Vijeće za elektroničke medije: Indexov tekst nije govor mržnje i ne vrijeđa dostojanstvo vjernika

Vijeće za elektroničke medije: Indexov tekst nije govor mržnje i ne vrijeđa dostojanstvo vjernika

Screenshot: Index

TEKST Indexovog novinara Hrvoja Marjanovića „Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ ne predstavlja govor mržnje niti uvredu, već satiru koja analizira pitanja od javnog interesa, zaključak je Vijeća za elektroničke medije.

Vijeće u svojem priopćenju jasno ističe kako Marjanovićev tekst ne predstavlja govor mržnje: "Tekst ne sadrži elemente poticanja na ikakvo nasilje, a nema ni elemenata poticanja drugih na mržnju".

Usto, Vijeće navodi i kako, "unatoč očito negativnom stavu spram religije općenito te posebice spram institucije Katoličke crkve", "sporni tekst ipak istovremeno analizira i određena pitanja od javnog interesa jer razmatra ulogu javne televizije". Napominje se i da Indexov tekst ne predstavlja ni uvredu jer ne postoji uvrijeđena osoba, već se ismijava Katolička crkva i vjernici općenito.

> Intelektualci zgroženi HND-om: Prijetnja društvu nije Indexov tekst, nego kršćanski fundamentalizam

> Katolički ekstremizam zavladao Hrvatskom, ovo su prijetnje smrću koje smo primili

Priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti:

"Uzimajući u obzir veliki interes javnosti u vezi s tekstom Hrvoja Marjanovića „Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ objavljen na internetskom portalu Index.hr, 13. travnja 2016., Vijeće za elektroničke medije donosi slijedeće priopćenje.

Analizom teksta utvrđeno je da on sadrži niz izraza koji kod vjernika mogu izazvati osjećaj nezadovoljstva, poniženosti, povrijeđenosti i uvrijeđenosti.

Pogrdno, ali ne i govor mržnje

Pojedini se izrazi i stilske figure u tekstu mogu smatrati neukusnima i apsolutno neprimjerenima u javnoj komunikaciji (npr. usporedba s nekrofilskim orgijama), te cijeli tekst, svojom retorikom i tonom, podiže tenzije i dodatno pojačava napetosti u društvu, zanemarujući odgovornost za javno izgovorenu ili napisanu riječ. Vijeće u tom smislu izražava zabrinutost zbog sveprisutnog pada standarda novinarske profesije što dodatno urušava kulturu dijaloga i duh tolerancije u Hrvatskoj.

Međutim, neprofesionalno, senzacionalističko izvještavanje i iznošenje tvrdnji i vrijednosnih
sudova koji mogu biti uvredljivi i pogrdni ne predstavljaju nužno govor mržnje, tj. onaj govor koji zaista jeste huškački i poziva na mržnju, netoleranciju, diskriminaciju i potencijalno dovodi do nasilja i nemira, imajući u vidu kontekst u kojem je objavljen.

Iako tekst „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ neosporno
predstavlja javni izričaj koji u određenoj mjeri ismijava Katoličku crkvu i njen sustav vjerovanja, pa se može smatrati usmjerenim prema skupini ljudi zbog njihove vjerske pripadnosti, smatramo da
nedostaje ključni element za utvrđivanje govora mržnje, a to je poticanje na nasilje ili mržnju. Naime, poticanjem se kroz zagovaranje i prijetnje, nastoji utjecati na druge da se uključe u određene oblike ponašanja. Tekst ne sadrži elemente poticanja na ikakvo nasilje, a nema ni elemenata poticanja drugih na mržnju. Iako se tekst može smatrati čak i iskazivanjem netrpeljivosti kroz ridikuliziranje, mržnja podrazumijeva aktivni osjećaj odbojnosti i neprijateljstva povezan sa sklonošću ozljeđivanja, a ti se stavovi ne mogu iščitati iz ovoga teksta.

Elementi parodije i satire

Tekst sadrži elemente parodije i satire, a ovi stilovi podrazumijevaju napad i ismijavanje koje
može izazvati negativne emotivne reakcije kod pojedinaca i skupina koje predstavljaju objekt napada.

Unatoč očito negativnom stavu spram religije općenito te posebice spram institucije Katoličke crkve, smatramo kako sporni tekst ipak istovremeno analizira i određena pitanja od javnog interesa jer razmatra ulogu javne televizije.

Europski sud za ljudska prava prihvatio je stajalište kako uvreda vjerske dogme ili predstavnika
vjerske zajednice ne prerasta nužno u uvredu svakog/pojedinca koji pripada toj vjerskoj zajednici. U tom kontekstu podsjećamo i na Rezoluciju „Sloboda izražavanja i poštovanje religijskih uvjerenja“ Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 2006. godine, u kojoj se ističe kako kultura kritičkog promišljanja i umjetničkih sloboda ima dugu tradiciju u Europi i smatra se pozitivnom i neophodnom za razvoj i društva i svakog pojedinca. „Kritički diskurs, satira, humor i umjetnički izričaj stoga trebaju uživati veći stupanj slobode izražavanja, a pribjegavanje pretjerivanju ne smije se smatrati provokacijom“ ističe se u točki 9. Rezolucije.

U pravnoj teoriji postoje brojne definicije „govora mržnje“. Sve te definicije, usprkos razlikama,
sadrže i ističu dva bitna elementa kao specifične distinktivne značajke “govora mržnje“:
- prvo, mora se raditi o izražavanju određenih mrzilačkih i uvredljivih poruka, odnosno sadržaju kojim se izražava, zagovara ili potiče mržnja, diskriminacija ili nasilje, ili koji ponižava, dehumanizira ili obezvređuje
- drugo, takav mrzilački/napadački govor mora biti usmjeren protiv određenih ciljanih, ponajviše manjinskih, ranjivih društvenih skupina i/ili njihovih pripadnika, koji se mogu  identificirati po određenim zajedničkim objektivnim značajkama kao što su rasa, boja kože, nacionalno ili etničko podrijetlo, vjera, spol, seksualna orijentacija, imigrantski status ili porijeklo i slično.

Pravo na slobodu izražavanja

Važno je reći, da se „govor mržnje“ nikako ne smije poistovjećivati sa svakom vrstom ostrašćenog, polemičkog, ili napadačkog javnog diskursa, samo zato što, po ocjeni razborite osobe, iz njega isijavaju negativne emocije, poput gnjeva, mržnje ili netrpeljivosti prema nekome ili nečemu.

U „govor mržnje“ posebice nikako i nipošto ne spadaju kritike vlasti, vladine politike ili postupaka i
stajališta pojedinaca u vlasti, pa ma koliko te kritike bile žestoke, nepravedne, šokantne, uznemirujuće, mrzilačke ili uvredljive.

Vijeće podsjeća da je pravo na slobodu izražavanja jedno od najdragocjenijih ljudskih prava u
svakom demokratskom društvu, izrijekom zajamčeno različitim međunarodnim konvencijama i
nacionalnim ustavima. Međutim, pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na činjenične tvrdnje i vrijednosne sudove koji se blagonaklono primaju, koji su ne uvredljiviji ili neutralni, nego i na one koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju društvo ili dio populacije.

Mora se, naime, imati na umu da pravo na slobodu izražavanja obuhvaća i pravo građana da
izražavaju negativne emocije, naročito u odnosu na vlast koju su demokratski izabrali. U tom smislu ono ima i funkciju svojevrsnog "ispušnog ili sigurnosnog ventila”, bez kojeg bi različite osobne i grupne frustracije i nezadovoljstva, u nemogućnosti da se slobodno javno izraze, mogle rezultirati ozbiljnim društvenim poremećajima, pa i nasiljem, te tako ugroziti i same temelje demokratskog poretka. Iako takva vrsta “negativnim emocijama nabijenog” javnog (političkog) diskursa može, dakako pod određenim pretpostavkama, biti ograničena i sankcionirana kao povreda nečijeg ugleda ili časti, ili kao realna i neposredna prijetnja državnoj sigurnosti ili javnom redu i miru, ona se nikako ne smije zakonom zabraniti ili sudski sankcionirati kao „govor mržnje“.

Nema kršenja odredaba Zakona o elektroničkim medijima

Pojedini dijelovi teksta zasigurno mogu povrijediti osjećaje vjernika i načelno mogu predstavljati uvredu, ali to nije dovoljno. Da bi postojala uvreda, mora postojati uvrijeđena osoba. U pravilu će to biti pojedinac, no iznimno se može raditi i o kolektivu ako skupna uvreda predstavlja ujedno uvredu pojedinaca kao članova kolektiva. Načelno su to manje skupine čiji je broj pripadnika ograničen i pregledan jer ako je pak uvreda sasvim uopćena, a samim time i razvodnjena, pojedini član
skupine neće se ni osjećati uvrijeđenim. Da bi se radilo o uvredi, izričaj mora biti usmjeren na bilo koju određenu osobu kojoj bi takvo izražavanje moglo naškoditi časti i ugledu, a ovaj tekst ismijava Katoličku crkvu i vjernike općenito.

Pravo na zaštitu dostojanstva čovjeka nikad se a priori ne smatra pretežnijim pravom koje bi u
slučaju sukoba s pravom na slobodu izražavanja trebalo zaštititi. Radi se o pravima istog pravnog
statusa. Stoga u slučaju sukoba spomenuta dva ljudska prava treba uspostaviti pravičnu ravnotežu s obzirom na sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, vodeći posebice računa da li se sporni medijski prilog odnosi na temu od javnog interesa, da li se njime povrijeđuje dostojanstvo tijela javne vlasti ili pojedinaca, da li je povrijeđeni pojedinac političar, javna osoba ili tzv. anonimni građanin.

Sukladno navedenome, Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da u tekstu autora Hrvoja
Marjanovića „Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ objavljen na portalu Index.hr dana 13. travnja 2016., nije došlo do kršenja odredaba članka 12. stavka 2. te članka 26. stavka 1. Zakona o elektroničkim medijima.

Ovom prigodom Vijeće poziva sve novinare i strukovne udruge da promiču kulturu dijaloga i
izbjegavaju netolerantni diskurs u javnom prostoru", zaključuje se u priopćenju.

>> Kako je HND izdao novinarstvo i postao vjerska policija

>> Crkva može što vi ne možete i ne smijete - maltretirati i mrtve i žive

>> Orepić: Naložio sam policiji da ozbiljno istraži prijetnje upućene novinarima Indexa

Priopćenje VEM by Index.hr

 

HND kao vjerska policija, intelektualci zgroženi

Podsjetimo, nakon objave satiričnog teksta Hrvoja Marjanovića Index i njegovi novinari i urednici našli su se na meti prijetnji katoličkih ekstremista te smo primili stotine prijetnji smrću, koje MUP istražuje. Oglasilo se i Hrvatsko novinarsko društvo koje je, suprotno zaključcima Vijeća za elektroničke medije, napalo Index zbog "vrijeđanja osjećaja vjernika" i "širenja govora mržnje".

Na čitav događaj reagirali su vodeći hrvatski intelektualci, novinari i društveni kritičari, a njihov zaključak je jedinstven - u Indexovom tekstu nije bilo ni traga govoru mržnje, dok je reakcija Saše Lekovića u kojoj se zahtijeva tetošenje većinskih "vjerskih osjećaja" - opasan napad na novinarstvo i slobodu misli i riječi.

"Ne postoji ništa iz čega bi Saša Leković mogao crpiti legitimitet da oficijelno, u ime novinarske organizacije, presuđuje smiju li se masovni izljevi ljubavi prema posvećenom lešu, makar ovaj bio silikonski dorađen, nazivati nekrofilskim. Čitavo Hrvatsko novinarsko društvo, koje je u relativno nedavnoj prošlosti sistemski podupiralo medijsku distribuciju najsirovije šovinističke mržnje i ratnohuškačke propagande, nema moralno pravo ikome dijeliti packe s etičkim pretenzijama", komentirao je Viktor Ivančić.

"Ne smatram da tekst objavljen na Indexu sadrži govor mržnje. Tekst ni po čemu ne odstupa od satiričko-kritičkih standarda koji se prakticiraju u slobodnom svijetu. Riječ je o kritičkom i satiričkom tekstu, koji se može ili ne mora nekim čitateljima svidjeti", kazala je Nada Peratović iz Centra za građansku hrabrost.

"Tekst Hrvoja Marjanovića je provokativan, ali nije govor mržnje. Govor mržnje je napad na ljude zbog vrijednosti koje su im zadane porijeklom, a vjera nije zadana porijeklom, vjera je stvar odabira i ne potpada pod niti jedne međunarodne niti domaće pravne norme. Tekst Indexa je sprdnja. HND je u tom tekstu prepoznao priliku da pokuša stati na drugu stranu. Ovakvom reakcijom ide se u smjeru stvaranja atmosfere u kojoj je zabranjeno šaliti se na račun Crkve i vjere", zaključak je Žarka Puhovskog, bivšeg predsjednika HHO-a, dok Lekovićev prethodnik Zdenko Duka tvrdi:

"Treba imati na pameti da smo svjedoci sve dominantnijeg utjecaja Katoličke crkve u javnosti, a čini mi se da sadašnja vlast to misli još i pojačati. Naravno da to mora izazvati i reakcije. Po mom mišljenju, u Marjanovićevom tekstu nema govora mržnje, pa ne treba spominjati niti zakone po kojima bi se to čega nema moglo sankcionirati".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara