AKO NIKAD niste hodali preko ledenjaka, možda ne bi bilo loše da to učinite uskoro. Svjetski ledenjaci u planinama tope se brže nego što su znanstvenici mislili. Od 2015. godine ledenjaci gube gotovo 300 milijardi tona leda godišnje. Ako se ova stopa otapanja nastavi, mnogi ledenjaci mogli bi nestati do sredine stoljeća, pokazuje nova opsežna studija koju prenosi Wired.

Znanstvenici iz Kanade, Francuske, Švicarske i Norveške 20 godina su skupljali satelitske snimke napravljene posebnom kamerom s NASA-inog satelita Terra. Uređaj nazvan ASTER (Advanced Spaceborne Thermal Emission and Reflection Radiometer) ili Napredni svemirski radiometar za toplinsku emisiju i refleksiju, snimio je više od 210.000 ledenjaka širom svijeta, fotografirajući s dvije odvojene leće kako bi dobio trodimenzionalni pogled na površinske značajke. Studija je isključila masivne ledene ploče na Grenlandu i Antarktiku, kojima se bave druge znanstvene ekipe.

Objavljena nova analiza

Nova analiza, upravo objavljena u časopisu Nature, otkrila je da su od 2000. do 2004. godine ledenjaci gubili 227 milijardi tona leda godišnje. Stopa se od 2015. do 2019. godine povećala na 298 milijardi tona godišnje, što autori studije pripisuju većim temperaturama i oborinama. Otopljena voda kreće se rijekama u oceane i predstavlja oko petinu uočenog porasta razine mora tijekom posljednjih 20 godina.

A problem nije samo porast razine mora (iako je i to važno), koji prijeti dobrobiti stanovnika obalnih država poput Indonezije, Bangladeša, Paname, Nizozemske i nekih dijelova Sjedinjenih Američkih Država. U nekim kopnenim regijama milijuni ljudi ovise o topljenju snijega zbog čiste vode. U godinama kad nema puno snijega, ledenjaci nude rezervni izvor vode. To je osobito važno u dijelovima Anda, Himalaje i Aljaske.

Kad ledenjaci nestanu, mnogi će imati problem s vodom

"Ledenjaci daju obilje hladne vode za mnoge sustave na cijelom planetu. Jednom kad ti ledenjaci nestanu, više neće biti te mogućnosti", kaže Brian Menounos, profesor znanosti o Zemlji na Sveučilištu Northern British Columbia i autor nove studije.

Menounos smatra da su prethodne studije otapanja ledenjaka uzimale manja mjerila u prostoru i u vremenu, što je dovelo do nejasnoća o tome koliko su se ledenjaci zapravo smanjivali. Koristeći detaljne satelitske snimke, nastavlja Menounos za Wired, dobivene su preciznije procjene. Da bi se procesuirali brojevi za svih 211.000 ledenjaka, bilo je potrebno da superračunalo na Sveučilištu Northern British Columbia neprekidno radi godinu dana.

Nova analiza daje tmurno upozorenje za budućnost, kaže Jonathan Bamber, profesor geografskih znanosti sa Sveučilišta u Bristolu, koji nije bio uključen u studiju: "Ovo je najopsežnija, detaljna i temeljita procjena globalnog gubitka mase ledenjaka ikad poduzeta u 21. stoljeću. Detaljni rezultati omogućuju nam da prvi put vidimo promjene na pojedinim ledenjacima širom svijeta."

Bamber kaže da analiza pokazuje da će ovakvim trendom neke planinske regije s nižim nadmorskim visinama u potpunosti izgubiti ledenjake do 2050. godine: "Iako su rezultati i rad impresivni, glavna je poruka prilično tmurna. Ledenjaci su na putu nestanka, s dubokim posljedicama na vodene resurse, prirodne opasnosti, porast razine mora, turizam i lokalno preživljavanje."

"Posjetite ih dok još možete"

Autori studije slažu se s tom procjenom, a Menounos je rekao da će neka područja, poput američkih nacionalnih parkova Cascades i Glacier, vjerojatno ostati bez leda do sredine stoljeća. "Posjetite ih dok još možete", poziva  Menounos.

Voda iz ledenjaka koji se brzo otapaju može izazvati ekološke katastrofe, kao što je bila ona u veljači, kad se otopljeni ledenjak s Himalaje srušio na sjeveru Indije, izazivajući vodeni val koji je u uskoj dolini usmrtio 200 ljudi. Izvještaj Međunarodnog panela za klimatske promjene Ujedinjenih naroda za 2018. godinu otkrio je da je sve toplija klima odgovorna za povećanje rizika od poplava i klizišta u planinama: "Povlačenje ledenjaka i odmrzavanje vječnog leda smanjit će stabilnost padina u planinama i povećati broj i površinu ledenjačkih jezera. Klizišta i poplave te kaskadni događaji pojavit će se i tamo gdje ih dosad nije bilo", zaključili su autori izvještaja.

Posljednja studija kanadskih i europskih znanstvenika također je otkrila da je otapanje ledenjaka na Aljasci, u zapadnoj Kanadi i SAD-u odgovorno za gotovo polovinu gubitka ledenjačke mase na svijetu. Na Aljasci je otapanje leda također dovelo do povećanja magnitude potresa jer se zemljište ispod ledenjaka diže, oslobađajući pritisak i utječući na sile u obližnjim zonama rasjeda, pokazuje studija istraživača sa Sveučilišta Aljaska u Fairbanksu, objavljeno u ožujku u Journal of Geophysical Research.

Stručnjaci su impresionirani podacima

Iako su vijesti loše, stručnjaci su impresionirani količinom podataka prikupljenih sa satelitskih slika kroz 20 godina.

"Mislim da je ovo zapravo fantastično. To je pravi dokaz vrijednosti istraživanja kroz vrijeme. Puno puta ove misije imaju životni vijek od pet ili sedam godina. Činjenica da još uvijek prikupljaju fantastične podatke jednostavno je fenomenalna. To je omogućilo istraživačima da postignu nešto što nikada prije nije bilo učinjeno", kaže Tom Neumann, šef laboratorija za kriosferne znanosti u NASA-inom centru za svemirske letove Goddard.

Neumann je projektni znanstvenik za NASA-inu misiju ICESat2, satelit lansiran 2018. godine, koji šalje laserske zrake na Zemljina polarna područja kako bi se točno izmjerio gubitak ledenjaka i polarnih ledenih ploča te kako bi se pratili učinci topljenja na globalni porast razine mora. "Nadam se da ćemo moći izdržati 20 godina kako bismo jednog dana mogli napisati ovakav rad", zaključio je Neumann za Wired.