TURSKA se tradicionalno postavlja kao posrednik između Istoka i Zapada, održavajući diplomatske odnose i s Europskom unijom i s bliskoistočnim državama.

U sporu između Sjedinjenih Američkih Država i Irana Ankara je također višekratno pokušala preuzeti ulogu medijatora, no bez uspjeha - nije uspjela odvratiti Washington od napada, a ni Teheran nije odstupio od svojih stajališta. Da je rat možda samo odgođen, sugerira i frustracija u izjavama turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana. Prisjećajući se razgovora s Washingtonom krajem siječnja, Fidan je rekao: "Nazvali su me usred noći".

Kazao je kako je odmah shvatio ozbiljnost situacije i obavijestio predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. "Bili su to vrlo mračni trenuci. Svake smo minute očekivali da će izbiti rat ili da će početi prvi napad", dodao je Fidan, a piše Deutsche Welle.

Složen sukob s više rizika

Ankara strahuje da bi rat s Iranom mogao brzo prerasti u širi regionalni sukob. Turska, koja s Iranom dijeli granicu dugu 530 kilometara, zabrinuta je zbog mogućih humanitarnih, ekonomskih i političkih posljedica. S ekonomskog stajališta, postoji bojazan od rasta već visoke inflacije, problema u opskrbi energentima i gubitaka u turizmu. Politički, Ankaru brinu neizvjesne promjene u odnosima snaga na Bliskom istoku te moguće ponovno izbijanje sukoba s naoružanim kurdskim skupinama. Zbog raketnih napada, Turska također mora računati s mogućim novim valom izbjeglica iz Irana i južnog Libanona.

Neutralnost i diplomatsko pozicioniranje

Kao članica NATO-a, Turska se za sada drži neutralno. Iran do sada nije napao ni vojnu bazu Incirlik, koju koriste američke snage, ni radarski centar NATO-a u Küreciku. Iako je NATO-ov sustav protuzračne obrane presreo jednu balističku raketu, Iran je naglasio da Turska nije bila meta, a izvori bliski turskoj vladi također pretpostavljaju da je raketa skrenula s putanje.

Ankara je od početka rata pojačala diplomatske aktivnosti sa SAD-om, EU-om i zaljevskim zemljama, pozivajući sve strane na povratak pregovorima. Međutim, ti napori trenutno ne nailaze na plodno tlo, smatra Sinan Ülgen iz istanbulskog Centra za ekonomske i vanjskopolitičke studije (EDAM). On tursku diplomaciju tumači kao pokušaj pozicioniranja za budućnost, jer se u ovoj fazi sukoba pregovori još ne razmatraju.

Prema vladinim izvorima, Ankara već radi na formuli koja bi zaraćene strane mogla dovesti za pregovarački stol. Turska se pritom suočava s dilemom: kolaps režima u Teheranu mogao bi izazvati kaos u susjedstvu, dok bi ojačani režim mogao donijeti nove političke sukobe i neizvjesnost.

Zabrinutost zbog kurdskog pitanja

U Ankari posebnu zabrinutost izazivaju medijske špekulacije da bi SAD mogao koristiti kurdske snage kao kopnene trupe u Iranu. Iako Turska smatra Radničku partiju Kurdistana (PKK) poraženom, a njezinu sestrinsku organizaciju YPG u Siriji oslabljenom, naoružavanje iranskih kurdskih skupina moglo bi pokrenuti novu opasnu dinamiku u regiji. Prema procjenama Ankare, takav razvoj događaja ugrozio bi i proces približavanja turske države i Kurda, započet pod sloganom "Turska bez terorizma". Stoga se etnički sukobi u Iranu i okolici smatraju najgorim mogućim scenarijem.

Strah od novog izbjegličkog vala

Nakon što je tijekom rata u Siriji primila milijune izbjeglica unatoč vlastitim ekonomskim problemima, Turska sada nastoji spriječiti ponavljanje takvog scenarija u slučaju sukoba u Iranu. Mediji izvještavaju o planovima za prihvatne kampove s iranske strane granice, a posljednjih je godina ubrzana i izgradnja graničnog zida.

Ipak, ni vlada ni stručnjaci trenutno ne očekuju nagli porast broja izbjeglica. Stručnjak za sigurnost Sinan Ülgen podsjeća na iskustva iz Iraka i Sirije, gdje su veliki izbjeglički valovi krenuli tek nakon izbijanja građanskih ratova s više sukobljenih strana. Granične službe za sada ne bilježe veće kretanje stanovništva.

Ako bi ipak došlo do masovnog egzodusa, ne očekuju se samo iranski državljani. Procjenjuje se da bi se prema zapadu moglo uputiti i više od dva milijuna afganistanskih izbjeglica koji trenutno borave u Iranu.

Objava šefice EK izazvala bijes

Rasprave o mogućim novim migracijama dodatno je potaknula objava predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen. Ona je pohvalila pripreme turskog predsjednika Erdoğana za suočavanje s migracijama, što su mnogi u Turskoj protumačili kao signal da EU ponovno želi iskoristiti njihovu zemlju kao "tampon-zonu" i "čuvara vrata". Smatraju da bi Turska po svaku cijenu trebala zaustaviti potencijalni izbjeglički val kako Europa ne bi bila pogođena. Naglašena pohvala suradnji u upravljanju migracijama potaknula je i špekulacije o mogućim tajnim ustupcima Ankare, čime bi Turska mogla postati krajnje odredište za milijune izbjeglica.