnim ciljem restrukturiranja poslovanja dužnika.

To su vjerovnici koji svoje poslovanje grade oko prakse otkupa dugova onih trgovačkih društava koje se radi nelikvidnosti suočavaju s prijetnjom poslovnog urušavanja, ali po značajno umanjenoj cijeni od inicijalne ili redovne. Ova skupina vjerovnika nerijetko to čini kako bi "jeftinije" došla do utjecaja na odluke o poslovnoj sudbini dužnika. Radi se o tzv. 'pozajmi da bi vladao' (loan-to-own) strategiji.

Njihov cilj nije nužno, pa niti uobičajeno, vraćanje dužnika na 'zdrave noge'. Upravo suprotno, svoju 'diskontno' stečenu vjerovničku poziciju koriste kako bi što efektnije i učinkovitije višestruko povratili sredstva kojima su (diskontno) kupili dio duga vjerovnika".  

Otvorena je mogućnost ovoj skupini vjerovnika da koristeći svoju "diskontno" stečenu vjerovničku poziciju iskoriste kako bi utjecali na odluke tijela izvanrednog postupka o izvršenju isplate njihovih tražbina u punoj cijeni ili odluke o novom zaduživanju dužnika kroz financijski okvir koji bi im omogućio pretvaranje stare u novu tražbinu seniorskog statusa (tzv. roll-up aranžman).

Izvanredna uprava može prekinuti rad bez nagodbe

Ukazuju na još jedan apsurd, a to je da se postupak izvanredne uprave može ostvariti bez da se
pokušala ostvariti nagodba. "... ne vidimo da je Zakon predvidio djelotvorne instrumente kojima bi mogla biti spriječena situacija u kojoj su odluke iz navedenih zakonskih odredbi iskorištene kako bi se određenim vjerovnicima pogodovalo isplatom starih tražbina ili refinanciranjem istih u tražbine seniorskog statusa za potrebe raspodjele preostale imovine dužnika u okviru stečajnog postupka. S obzirom na to da u našem viđenju mogućnost da postupak izvanredne uprave završi s ovakvim ishodom predstavlja izravno izdaju njegove temeljne svrhe, smatramo da ju je zakonodavac bio dužan spriječiti na izričit i nedvosmislen način".

Smatraju kako suspektna, odnosno nedovoljno obrazložena raspodjela vjerovnika po zasebnim skupinama narušava povjerenje vjerovnika u legitimitet postupka strukturiranja i izaziva nepovjerenje kako prema ostalim tijelima postupka poput izvanrednog povjerenika, tako i prema ostalim vjerovnicima. U takvim okolnostima vjerovnici će biti skloni opstruiranju konstruktivnog dogovora, što će vjerojatno voditi prekidu njihova poslovanja s dužnikom.

"Ovako narušeni odnosi pridonijet će stvaranju negativne reputacije dužnika i time utjecati na povjerenje poslovne zajednice prema njemu. Drugim riječima, poslovno neutemeljena ili arbitrarna klasifikacija vjerovnika za potrebe odlučivanja u okviru postupka izvanredne uprave znatno umanjuje šanse dužnika da uspješno provede restrukturiranje svog poslovanja", zaključuju.

I na kraju konstatiraju kako zakon potpuno ignorirana mogućnost da se dio imovine dužnika nalazi izvan Republike Hrvatske. Ignoriranje je, pišu Selanec i Kušan, vidljivo u potpunom nedostatku odredbi koje bi se odnosile na međunarodno insolvencijsko pravo, odnosno pravo Europske unije.

Zato pojedini vjerovnici mogu za vrijeme postupka izvanredne uprave jedno te isto potraživanje prijaviti u postupku izvanredne uprave i istovremeno ga naplatiti od povezanog i ovisnog društva u drugoj državi. Isto tako nije jasno na koji način bi nagodba trebala tretirati imovinu dužnika, odnosno njegova povezana i ovisna društva koji se nalaze izvan Hrvatske.

Abramović: Zašto bi se zakon primjenjivao na društva u kojima Agrokor ima samo 25 posto

Sudac Andrej Abramović slaže se s mišljenjem kolega Kušan i Selenac i smatra da se potreba za donošenje zakona temeljila na proizvoljnim, neprovjerenim i dokazima nepotkrijepljenim tvrdnjama.
Za roll up krediti kaže da je sasvim sigurno negativno i diskriminatorno utjecao na prava (barem nekih) vjerovnika u postupku.

Neustavno mu je što se zakon primjenjuje i na društva u kojima je Agrokor imao samo 25 posto. Za privremeno vjerovničko vijeće ističe da je sastavljeno na prijedlog izvanrednog povjerenika pa i može reprezentativno održavati strukturu vjerovnika, niti može valjano nadzirati onoga tko ih je i predložio, tj. izvanrednog povjerenika. Protuustavnim smatra i što se dio vjerovnika namirivao tijekom postupka.

Na kraju sudac Abramović piše: "Zakon o postupku izvanredne uprave ne smatram niti kao propis koji bi se mogao opravdati nekim legitimnim ciljem, niti smatram da je njegovo donošenje bilo nužno i u javnom interesu".