IZ SIRIJE, u kojoj strahote ratnog razaranja i krvoprolića ne jenjavaju, došao je još jedan prizor koji slama srce: spasioca koji je izvukao vlastitu umiruću majku iz ruševina.

 

“Već smo bili u spasilačkoj misiji kad se drugi zračni udar dogodio. Išao sam pomoći kad sam vidio da crni dim dolazi iz naše ulice. Pojurio sam vidjeti, samo da bi otkrio da se radi o našoj kući”, prepričao je spasioc Samir Salim što se dogodilo. Uspio je spasiti svog nećaka, kao i oca i sestru, ali za majku je bilo kasno, javlja BBC.

 

“Bila je to očajna situacija. Strop je pao na nju i nisam ga mogao podići. Bila je živa, ali nije mogla govoriti. Molila me očima da joj pomognem", rekao je shrvani Salim.

 

 

 

 

O Bijelim kacigama, požrtvovnim sirijskim spasiocima nominiranima za Nobelovu nagradu za mir, već je puno rečeno, a snimke njihovog spašavanja žrtava režimskog bombardiranja, mladih i starih, obišle su svijet. Dokumentarni film nazvan jednostavno Bijele Kacige lani je dobio Oscara za najbolji kratkometražni dokumentarni film, a još jedan film, Posljednji ljudi u Alepu, o pripadniku Bijelih kaciga koji je izgubio život u tom gradu za vrijeme opsade i ofenzive sirijskog režima i njegovih iranskih i ruskih saveznika, nominiran je ove godine za Oscara za najbolji dokumentarni film. 

 

U isto vrijeme, Bijele kacige su meta nevjerojatno opake i bezobzirne kampanje blaćenja i dezinformacije na društvenim mrežama i tzv. alternativnim medijima, kao i ruskih državnih medija poput Russia Today, koji ih u klasičnom stilu teorija zavjera pokušavaju prikazati kao “lažnjake” ili “teroriste” kako bi negirali ili opravdali opsežno dokumentirane civilne žrtve sirijskih i ruskih snaga na područjima pod pobunjeničkom kontrolom. 

 

 

Posljednji prizor ratne tragedije dolazi iz Istočne Gute, predgrađa Gute sa 400 tisuća stanovnika koje je pod kontrolom sirijskih pobunjenika, pod višegodišnjom opsadom i pod višemjesečnim nemilosrdnim bombardiranjem koje je doseglo razmjere razaranja istočnog Alepa, ali uz mnogo slabiju medijsku eksponiranost i reakcije međunarodne zajednice. U isto vrijeme, pobunjenici iz odmazde granatiraju Damask, iako u znatno manjoj mjeri.

 

Prema izvještaju BBC-a od 8. veljače, u četiri dana bombardiranja ubijeno je više od 200 civila, a od kraja prosinca njih 400. Taj broj je do danas zasigurno i viši. Riječima jednog liječnika iz Arbina, jednog od gradića na ovom području, “Guta se utapa u krvi”. “Nema sigurnog mjesta u Guti. To se može opisati izrekom koju mi imamo: Povrh smrti, naši grobovi su premali”, rekao je za Guardian novinar Raed Srevel iz Dume, drugog grada u Guti.  

 

“Ovo je postao grad duhova i ako hodate kroz njega, prepun je mirisa krvi i smrti. Avioni su uvijek na nebu iznad Gute, tržnice i kuće su bombardirane, ima mučenika i ranjenika, a Bog je naša jedina utjeha”, dodao je Srevel. 

 

 

 

Iako je krajem prosinca iz Gute evakuirano 29 teških bolesnika, nakon mjeseci čekanja i dok su neki od najkritičnijh pacijenata umrli ne dočekavši, još oko 700 ranjenih i kritično bolesnih pacijenata čeka evakuaciju iz opkoljenog grada. U isto vrijeme, zbog opsade i nestašice hrane u Guti, koja je nekad bila poznata kao “žitnica Damaska”, vlada opća glad, tisuće djece su pothranjene, a mnogima prijeti smrt od gladi i bolesti proizašlih iz pothranjenosti. 

 

Ruski mirovni plan o “de-eskalacijskim zonama” u Siriji pretvorio se u gorku parodiju nakon što su režimske snage uz pomoć ruske avijacije počele ofenzive na Istočnu Gutu i na provinciju Idlib na sjeveroistoku, koja je najveće preostalo uporište pobunjenika. UN-ova komisija za istragu ratnih zločina u Siriji osudila je eskalaciju nasilja u Guti koja je “pretvorila u ruglo” de-eskalacijski sporazum. 

 

“Ono što se događa u Guti nije samo humanitarna kriza jer se humanitarna pomoć uskraćuje. Ove opsade uključuju međunarodni zločin nediskriminirajućeg bombardiranja i namjernog izgladnjivanja civilne populacije”, rekao je ravnatelj komisije Paolo Pineiro, osuđujući zločine snaga odanih režimu Bašara al-Asada i njegovih ruskih saveznika. Rusija je odbacila osude, kao i pozive na ponovnu uspostavu primirja, tvrdeći da “bismo htjeli vidjeti primirje i kraj rata, ali teroristi se ne slažu”.