VIŠEMJESEČNA najavljivanja rušenja nezakonito izgrađenih objekata u Istri ovog tjedna su se obistinila. Naime, u srijedu je u Rovinju srušena prva bespravna građevina, a na području između Ližnjana i Pule rušenja kuća odvijala su se i u četvrtak i petak.

Nadzori građevinske inspekcije već su neko vrijeme u Istri pojačani, i to najviše na području Vodnjana, Bala, Ližnjana i Medulina. Za sada je najavljeno uklanjanje 14 bespravno sagrađenih objekata - tri u okolici Umaga, pet oko Rovinja te šest oko Ližnjana.

Nezaposlena Jasna ima troje djece i boji se da će joj socijalna služba uzeti dvije maloljetne kćeri

Posjetili smo Put od Fortice, područje između Ližnjana i Pule na kojem su izgrađeni bespravni objekti. I sam gradonačelnik Pule Filip Zoričić nazvao je ovo mjesto "ničijom zemljom", zato što ono, kako je pojasnio, prema Geodetskoj upravi pripada Općini Ližnjan, a prema prostornim planovima Gradu Puli.

Tamo smo naišli na Jasnu Obić, koja u jednokatnici izgrađenoj na pašnjaku živi sa svoje tri kćeri. Njezina kuća još uvijek nije srušena iako joj je to tjedan dana ranije najavljeno. Jasna je u strahu od gubitka krova nad glavom.

Uz to, ovog tjedna, netom prije posjeta inspekcije i rušenja prve kuće u susjedstvu, posjetila ju je socijalna služba te, kako nam je ispričala, rečeno joj je da će joj zbog gubitka krova nad glavom biti primorani oduzeti dvije maloljetne kćeri.

U kuću je došla prije pet mjeseci

Jasna nam je ispričala kako je došlo do svega ovoga.

Trenutno je u procesu rastave od supruga u čijem su vlasništvu parcela i kuća. Do prije pet mjeseci živjeli su u oronulom gradskom stanu koji mora na adaptaciju, pa je s kćerima bila primorana pronaći drugi smještaj. Odlučila se za kuću koju joj sada inspekcija planira srušiti.

"Živjeli smo u stanu od 38 kvadrata koji je bio derutan. Imali smo zajedničko kupatilo koje se nalazilo izvan stana, a uz njega i zajedničko stubište između kojeg su bile naše sobe. Tako smo odlaskom iz jedne u drugu prostoriju prolazili kroz zajednički hodnik.

Odvjetništvo u Puli je zbog procesa rastave meni dodijelilo djecu, pa tako i ovu kuću zbog veće kvadrature. Kuću smo počeli graditi odmah nakon što smo kupili zemljište, prije sedam godina, i u nju smo ulagali postepeno, onoliko koliko smo mogli."

"Tražili smo građevinsku dozvolu"

Priča nam da se za vrijeme njihovog dolaska ondje nalazila samo šikara koju su s vremenom očistili. Prvo su sagradili suhozid i posadili masline, lavandu i smilje, a kaže da su u međuvremenu tražili preinaku prostora iz pašnjaka u građevinsko zemljište jer su planirali legalizirati izgrađeni objekt. 

"Sve smo htjeli rješavati putem zakona i nadali smo se da ćemo dobiti priliku za legalizaciju objekta, ponajviše zato što se 200 metara od nas nalazi naselje u kojemu su kuće legalizirane. Zahtjev za građevinskom dozvolom predali smo 2018. godine i do danas nismo dobili odgovor. Mogli su nam tada reći da ne možemo dobiti dozvolu za građenje i mi bismo tu stali", ispričala nam je.

Prozvala je i župana Borisa Miletića, koji je mjesecima žustro najavljivao da će se stati na kraj bespravnoj gradnji u Istri.

"Što se tiče župana Miletića, bespravne gradnje započete su prije trideset godina, što je trebala rješavati njegova stranka (op. a. IDS) koja je bila na vlasti. Dok je on bio gradonačelnik Pule, posvuda se bespravno gradilo, sad kada je vlast u gradu preuzeo Zoričić, Miletić očekuje od njega da riješi sve nelegalne građevine. 

Ne možeš greške koje si radio godinama sada svaljivati na drugoga. Ja sam svjesna da je moja građevina bespravna, ali pokušala sam je ozakoniti. Što je s građevinama koje se nalaze tik do mora? Meni je najbliža plaža udaljena sedam kilometara.

Moja kuća nije niknula u jednom danu, materijale za nju kupovali smo kako smo financijski mogli. Sve se to rastegnulo na nekoliko godina. Kuća još uvijek nije dovršena", kazala nam je Jasna.

Još jedan, kako kaže, šamar dobila je od Centra za socijalnu skrb, koji joj je u srijedu pokucao na vrata. Kaže da su joj rekli da će joj u slučaju gubitka kuće morati oduzeti dvije maloljetne kćeri.

"Suprug i ja smo zbog dvoje maloljetne djece morali ići na savjetovalište u Centar za socijalnu skrb. Tražila sam zajedničko skrbništvo, ali da djeca budu kod mene", kazala nam je.

Priča nam da su joj u srijedu u kuću došle dvije socijalne radnice i rekle da će joj zbog gubitka kuće oduzeti dvije kćeri, koje će ići na udomljavanje.

"Život mi je opalio još jedan šamar, i to onaj najbolniji. Kuća mi je simbol žrtve i odricanja, ali djeca su mi najbolnija točka", komentira.

Grad Pula našao joj drugi smještaj, ali u njemu može biti samo mjesec dana

O rušenju kuće obavijestili su je prije deset dana poštom koja je stigla iz Državnog inspektorata. Dan prije najavljenog rušenja kuće ona i kćeri spakirale su stvari i čekale inspekciju. Kuća još nije srušena, a u slučaju da do toga dođe, kaže da ne zna kamo će.

Gradonačelnik Zoričić kazao je jučer da joj je Grad Pula našao smještaj. Međutim, Jasna kaže da u tom stanu mogu biti samo do 15. travnja i pita se što će biti poslije toga. Sezona ide i većina stanova iznajmljivat će se turistima. 

"I sad je već teško naći stan. Oni koštaju po 500 eura, ne uključujući režije. Ja sam trenutno nezaposlena, primam alimentaciju i jedino radi najstarija kći. Tražim posao i nadam se da ću uskoro moći početi raditi. Bitno mi je da mi je posao blizu kuće jer imamo samo jedan auto i da imam solidno radno vrijeme jer ipak imam dvije kćeri koje idu u osnovnu školu.

Ljudi pričaju da sam odbila stan koji mi je ponudio Grad. To nije istina, zahvalna sam na tome što su mi ga pronašli, ali meni treba stan dugoročno. Shvaćam da ljudi žive od iznajmljivanja apartmana preko ljeta, ali da Grad Pula nema neki stan da nam ga osigura, ne vjerujem. Jako je puno praznog gradskog prostora", rekla nam je Jasna.

Njezina kći Adna kaže da je zbog cijele odluke bila jako ljuta. Pita se kako je odjednom bespravna gradnja najveći problem u državi i zašto se najprije ne ruše kuće s bazenima smještene tik uz more. 

"Političari su ovim potezom pokazali da im nije najbitnije ono što bi im trebalo biti bitno. Kao da su stavili prioritet na ovaj slučaj i kao da će sada cijela zemlja propasti ako se ne sruše građevinski objekti. Razumijem da treba imati dozvolu i da se red mora znati.

Puno je bespravne gradnje. Prvo bi se trebale rušiti bespravne kuće za odmor, vile s bazenima, kuće pored mora i slično. Nama je ovo jedina nekretnina. Trebali su nam se prvo obratiti, objasniti situaciju, naći smještaj, osigurati pomoć.

Moji roditelji su sve ovo izgradili bez ikakve državne pomoći i u sve su ulagali koliko su mogli. Sve su napravili na pošten način, dok drugi kradu i varaju i opet bolje prođu", kaže Adna.

Gradonačelnik Pule podržava odluku o rušenju ilegalnih objekata, ali ističe i socijalnu komponentu cijelog slučaja

Pulski gradonačelnik Filip Zoričić kazao je neki dan na press-konferenciji da prostor na kojemu su srušene kuće prema Geodetskoj upravi pripada području Ližnjana, a prema prostornim planovima području Pule.

Kaže da su on i njegovi suradnici na području pulske okolice naišli na probleme u smislu međuprostora koji su "ničija zemlja" te da je na njima sada taj problem. Smatra da zakon treba poštovati, ali i da treba pomoći ljudima kojima je srušena nekretnina jedina koju imaju u vlasništvu.

"Ja sam imao moralnu obvezu izaći na teren. Zakon treba poštovati, no naša je obveza pomoći Jasni. Našli smo joj smještaj u Premanturi i dalje ćemo im pomagati. Komunicirali smo i prema ljudima kojima treba pomoći sa stvarima.

Po kojem kriteriju su izabrana baš ova područja, to zaista ne znam. Ono što mogu reći je da se nadam da će svi nelegalni objekti biti srušeni", rekao je.

Prozivke na račun IDS-a i Borisa Miletića

Osvrnuo se i na potez IDS-a, u prvom redu njihovog odnedavno bivšeg člana, sada nezavisnog župana Borisa Miletića, koji je posljednjih mjeseci intenzivno najavljivao borbu protiv nelegalnih građevina u Istri.

"IDS i župan Miletić sada su uočili bespravnu gradnju, a na vlasti su bili trideset godina. To je kao da se ja jedno jutro probudim i čudim što imam stomak. Trideset godina su ovdje živjeli zatvorenih očiju, a sada su veliki spasitelji. To je najveća ironija u svemu, ali sada nema nazad. Prostor se mora srediti i mi kao Grad ćemo sudjelovati u tome", rekao je jučer Zoričić.

S obzirom na to da nam je Jasna rekla da u stanu koji joj je pronašao Grad Pula može živjeti svega mjesec dana, pokušali smo stupiti u kontakt s gradonačelnikom Zoričićem kako bi nam pojasnio tu situaciju i upitati ga što nakon 15. travnja. Do objavljivanja teksta nije nam odgovorio na pozive, a po dobivanju odgovora prenijet ćemo ga u cijelosti.