Foto: Hina, Index

ESAD Duraković (rođen 1948.) jedan je od najvećih živućih bošnjačkih intelektualaca, član Akademije nauka i umjetnosti BiH te član Arapske akademije znanosti sa sjedištem u Damasku. Završio je studij orijentalistike u Beogradu, doktorirao u Sarajevu, gdje je predavao na Filozofskom fakultetu, a stručno se usavršavao u Kairu. Objavio je niz knjiga iz područja književnosti i orijentalistike, preveo je “Kuran” na bosanski jezik, a naročito je hvaljen i nagrađivan njegov prijevod monumentalne “1001 noći”.

Duraković se u svojoj višedesetljetnoj karijeri nije previše petljao u politiku te je stoga bilo iznenađujuće kada je prošle godine odlučio javno upozoriti kako masovna prodaja zemljišta oko Sarajeva Arapima može imati dugoročno negativne posljedice za Bosnu i Hercegovinu. Njegovo dramatično upozorenje pokrenulo je žestoku javnu raspravu u BiH, ali je zabilježeno i u susjednim državama.

Akademik Duraković tada je upozorio kako nisu u pitanju nikakve produktivne investicije niti razvitak turizma, nego jednostavna rasprodaja najvrednijega što BiH ima, te da masovno naseljavanje Arapa u BiH može imati pogubne posljedice po opstanak te države, koja i sada ima brojne protivnike, a secesionisti poput Milorada Dodika jedva čekaju dodatne argumente za svoje teze o nemogućnosti održanja BiH kao države. Nije isto, istaknuo je Duraković, kada Arapi kupuju nekretnine primjerice u Londonu i kada to čine u razmjerno malenoj BiH u kojoj žive kozmopolitski orijentirani muslimani koji već godinama imaju problema s različitim samozvanim "misionarima islama".

Zahvaljujući izjavama predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kao i polemici koju su proteklih tjedana vodili Miroslav Tuđman i Bakir Izetbegović, stanje u BiH ponovno je aktualna tema u hrvatskim medijima te smo se stoga obratili akademiku Durakoviću za intervju o temama poput aktualnog stanja islama u BiH, ulozi Islamske zajednice BiH u borbi protiv ekstremizma i o tome zbog čega izjave Kolinda Grabar-Kitarović štete odnosima dviju država.

U Europi jačaju fašističke struje, a u BiH treba osujetiti utjecaj Saudijske Arabije

Među prvima ste upozorili da se tradicionalno tolerantni islam u Bosni i Hercegovini mijenja pod utjecajem vanjskih sila koje, ne samo da imaju drugačija i tvrđa religiozna tumačenja, nego i ekonomsku moć koja ima veliki utjecaj u osiromašenom bosanskohercegovačkom društvu. Što Vas je na to potaklo i jeste li u međuvremenu požalili zbog toga?

Nisam požalio zbog svojih upozorenja, naprotiv. Bosanski muslimani imaju izvrsno umijeće multikulturalnosti, čak prijateljskog odnosa prema drugim religijama i konfesijama. Oni se mogu ponositi time. Da nisu takvi, ne bi uspjeli preživjeti tako malobrojni u srcu Europe. Zato je moja velika želja, moj cilj, da ostanu takvima jer smatram da je jedna važna vrsta bogosluženja aktivno i kreativno živjeti s drugima. Posljednji rat promijenio je štošta na prostorima nekadašnje Jugoslavije: u svim državama nastalim iz nje stanje je unekoliko promijenjeno. U toku rata, u BiH je došao određen broj ljudi iz muslimanskih zemalja koji imaju drukčije shvaćanje islama. No to u BiH još uvijek nije u razmjerima kakvima bi to neki htjeli prikazati. Uostalom, kada govorimo o promjenama, budimo realni – danas ni Europa nije ono što je bila jer u mnogim njenim zemljama jačaju radikalne, čak fašističke struje. Svjedočimo kako je i u SAD-u neman rasizma snažno digla glavu. Naš svijet se općenito mijenja i to, nažalost, u krivom smjeru.

Koje su karakteristike nekadašnjeg tradicionalnog islama u BiH u odnosu na nova tumačenja vjere koja se šire u društvu? Točnije, koje su razlike? Npr. ono što se u medijima najviše ističe je sve veći broj žena koje nose burke...

Ja se sjećam vremena, a bio sam dijete, kada je Titov režim zabranio da muslimanke nose burke (zarove, kako se tada govorilo). Za mnoge u Jugoslaviji to je bila trauma. Dakle, burke na ovim prostorima nisu od jučer, ali tom se obilježju pridaje prevelik značaj na Zapadu. Budimo realni, Zapad je u značajnoj mjeri postao islamofobičan, a to znači da je preosjetljiv i na burke. U Francuskoj, naprimjer, najviši nivo vlasti, čak i predsjednik, bave se problemom burke kao sudbinski važnim pitanjem. To je fobija.

No istina je da su u vrijeme rata (djelomično i kasnije) iz nekih muslimanskih zemalja dolazili neki ljudi koji su nastojali instalirati salafizam u BiH, prvenstveno pod utjecajem Saudijske Arabije kao glavnog izvoznika rigidnog salafizma, a to je nešto na što bosanski muslimani ne smiju pristati. Ta negativna novina u BiH, iako je prisutna, nije uhvatila maha. Salafizam je ideologija, dakle najgora varijanta kombiniranja/savezništva vjere i politike. Salafizam je agresivan, ali malo ljudi zna za činjenicu da je on agresivan prema muslimanima koji drukčije manifestiraju islam, a ne prema nemuslimanima (tzv. takfīr). Bosanski muslimani su veoma tolerantni prema svim vrstama ispovijedanja vjere, čak i prema ateizmu, dok selefije nisu tolerantne. No tvrdim da oni nisu snažno pozicionirani u BiH, ali ih ne treba podcijeniti. Mi u Bosni dužni smo stalno kultivirati svijest o tome. Potrebno je ovdje osujetiti posebno utjecaj Saudijske Arabije. Naprimjer, u Njemačkoj je nedavno s razlogom zabranjen rad svih saudijskih kulturnih centara i sl.

"Islamska zajednica nije pružila adekvatan odgovor instaliranju vehabizma u BiH"

Dojam je da se Islamska zajednica (IZ), dok ju je vodio reis Mustafa Cerić, nije htjela odlučno suprotstaviti tzv. vehabijama, koji su čak iz džamija tjerali vjernike koji po njihovim kriterijima nisu bili dobri muslimani. To se promijenilo s dolaskom novog reisa Huseina Kavazovića, no na neki način je njegova reakcija došla prekasno, jer su se neka ekstremna tumačenja islama u BiH etablirala. Slažete li se s tim tumačenjem, kako sve to komentirate?

Vaša konstatacija u vezi s reisom Cerićem je točna: on nije pružio adekvatan odgovor instaliranju salafizma, odnosno vehabizma u BiH. Međutim, moram reći da bi i aktualno rukovodstvo IZ-a trebalo odlučnije djelovati u tom području. IZ ima veliku, moćnu infrastrukturu pa bi morao s više upornosti govoriti vjernicima o tome da je salafizam zaista svojevrsno krivotvorenje islama, odnosno odlučnije afirmirati vrijednosti tradicionalnih bosanskih svjetonazora. Ima jedan izvrstan hadis u tome smislu (riječi poslanika Muhameda): “Ako dođe netko sa strane u vašu zajednicu i hoće narušiti harmoniju vaše zajednice, istjerajte ga makar bio i Kurejšit”. Da pojasnim, Kurejš je Muhamedovo pleme. IZ mora voditi računa naročito o tome da se salafizam ne instalira preko obrazovnog sistema u njoj. Sve u svemu, situacija u tom području nije nipošto dramatična, ali opreza nikada ne može biti previše.

Postoji li sukob između zagovornika tradicionalnog bosanskog islama i onih koji promoviraju neke druge varijante?

Ranijih godina, prije aktualnog reisa, bilo je ekscesa između tradicionalnih bosanskih muslimana i selefija. Posljednjih godina nema tih sukoba. No, kao arabist, pa i islamist, znam da je u samoj biti salafizma totalna isključivost prema svakom drukčijem manifestiranju islama. Zbog toga se danas u muslimanskom svijetu vode ratovi. O tome sam napisao knjigu „Međumuslimanski ratovi danas: krivo shvaćanje islama“. Činjenica da sada nema sukoba u BiH na toj osnovi najbolji je dokaz da su selefije minorni, marginalni, da se ne osjećaju snažnima.

BiH nije i neće postati baza ISIL-a u Europi

Čini se da novi načini izražavanja pripadnosti islamu u BiH izazivaju dosta reakcija u ostatku Europe, a najnoviji primjer su kontroverzne izjave austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza. Koliko sve to utiče na dosad pozitivan imidž bosanskohercegovačkih muslimana i cijele BiH na Zapadu? I koliko sve to koristi onim političkim snagama čiji je cilj baš omalovažavanje BiH?

Nažalost, od nekih europskih državnika možemo čuti uznemirujuće izjave o „stanju islama“ u BiH. Žao mi je što moram reći – uz dužno poštovanje instituciji – da su takve izjave višekratno stizale i od predsjednice Republike Hrvatske. Nedavno je mnogo komentirana i izjava češkog predsjednika Miloša Zemana te austrijskog šefa diplomacije Kurza, ali tvrdim da su te izjave zaista neutemeljene u stvarnosti BiH. Gospodin Zeman je čak iznio jednu nevjerojatno zluradu, opaku "najavu“ kako bi BiH mogla postati baza ISIL-a. Takve izjave mogu dati samo ljudi koji zaista nisu valjano informirani o realnosti u BiH. Bosanski muslimani su 1992. bili žrtve višestruke agresije, u BiH je počinjen genocid, ali se Bošnjaci (većinski muslimani) nikada nisu svetili. Ove državničke izjave o BiH opasne su zato što su institucionalne i kao takve imaju namjeru obvezati europske subjekte da djeluju antibošnjački. S druge strane, ali u isti mah, konstrukcijama o navodnoj muslimanskoj prijetnji u BiH želi se konstruirati „argument“ za hrvatsku i srpsku secesiju – odcjepljenje Republike Srpske i Herceg-Bosne jer se navodno BiH suviše islamizira, islamski radikalizira itd. To su političko-ideološke konstrukcije koje vode ka ostvarenju ratnih ciljeva 1992. Mi s pravom očekujemo ozbiljnije i zaista dobronamjerne susjedske odnose prema BiH.

BiH se u međuvremenu često spominje u kontekstu terorista ISIL-a, odnosno onih muslimana iz BiH koji su se otišli boriti na strani ISIL-a u Siriju i Irak. Kolika je opasnost za BiH od njihova povratka u državu?

Takva opasnost ne postoji za BiH. Ovih dana je netko od europskih državnika točno kazao kako iz njegove zemlje ima više boraca na ratištu Bliskog istoka nego iz BiH. Netočno navođenje broja boraca iz BiH na ratištima Bliskog istoka i ukazivanje na to da je BiH navodno prijetnja također je u funkciji onog cilja o kojem sam upravo govorio: da se konstruira „islamska prijetnja“ u BiH kako bi se imalo alibi za djelovanje protiv nje i pristup secesiji. Vrlo mali broj takvih ratnika je iz BiH. Ratnici povratnici s Bliskog istoka prava su prijetnja Europi, a ne BiH. Nevjerojatno je da europski državnici ne shvaćaju, usprkos tolikim žrtvama terorizma, da postoji samo jedan način da ga se oslobode, a to je da demotiviraju terorizam, da se prestanu angažirati u razaranju muslimanskoga svijeta, da napuste islamofobiju... Ovaj terorizam nije moguće spriječiti nikakvim sigurnosnim mjerama, već ga treba demotivirati, obustaviti akcije koje ga kreiraju i hrane. Terorizam u Europi ne vrši se zato što su Europljani dominantno kršćani, već zato što europske zemlje sudjeluju u razaranju muslimanskih zemalja i društava i što inače ispoljavaju islamofobiju. Pitam se kako to ne shvaćaju europski političari?! To je isključivo "reakcija na akciju“. O tome sam također opširno pisao u svojoj već spomenutoj knjizi.

"Sprega vjere i politike nikad ne donosi ništa dobro"

U Hrvatskoj se proteklih tjedana, nakon problematičnog uvodnika crkvenog lista Glas Koncila, vodila žestoka javna rasprava o tome je li Hrvatska sekularna država. Smatrate li da je BiH sekularna država?

Ja sam vjernik, ali sam uvjeren – da se poigram riječima – da vjeru zaista treba odvojiti od države. Sprega vjere i politike ne donosi nikada ništa dobro: kada one počnu upotrebljavati jedna drugu (a njihova bliskost u pravilu počiva na prizemnim interesima), onda nastaju ozbiljni društveni, pa i etički potresi. U svim zemljama nastalim iz bivše Jugoslavije stanje je manje ili više slično. Naime, sva ta društva su u značajnoj mjeri "religionizirana“, ali istovremeno, što je paradoksalno, u svima njima ima sve više neetičnosti i lopovluka. Tako je i u BiH. Ona jest sekularna u ustavno-pravnom smislu, ali je uočljiv utjecaj svih triju vjera u političkim partijama sva tri konstitutivna naroda. E, sad je tu trenutak da se vjerske zajednice, kler, kako hoćete, ozbiljno zapitaju: Kako to da imamo sve više vjernika i da su oni sve "srčaniji“, a istovremeno imamo sve više nemorala, neetičnosti, lopovluka…

Vjera je, po mome sudu, iznad svake političke partije po univerzalnosti i postojanosti vrijednosti, a partijski interesi su načelno partikularni i krajnje pragmatični. Zato je njihova sprega pogrešna i neuspješna.