NAPAD cipelama na američkog predsjednika Georgea W. Busha dogodio se 14. prosinca 2008. godine u Bagdadu, tijekom zajedničke tiskovne konferencije s iračkim premijerom Nurijem al-Malikijem. Incident se zbio u strogo čuvanoj Zelenoj zoni, u trenutku dok je Bush odgovarao na pitanja novinara, na samom kraju svog mandata.

Irački novinar Muntadhar al-Zaidi iznenada je ustao, viknuo na arapskom "Ovo je oproštajni poljubac od iračkog naroda, pse!" te prema Bushu bacio obje cipele. Bush je reagirao instinktivno, brzo se sagnuo i izbjegao udarce, dok su zaštitari odmah svladali napadača. Nitko nije ozlijeđen, a konferencija je ubrzo prekinuta.

Kulturni kontekst i simbolika

U arapskom i širem bliskoistočnom kulturnom kontekstu bacanje cipele smatra se teškom uvredom, simbolom prezira i poniženja. Zbog toga je čin odjeknuo snažno, ne samo u Iraku nego i diljem svijeta, postavši jedan od najupečatljivijih simbola protivljenja američkoj invaziji na Irak i Bushovoj politici na Bliskom istoku.

Posljedice incidenta

Al-Zaidi je uhićen na licu mjesta i kasnije osuđen na zatvorsku kaznu, koja mu je potom smanjena, a nakon izlaska iz zatvora napustio je Irak. Sam Bush je incident kasnije komentirao s dozom humora, rekavši da ga "nije nimalo uznemirio" te da je riječ o "najčudnijem projektilu ikad bačenom na njega".

Po izlasku iz zatvora dočekan je kao heroj u dijelu iračke i arapske javnosti. Dobio je ponude za azil i posao iz više zemalja, ali je Irak napustio ponajprije zbog sigurnosnih prijetnji. Otišao je u Libanon, a potom u Švicarsku, gdje je nastavio živjeti izvan fokusa javnosti.

Kasnije je pokušao iskoristiti svoju popularnost za politički angažman. Godine 2018. najavio je kandidaturu na iračkim izborima, no nije ostvario značajniji politički uspjeh. Povremeno se pojavljivao u medijima kao komentator i kritičar američke politike i stanja u Iraku, ali se postupno povukao iz javnog života.

Napad cipelama ostao je zapamćen kao rijedak, gotovo nadrealan trenutak u modernoj političkoj povijesti, koji je u nekoliko sekundi sažeo duboko nezadovoljstvo i bijes dijela iračke javnosti prema američkoj okupaciji.