POSLJEDNJIH se dana pred hrvatskim bolnicama održava serija mini prosvjeda medicinskog osoblja, koje svoju pauzu od 11 do 11:30 koristi kako bi upozorilo na niske plaće i teške uvjete rada. Prosvjede organiziraju Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara te Samostalni sindikat zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj skrbi, nezadovoljni jer vladinom uredbom njihovi članovi nisu dobili povećanje koeficijenata od deset posto, poput liječnika, nego od 3 do 5.4 posto.

Prosvjedi su prošli tjedan krenuli ispred kliničkih bolnica Merkur i Dubrava, u Splitu ispred KBC-a te u Dubrovniku ispred tamošnje opće bolnice. Zatim su se nastavili ispred KBC-a Sestre milosrdnice, poznatog i kao Vinogradska bolnica, a danas je medicinsko osoblje izašlo pred bolnice u Sisku, Čakovcu, Bjelovaru i Zadru.

Prosvjedi će se održavati sve do 12. svibnja, Međunarodnog dana sestrinstva, kada je u Zagrebu najavljen velik, središnji prosvjed. U prosvjednim aktivnostima sestrama i tehničarima pridružit će se i spremačice, kuhari, radnici u praonicama i drugo nezdravstveno osoblje u sustavu zdravstva koje također traži povećanje platnih koeficijenata za minimalno deset posto i unaprjeđenje radnopravnog statusa.

Index je ispred zagrebačke Vinogradske bolnice razgovarao s medicinskim sestrama koje su se požalile na male plaće i teške uvjete rada. Osim što svakog mjeseca skupljaju brojne prekovremene sate, često u 12-satnim smjenama ne stignu otići na pauzu ni ručati ili ljeti koristiti godišnje odmore.

"Imamo do 40 prekovremenih sati"

"Moja prosječna plaća je oko 1200 eura, ovisi o tome koliko smjena imam u mjesecu", rekla je Daliborka Čolić, koja radi u Objedinjenom hitnom prijemu, a kao medicinska sestra radi 18 godina. Na pitanje koliko ima prekovremenih sati kaže da ih najviše ima ljeti, kada se koriste godišnji odmori, a otprilike ih mjesečno nakupi oko 20. "No neke druge sestre imaju puno više prekovremenih radnih sati. Može ih se skupiti i do 40, ovisno o tome koliko nas ima, ili koliko nas nema", rekla je.

Kaže da ih na svakom polju u bolnici jako puno nedostaje. "Užasan je broj medicinskih sestara koje odlaze iz Hrvatske, što zbog plaće, što zbog nehumanih uvjeta rada. To ne vodi nikamo, osim da nam se prizna status da smo potrebni ovom zdravstvu", kaže.

Veliki su im problem i godišnji odmori, koje često ne mogu koristiti tijekom ljeta, već na njih odlaze izvan sezone. "Moramo pokriti službu koju imamo u datom mjesecu. I meni se to znalo dešavati", kaže Čolić.

"Pola mojih vršnjaka odlazi iz Hrvatske"

Sestra Ivana Crnjaković, koja radi na Objedinjenom hitnom prijemu u KBC-u Sestre milosrdnice, ima tri godine radnog staža i kaže da se osjeća jednako podcijenjeno kao i ostatak medicinskog osoblja. "Iz razgovora s kolegama znam da ih mnogo odlazi van tražiti bolje plaće i radne uvjete. Dogodilo se da pola ljudi iz osnovnih i srednjih škola koji su nastavili prema sestrinstvu odlazi zbog radnih uvjeta", kaže.

"Po sistematizaciji nema dovoljno sestra, a opet plaća nije toliko dobra da bi to kompenzirala. Radimo svaki mjesec prekovremene sate, za godišnje nam se pokušava izaći u susret s obzirom na to koliko nas je i koliki je obujam posla", rekla je.

Zarade i manje od 1000 eura

Kaže da im se sve rjeđe događaju smjene koje opisuju kao "dobre" te da su češće one u kojima ne stignu ni pojesti nešto ni popiti kavu. "Smjene su od 12 sati, a u početku korone smo radili i po 24 sata. No, s obzirom na navalu na Hitnu pomoć, nije moguće odraditi 24 sata u komadu", kaže. 

Na pitanje je li joj se ikada dogodilo da tijekom 12 sati ne stigne pojesti ručak odgovara: "Da, više puta mi se to dogodilo. Događa se, nažalost, ali pacijent je na prvom mjestu, ipak su to hitna stanja i životno ugroženi pacijenti, pa nije u redu da stavljamo svoje potrebe ispred životno ugroženih pacijenata."

Mlađe sestre, kaže, uz sve radne vikende, praznike i prekovremene sate uglavnom zarađuju oko 1000 do 1100 eura, i to na Hitnoj, dok kolegice koje nemaju toliki dodatak kao u tom sektoru znaju zaraditi mnogo manje.

"Među kolegicama ima puno karcinoma"

Sestra Vinka Šplajt, koja radi u endokrinološkom zavodu, a medicinska sestra je već 23 godine, rekla je da su medicinske sestre i ostalo zdravstveno osoblje često podvrgnuti verbalnom nasilju pacijenata. Na pitanje može li sustav napraviti više da ih zaštiti kaže da može, ali da do sada "nisu napravili ništa".

"Mi već 15 godina govorimo da smo omalovažavani, da nas premalo ima, da smo premalo plaćeni i sad nam je stvarno dosta. Sada smo spremni ići do kraja, želimo da nas se uvaži", rekla je. Kaže i da ih na odjelu nema dovoljno te da je velik problem kad netko od njih treba ići na bolovanje ili godišnji odmor.

"Svi smo iscrpljeni, ima jako puno karcinoma među kolegicama zbog noćnog, prekovremenog rada. To je nešto o čemu bi se trebalo pričati. Mi svaki mjesec imamo nekakve isplate jednokratnih pomoći kolegicama koje imaju karcinome. Da nas ima dovoljno, ne bismo bili danas ovdje", poručila je Šplajt.