GODINA 2020. u svijetu je počela prilično burno. U prvom tjednu nove godine termin "Treći svjetski rat" postao je "trending" na Twitteru i na Googleu, gdje je pretraživanje tog termina eksplodiralo od 29. prosinca, kad su američke snage bombardirale baze proiranske paravojske u Iraku i Siriji, do danas.

Generala Sulejmanija počelo se uspoređivati s austrijskim prijestolonasljednikom Franjom Ferdinandom čije ubojstvo je izazvalo Prvi svjetski rat. Na društvenim su mrežama, naravno, krenuli i memovi koji su paniku oko Trećeg svjetskog rata okrenuli na sprdnju, što je kod drugih izazvalo zgražanje banaliziranja takve opasnosti.

Jučerašnji iranski napad iz odmazde na američke baze, a potom i pad ukrajinskog putničkog aviona (za koji se sad sumnja da je oboren) nakon polijetanja iz Teherana, produbili su paniku i konfuziju. No kad se prašina eskalacije slegla, a američki predsjednik Donald Trump izašao pred kamere i dao izjavu, postalo je jasno da su strahovi oko trećeg svjetskog rata blago prenapuhani.

>> Analiza Branimira Vidmarovića: Amerika je ostala sama, a Iran će to zapamtiti

Trump proteklih dana nije ulijevao povjerenje da zna što radi

Naravno, Trumpovi potezi i izjave prije jučerašnjeg govora baš i nisu pomogli smirivanju situacije. Sama likvidacija Sulejmanija, kojeg su analitičari opisivali kao drugog najmoćnijeg čovjeka iranskog režima odmah iza vrhovnog vođe Alija Hamneija, bila je prilično neproporcionalan odgovor na drski, ali manje-više bezopasni prodor nenaoružanih prosvjednika i paravojnih boraca u američko veleposlanstvo u Bagdadu.

Naime, na prethodni raketni napad proiranske paravojske Kataib Hezbolah na iračku bazu u kojem je poginuo jedan američki "kooperant", a ranjeno nekoliko vojnika, već je odgovoreno spomenutim napadom na baze u kojima je ubijeno najmanje 25 proiranskih boraca. 

>> Rat s Iranom bio bi katastrofa. Evo kako bi izgledao

Trumpova administracija zaista nije ulijevala povjerenje da ima razrađen plan za eskalaciju s Iranom i da je pripremljena za posljedice koje to može donijeti. Kao što je iznenadio sve kad je odustao od protunapada nakon rušenja američkog drona, tako je sad šokirao sve ovakvim silovitim odgovorom. Dapače, New York Times je izvijestio da je Trump izabrao najekstremniju od opcija koje su mu vojni zapovjednici ponudili, a čini se da ni zaključak da je novi, dosad najveći, iranski napad na Amerikance pitanje "dana ili tjedna" nije tako čvrst kako su iz Bijele kuće i Pentagona tvrdili. 

A Trumpova prijetnja da Pentagon ima pripremljene 52 mete za novi protunapad na Iran, uključujući kulturna dobra - što bi predstavljalo grubo kršenje međunarodnog prava o ratovanju - došla je kao dodatna potvrda onima koji su od početka tvrdili da Trump ne zna što radi u vjerojatno najopasnijoj epizodi svog mandata. 

>> Trump je Iranu doslovno zaprijetio ratnim zločinima

Amerikanci dobili dojavu o napadu od Iraka

Ipak, kombinacijom pametne prosudbe obiju strana, sreće i uzajamne želje da se spriječi rat koji bi bio katastrofa za sve uključene, eskalacija je jučer zaustavljena. Kako smo već jučer saznali, Iran je te večeri unaprijed upozorio Irak da će napasti dvije baze u kojima su smješteni američki vojnici. A kako danas izvještava CNN, iračka vlada je tu dojavu prenijela Washingtonu, što je dalo američkoj vojsci dovoljno vremena da, zahvaljujući satelitima i špijunskim avionima, utvrde na koje baze su ispaljeni projektili i sklone ugrožene vojnike u bunkere. Osim toga, najmanje 4 od 22 ispaljena balistička projektila nisu pogodili metu ili detonirali.

Uza sve to, daljnja eskalacija bila je izbjegnuta za dlaku. Kako je za CNN otkrio jedan senator, Trump se činio spreman narediti novi napad ako je i jedan američki vojnik stradao. Srećom, ubrzo je utvrđeno da u iranskom napadu uopće nije bilo žrtava; nevjerojatne izvještaje iranskih režimskih medija o 80 ubijenih i 200 ranjenih Amerikanaca treba shvatiti naprosto kao propagandu o žestokoj odmazdi.

To potvrđuje i pomirljiva izjava iranskog ministra vanjskih poslova Džavada Zarifa da je Iran "završio s proporcionalnim mjerama samoobrane" te da "ne želi eskalaciju ili rat, ali će se obraniti od svake agresije". Iranski veleposlanik pri UN-u također je istaknuo da su u napadu ciljani vojni objekti kako ne bi bilo "kolateralne štete" za civile. Suprotnost s neselektivnim iranskim i ruskim napadima u Siriji prilično je upadljiva.

>> Mučenik ili terorist? Tko je zapravo bio moćni general Sulejmani

Iran odgovorio simbolično, Trump shvatio poruku

U svakom slučaju, Trump je jučer navečer u svom govoru jasno dao do znanja da prihvaća iransku ponudu o zakapanju ratne sjekire i da ne misli uzvraćati na simbolični raketni udar bez žrtava.

"Iran mora prekinuti svoje nuklearne ambicije. Vrijeme je da Europa i Kina postanu svjesne ovoga. Moramo postići dogovor s Iranom kako bi svijet bio sigurnije mjesto. Moramo poslati poruku Iranu, vaša kampanja terora više neće prolaziti", poručio je američki predsjednik u skladu sa svojom politikom raskidanja postojećeg nuklearnog sporazuma s Iranom i zahtjevom da se ispregovara novi, sveobuhvatniji, koji bi se pozabavio i iranskim programom razvijanja balističkih projektila, ali i njihovim projektom sponzoriranja i iskorištavanja paravojnih šijitskih posrednika za dominaciju u većinski sunitskoj regiji.

Na kraju krajeva, i sam Trump zna nešto o simboličnim udarima: u dva navrata, 2017. i 2018., naredio je zračne i raketne udare na Siriju zbog kemijskih napada koje je sirijska vojska izvršila nad civilima. I tada su ga ujedinjeno napadali ljevičarski kritičari i dotadašnji desničarski pristaše, paničareći o Trećem svjetskom ratu koji će to izazvati. Do Trećeg svjetskog ni tada ni sada nije došlo. 

Sulejmanijeva smrt "od ogromnog značaja"

No, bilo bi brzopleto zaključiti i da Trump ništa nije postigao ovim obračunom. Kao što je bivši šef CIA-e i bivši zapovjednik američkih snaga za Siriju i Irak David Petraeus ocijenio u intervjuu za Foreign Policy, SAD je likvidacijom Sulejmanija uspješno "obnovio odvraćanje" Irana i njegovih saveznika u regiji, ohrabrenih dosadašnjom popustljivošću pred neprestanim provokacijama. 

"Sulejmani je bio arhitekt i operativni zapovjednik iranskog projekta učvršćivanja kontrole nad takozvanim šijitskim polumjesecom koji se proteže od Irana preko Iraka i Sirije u južni Libanon. On je odgovoran za opskrbu eksplozivima, projektilima, oružjem i drugim streljivom koje je ubilo preko 600 američkih vojnika i mnoge druge koalicijske i iračke partnere samo u Iraku, kao i u mnogim drugim zemljama poput Sirije. Tako da je njegova smrt od ogromnog značaja", zaključio je Petraeus kojem se, znakovito, Sulejmani osobno u pismu 2008. pohvalio da kontrolira iransku politiku za čitavu regiju. 

I rusko-američki šahovski velemajstor i autor Gari Kasparov smatra da je kažnjavanje Irana bilo ispravno, jer nedjelovanje samo "podiže uloge, odgađa neizbježno i ohrabruje agresora da djeluje nekažnjivo dok konačni odgovor ne bude ogroman i destabilizirajući".

Sirijski analitičar iz Instituta Tahrir za bliskoistočnu politiku Hasan Hasan također je u članku za Guardian napisao da je Trump zadao ogroman udarac iranskim ambicijama za hegemoniju na Bliskom istoku jer je Sulejmani ubijen upravo u trenutku kad se suočavao s dosad neviđenim izazovima. U Iraku i Libanonu mladi su masovno izašli na ulice buneći se protiv korumpiranih vlasti, ali i protiv njihove slizanosti s Teheranom. Ni Rusija, unatoč savezništvu s Iranom, ne gleda potpuno blagonaklono na njihove planove za, primjerice, Siriju, gdje je u tijeku krvava ofenziva na posljednji dio zemlje pod kontrolom pobunjenika. 

"Teorija luđaka" se prvi put isplatila

Na tom tragu, i pakistansko-britanski autor i aktivist Maajid Nawaz zaključio je da se Trumpova "hrabra oklada" isplatila jer je ovim udarcem okončao eru udovoljavanja Iranu. Signalizirao je Iranu da će se odsad svaki napad njegovih posrednika tretirati kao napad samog Irana i da će se u skladu s time i odgovoriti. Iako je na ovaj način mobilizirao Irance da stanu iza svog režima, u isto vrijeme je zadobio simpatije Arapa u okolnim zemljama, ogorčenih na iransko teroriziranje regije koje je Sulejmani predvodio.

Štoviše, Iran možda ne bi popustio da Amerika nema tako nepredvidivog, pa i nestabilnog predsjednika. Naravno, Iranci i dalje prijete novim napadima i sasvim je moguće da će ta prijetnja biti ispunjena. Ali neposredna opasnost rata je izbjegnuta, ravnoteža moći koju je Obama poremetio pasivnošću prema Putinu, Asadu i Irancima je donekle popravljena, a Iran je iz obračuna izašao kao definitivni gubitnik. Možda po prvi put, Trumpova "teorija luđaka" pokazala se uspješnom.