POČETKOM ljeta, hodnici okružne bolnice u Goli Pristan, gradu u okupiranoj regiji Herson, postali su neuobičajeno tihi. Zbog višesatnih prekida u opskrbi električnom energijom, bolnica je povremeno ostajala u potpunom mraku. Većina medicinske opreme i zaliha je ukradena i prebačena vojsci, a mnogi iskusni članovi osoblja su otišli, piše The Guardian.

"Odnijeli su čak i dio namještaja", kaže Natalija Sergejevna. Ona je više od dvadeset godina radila kao medicinska sestra u toj bolnici, a u srpnju je pobjegla na teritorij pod kontrolom Ukrajine. Kaže da je njezina bolnica još i dobro prošla, jer su druge ustanove na okupiranim područjima pretvorene u vojne objekte ili su jednostavno zatvorene. To se događa i u regijama koje graniče s Ukrajinom.

Skrb samo za najhitnije

Unatoč uništenoj infrastrukturi i mračnim hodnicima, ljudi su i dalje dolazili, govori Sergejevna. Često su putovali opasnim cestama kroz minirana područja okupiranog Hersona. "Dolazili su s ozljedama i ranama, tražili onkologe, endokrinologe ili palijativnu skrb. I dalje su dolazile trudnice", priča ona. "Ali svakim danom bilo im je sve teže pomoći."

Posljednjih mjeseci stanje se dodatno pogoršalo. Zbog blokada i nestašica, neka okupirana područja ostala su s minimalnom medicinskom podrškom. U lipnju je UN-ova misija za praćenje ljudskih prava u Ukrajini objavila da uvjeti u Oleškiju i Goli Pristan postaju kritični i da su tisuće ljudi ostale bez hrane, vode i lijekova.

U izvještaju stoji da hitna pomoć više ne izlazi na teren, da je liječnička skrb dostupna samo u najhitnijim slučajevima i da pacijenti umiru pri pokušaju evakuacije. Sergejevna kaže da je ostala jer se nadala oslobođenju, ali do ljeta je situacija postala neizdrživa.

"Gotovo je nemoguće izvesti bilo kakvu operaciju. Čak ni osnovni zahvati, poput uklanjanja polipa, više nisu mogući. Ove godine imali smo carski rez kod kojeg je žena počela krvariti iz maternice, ali nismo imali krvi za transfuziju. Sve zalihe poslane su ruskim vojnicima", kaže ona.

Uvjet za liječenje: ruska putovnica

Dodatnu prepreku predstavlja prisiljavanje stanovništva na uzimanje ruskih dokumenata. Ljudima koji nemaju rusku policu obveznog zdravstvenog osiguranja uskraćuju se medicinske usluge, a polica se može dobiti samo uz rusku putovnicu.

"Jako loše postupaju s vama ako ste Ukrajinac. Nemamo nikakva prava, u lice nam govore da smo nitko i ništa", kaže Marina, koja živi u gradu pod ruskom okupacijom. Ispričala je kako je 2023. morala u bolnicu zbog komplikacija u trudnoći i prijevremenog poroda.

"Beba je bila okrenuta na zadak i trebao mi je hitan carski rez. Imala sam strašne bolove", kaže Marina. "Ali bilo je 23:30 i na snazi je bio policijski sat. Pokušali smo izaći, no na nas su pucali." Marina je provela tešku noć uz pomoć supruga i susjede, a čim je policijski sat završio, odjurili su u kliniku.

"Kad smo stigli, tamo nije bilo ginekologa, nikoga od stručnog osoblja za trudnice, nikoga tko bi pomogao. Na kraju mi je carski rez napravila susjeda koja je medicinska sestra. Srećom, beba i ja smo preživjele. U normalnim okolnostima, znali bismo za tu komplikaciju. No, u našem gradu više nije bilo ni pretraga ni liječnika, čak ni ultrazvuka, pa to nisam imala kako saznati", dodaje Marina.

Zahvati pod svjetlom mobitela

Sergejevna spominje i drugi slučaj s početka godine, kada su njezini kolege morali pacijentici s endometriozom obaviti zahvat bez anestezije. "Krvarila je kad je stigla u bolnicu. Nije bilo anestezije, a nije bilo ni struje. Medicinska sestra je zato upalila svjetiljku na mobitelu i tako obavila zahvat, jer drugog izbora nije bilo."

Točni podaci nisu dostupni, ali organizacije koje prate situaciju bilježe porast smrtnosti majki i djece, kao i porast dugotrajnih zdravstvenih problema. Postoje i izvješća o otežanom pristupu kontracepciji i pobačaju. Sergejevna ističe da je situacija posebno teška za žene.

Kaže da se susretala s pacijenticama koje pate od teških psihičkih problema zbog nedostatka skrbi i proživljenih trauma, među kojima su silovanja i seksualno ropstvo. Ispričala je slučaj 18-godišnjakinje koja je došla sa slovom Z urezanim oštricom u tijelo.

Dok je pregledavala ranu, Sergejevna je shvatila da je djevojka bila silovana. "Ali nije došla zbog toga, bilo ju je sram priznati. Došla je tek kad više nije mogla izdržati bolove jer se rana upalila i otekla."  S tek nekoliko preostalih liječnika i bez ikakvih sredstava, Sergejevna i njezin tim dali su sve od sebe da joj zašiju ranu.

"Ali ništa drugo nismo mogli. Nismo je imali čime testirati na spolno prenosive bolesti niti joj dati kontracepciju. Nismo joj mogli pružiti čak ni psihološku pomoć."