SAMIRINA šesnaestogodišnja kći Sevda sudjelovala je u prosvjedima protiv režima koji su zahvatili Iran početkom ove godine, prije nego što su SAD i Izrael pokrenuli zračne napade u kojima je ubijen vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei, piše BBC. Samira kaže da se nikada nije bavila politikom. "Radila sam u prodaji u Iranu. Prodavala sam kozmetiku", rekla je za BBC Panoramu. Sve se promijenilo onog dana kada su iranske snage sigurnosti pred njezinim očima ubile njezino jedino dijete

Samirina tuga pretvorila se u bijes jer su iranske vlasti ometale njezinu potragu za kćerinim tijelom. "Shvatila sam da pronalazak Sevde nije kraj, nego tek početak maltretiranja", rekla je. Samira je pobjegla iz Irana pješice, preko opasnog planinskog terena. Danas živi u inozemstvu i skriva se, a sebe opisuje kao "vojsku od jedne žene koja se bori protiv režima".

Odlučna je javno imenovati pripadnike snaga sigurnosti i dužnosnike za koje vjeruje da su odgovorni za smrtonosne pucnjeve. "Uništit će me prije nego što me ubiju, ali neće me lako pronaći. Povratak u normalan život? Nema povratka", kaže ona.

Sevda je ubijena 9. siječnja

Samira je jedna od nekoliko Iranaca s kojima je BBC razgovarao od početka godine. Neki od njih, koji su još u zemlji, rekli su za Panoramu da žele govoriti unatoč rizicima. Naveli su da im je teško zadržati nadu nakon što su masovni prosvjedi brutalno ugušeni.

Iransko veleposlanstvo u Londonu priopćilo je Panorami da su mirne i legitimne prosvjede oteli strani moćnici, uključujući SAD, koji su poticali nasilje, osiguravali oružje i opremu te ugrozili javnu sigurnost.

Sevda je ubijena 9. siječnja dok je sa Samirom sudjelovala na prosvjedima na periferiji Teherana. Prosvjedi su započeli mjesec dana ranije zbog ekonomskog nezadovoljstva, a prerasli su u zahtjeve za ukidanjem Islamske Republike.

Vjerovala je Trumpu

Samira kaže da tada nije bila politički aktivna, ali njezina kći jest. Sevdini uzori bile su Mahsa Amini, čija je smrt u pritvoru pokrenula masovne prosvjede, i Nika Shakarami, ubijena tijekom kasnijeg ustanka protiv strogih islamskih pravila odijevanja. "Održavala ih je na životu u svojim mislima i uvijek je željela nastaviti njihov put otpora", kaže Samira.

Dan prije Sevdine smrti, broj prosvjednika bio je iznimno velik. Samira kaže da su se ona i Sevda odazvale pozivu Reze Pahlavija, prognanog sina posljednjeg iranskog šaha. "Snage sigurnosti izgubile su kontrolu", kaže ona. Tvrdi da je naglo povećanje broja prosvjednika uplašilo iransku vladu pa je sljedeći dan izdana zapovijed da se puca s namjerom ubojstva.

Ipak, mislila je da je to samo prazna prijetnja. "Toliko su lagali u Iranu. Nismo mogli ni zamisliti pokolj takvih razmjera", rekla je i dodala da ih je ohrabrilo obećanje tadašnjeg američkog predsjednika Trumpa, koji je 8. siječnja izjavio: "Poručio sam iranskim vlastima da ćemo ih, ako počnu ubijati ljude, što obično čine tijekom nemira, udariti vrlo snažno."

"Nisam mogla vjerovati da umire"

Majka i kći okupile su se 9. siječnja s ostalim prosvjednicima. Sevda se popela na kantu za smeće i počela voditi skandiranje. "Činilo se da ima više vojnika nego ljudi", prisjeća se Samira. "Ne znam kako su u jednom danu uspjeli okupiti toliku vojsku", kaže.

"Snajperist je pucao s krova zgrade s naše desne strane. Metak joj je prošao kroz srce. Nisam mogla ni vrisnuti. Samo sam zurila u Sevdu, njezino tijelo ležalo je nepomično. Krv joj je šikljala iz usta i nosa. Nisam mogla vjerovati da umire. Oči su joj još uvijek bile uprte u mene", prisjetila se.

Samira kaže da je uspjela odvesti kćer u bolnicu. Rekli su joj da je na operaciji, ali onda su se vrata otvorila i vidjela je da su Sevdu već stavili u vreću za tijela. Sevdino tijelo su odnijeli. Samiri su trebali dani da ga pronađe. Završila je u jednoj od najvećih mrtvačnica u Teheranu.

Ubijene su tisuće

"Tinejdžeri: mladići i djevojke. Toliko ih je ubijeno. Umrla bih sa svakom vrećom koju bih otvorila. Nikada nisam vidjela toliko tijela. Ali nisam odustajala", prepričala je. Napokon je pronašla kćer. "Tri tijela bila su naslagana na Sevdu. Tako smo je našli", rekla je.

Iranske vlasti priznaju da je u prosvjedima ubijeno više od 3000 ljudi, ali tvrde da su neki od njih bili pripadnici snaga sigurnosti. Organizacija za ljudska prava Hrana procjenjuje da je broj mrtvih veći od 7000, od čega su većina prosvjednici.

Samira kaže da je pronalazak Sevdina tijela bio tek početak njezine borbe s vlastima. Kako bi joj dopustili da preuzme tijelo, bila je prisiljena potpisati izjavu da su za Sevdinu smrt odgovorni "teroristi", a ne snage sigurnosti.

"Uplašilo ih je to što sam u kontaktu s vanjskim mrežama"

"To su učinili kako bi prikrili ono što su napravili 8. i 9. siječnja, da sakriju koliko su ljudi ubili. Ušutkali su obitelji tako što su im rekli da izjave kako su njihove voljene ubili izraelski ili američki teroristi", kaže. Unatoč tome, zabranili su joj posjete grobu nakon sprovoda i postavljanje nadgrobnog spomenika.

Nekoliko dana prije ceremonije kojom se obilježava 40 dana od smrti, što je u iranskoj kulturi iznimno važno, pozvali su je u lokalni ured Ministarstva obavještajnih poslova. "Rekli su mi: Trebali biste nam dati intervju i reći da je Sevda bila pripadnica Basidža i da su je ubili prosvjednici. Tada ćemo je proglasiti mučenicom, dobit ćete povlastice, kuću ili što god želite", prepričava.

Sigurna je da je ponuda proizašla iz straha jer je informaciju o Sevdinoj smrti podijelila s jednom iranskom medijskom kućom u Londonu čim je u zemlji ponovno uspostavljen internet. "Uplašilo ih je to što sam u kontaktu s vanjskim mrežama", kaže.

Prijeti joj smrtna kazna

Samira je pobjegla iz Irana čim je prošlo 40 dana od kćerine smrti. "Nisam htjela trgovati krvlju svojeg djeteta", kaže i dodaje da su joj u bijegu pomogli krijumčari ljudi. Nakon što je iz inozemstva nastavila davati intervjue, u odsutnosti je optužena za niz kaznenih djela.

Među njima je i "moharebeh", ratovanje protiv Boga, za koje je moguća smrtna kazna. Revolucionarna garda uhitila je neke članove njezine obitelji i prijatelje. Vlasti su upozorile njezinu obitelj da će, ako se nastave okupljati na grobu, Sevdino tijelo biti ekshumirano i premješteno.

"Želim da pravda bude zadovoljena"

Sada Samira na internetu objavljuje imena pripadnika iranskih snaga sigurnosti i dužnosnika za koje vjeruje da su odgovorni za pucnjavu 8. i 9. siječnja. "Želim da pravda bude zadovoljena za svaku osobu čije ime otkrijem jer su ubili toliko mladih ljudi. Cilj mi je da ih se identificira kako bi im se moglo suditi", kaže.

Samira kaže da ne želi šutjeti. "Svaki dan i svaka sekunda bez Sevde su mi jako teški. To što Sevda više ne diše dalo mi je snagu da se osovim na noge, da razmišljam o tome kako odati počast njezinu životu i njezinu putu. Sva ona tijela koja sam vidjela, sve one vreće koje sam otvorila tražeći Sevdu, sve me to natjeralo da se borim protiv Islamske Republike do posljednjeg daha", poručuje.