Foto: Damjan Tadić / Cropix

JADRANKA Kosor ponaša se kao da je iznenada padobranom sletjela na Markov trg, gdje su je preuzeli pripadnici osiguranja i zavezanih očiju, kroz katakombe, dovukli ravno do premijerske fotelje. Tek tamo je skinula povez i našla se u čudu.

Kao da nikad u Vladi sjedila nije. Kao da ni jednu informaciju nije imala. Kao da prvi puta u životu sluša podatke o proračunskom manjku, o prijedlozima centralne banke, pritiscima poduzetnika i sindikalaca, kao da je prvi puta izložena kritikama opozicije... Ponaša se kao da šest godina nije bila desna ruka bivšeg premijera.

I mediji slijede taj obrazac: bez obzira što su u proteklih deset godina prežvakali svaki detalj Kosoričina privatnog života i javnog djelovanja, od njezina izbora za premijerku bacili su se u najnovije analize o stilu odijevanja, navikama i interesima, obitelji i karijeri, čak i o porijeklu...

Svakog petka - ispočetka

Kao da to nije ista ona Jadranka Kosor koja je šest godina u stopu slijedila Ivu Sanadera. Sjedila na svim važnim sastancima, brižno zapisivala, sudjelovala u donošenju odluka, kontrolirala bitne resore, godinama na Vladi slušala o problemima i mogućim rješenjima. Kao da je sve to sada prebrisano mokrom spužvom. I kreće sve ispočetka.

Preuzimanje Vlade koju je prije odlaska sastavio Ivo Sanader. Konzultacije s koalicijskim partnerima. Razgovor s guvernerom Željkom Rohatinskim. Sastanak sa šefom Gospodarske komore Nadanom Vidoševićem. Poziv čelnicima oporbe Zoranu Milanoviću i Radimiru Čačiću na razgovor. Pa nova runda razgovora sa socijalnim partnerima. Pa još jedan krug razgovora s ekonomistima i stručnjacima. Pa još malo analiziranja stanja i traženja rješenja, valjda da se slegne materija. Pa onda još nekoliko parola o "drastičnim rezovima" i "radikalnim rješenjima". Dok vrijeme neumoljivo curi.

Trebala je nastaviti gdje je prethodnik stao

Tim tempom mogli smo održati i prijevremene izbore. Prošlo bi neznatno više vremena, a na čelo Vlade došla bi osoba kojoj bi također trebao određeni period da se "upozna sa stanjem". Da pronađe WC u Banskim dvorima. Otkrije na telefonu gumbić za vanjsku liniju. Obavi konzultacije. Pozove na razgovor koalicijske partnere i šefove opozicije. Možda i da pincetom malo uštipne državni proračun.

Mislilo se da će to biti Vlada kontinuiteta. Da će nova premijerka, poznata po paroli "Kud Sanader, tud i ja", nastaviti tamo gdje je njezin "prijatelj Ivo" stao. Da će znati gdje i kome, a naročito, koliko rezati. Ali ne, ona kreće ispočetka, obavlja razgovor za razgovorom, sluša različita mišljenja i onda - što bi rekao Mesić - čupne tek jednu dlačicu s mačkova repa. Kaže guverner Rohatinski da se država mora zadužiti za 42 milijarde kuna, a Kosor iz proračuna otkine 780 milijuna. Govori se o drastičnim rezovima povlastica koje uživaju korisnici proračuna, a premijerka - cap! - čupne 479 povlaštenih penzija. Cap-cap, čup-čup... Svaki tjedan, rebalans jedan. Doista Vlada kontinuiteta. Nečinjenja.

Volan je u sigurnim rukama

Ivo Sanader bio je neponovljiv iluzionist, ali ni njegova asistentica - ona koja je godinama u tom cirkuskom šatoru mahnito aplaudirala na svakog izvađenog zeca iz šešira - ne zaostaje mnogo. On nije radio ništa, a Kosorica se pravi da radi puno, da traži rješenje, sluša stručnjake i socijalne partnere, čak i da je otvorena prema opoziciji. Ali zapravo nije. Vjerojatno i na tim sastancima pozira poput "drvene Marije", šuti i gleda u prazno kao na čuvenim pregovorima sa sindikalcima. Čeka da se nešto dogodi, samo do sebe. Vjerojatno i hoće: autobus će u punoj brzini sletjeti u provaliju. Nije ni čudo. Volan se nalazi u "sigurnim rukama" - kod onoga tko je Kosoricu uvalio u premijersku fotelju.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje