Foto: Index

40 DANA za život. Tako se zove njihova akcija svakodnevnih molitvi pred bolnicama u svim većim hrvatskim gradovima. Mole za zabranu pobačaja, a usput maltretiraju žene koje su se zaputile na ginekološke odjele bolnica. Na pobačaj, pregled ili kontrolu. Zapravo, svejedno je zašto su tamo krenule. To nije ni moj, ni vaš, ni njihov posao.

"Nemojte nas snimati. Nemojte nas uznemiravati", govori starija moliteljica skrivajući lice iza malenog transparenta s nekakvom nabožnom porukom. Samo smo je htjeli pitati zašto je za svoju molitvu izabrala mjesto baš pred bolnicom, a ne u crkvi, svojoj kući, kod prijateljice, na bilo kojem proplanku. Bogu bi trebalo biti svejedno. Ali ovim moliteljicama nije.

Pred bolnicama su da bi svojim prisustvom ženama koje su se odlučile na pobačaj još više otežale ionako emotivno tešku situaciju. Tu su da bi mučile. Da bi svojim pravedničkim molitvama nametale osjećaj krivnje. Njih se pritom ne smije smetati. One su pravednice koje nemaju što kome objašnjavati zašto su se montirale baš pred bolnicom da bi demonstrirale svoju vjeru.

"Ovo je sramota za jednu bolnicu! Zar ravnatelj ne može baš ništa napraviti?", ljutila se gospođa koju smo zatekli pred bolničkom kapelicom. Ljutita je bila zbog njenih vršnjakinja koje su pred bolnicom molile. Bolnica tu ne može baš ništa. Nisu u krugu bolnice, kojim su jučer pojačano kružili zaštitari, na cesti su i manje ih je od 20. Nikome ne moraju ni prijaviti svoj molitveni terorizirajući skup. A i da može bolnica nešto napraviti pitanje je bi li se njeni šefovi to usudili.

U Vukovaru se dio osoblja pridružio molitvi pojačavajući tako pritisak. I dobili su dojavu da jedna trudnica iz obližnjeg mjesta dolazi na pobačaj. I objavili su to na Facebooku. Možda misle da će društvenim mrežama lakše doprijeti do Boga. Možda i hoće, njihove zločeste molitve teško da želi slušati.