VLADA je predstavila mjere za suzbijanje efekta rasta cijena na građane i gospodarstvo. Sudeći prema relativno blagim reakcijama sindikata, njihove želje su dobrim dijelom zadovoljene. Zadovoljni su i poljoprivrednici, s ogradom da se trebalo više učiniti za mljekarsku industriju. Poduzetnici pak ne vide znatno olakšanje.

Na početku predstavljanja tvrdilo se kako će prosječni godišnji račun za struju, koji prema izračunu vlade iznosi 3400 kn, umjesto za 782 kune (+23%) narasti za 325 kuna (+9.6%). To je ušteda od 457 kuna (13.5 postotnih bodova), koja je izabrana kao nositelj efikasnosti sveukupnih mjera. Ograničit će se porast naknada za električnu energiju (HEP) i rasteretiti kućanstva za 460 milijuna kuna.

Jedan dio mjera, točnije snižene stope PDV-a na neke proizvode, stalnog je karaktera i neće se ukinuti nakon prolaska vala poskupljenja. Time ove mjere nisu samo protupožarne nego imaju i dugoročni karakter te će utjecaj na gospodarstvo trajati nakon što se kratkoročne mjere ukinu.

Ovo je cijeli vladin plan kako ublažiti poskupljenje i krizu

Pozitivni dio: Smanjenje stopa PDV-a na hranu i plin

PDV na plin i toplinsku energiju se smanjuje s 25% na 13% dugoročno, a na plin će se kratkoročno obračunavati stopa PDV-a od 5%. To će vrijediti od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2023., nakon čega se PDV na plin vraća na 13%. Stoga postoje dva elementa, kratkoročno smanjenje PDV-a za čak 20 postotnih bodova i dugoročno za 12 postotnih bodova, čime se PDV na plin dovodi na istu razinu kao PDV na električnu energiju.

Zadnjih godina je sve popularnije grijanje stambenih objekata na palete i brikete, a smanjit će se porezna stopa s 25% na 13% i na te proizvode, kao i na ogrjevno drvo. I to sniženje će biti dugoročno, tj. neće trajati samo godinu dana, pa se taj način grijanja stavlja u istu razinu oporezivanja s plinom i električnom energijom.

Smanjuje se PDV na hranu, točnije na svježe meso, ribu, jaja, voće, povrće, jestiva ulja i dječju hranu, s 13% na 5%. I to će biti dugoročno, a time se nastavlja smanjenje PDV-a na hranu započeto 2020., kada je smanjen s 25% na 13%. Maslac i margarin su propustili prvo snižavanje PDV-a na hranu, pa je PDV spušten naglo s 25% na 5%.

Iako se ne radi o socijalnoj mjeri, ipak na neki način ima socijalni karakter. Naime, PDV relativno više pogađa siromašne nego bogate. Posebno to važi za PDV na hranu jer siromašniji građani veći dio svog dohotka troše na nju nego bogati, pa je snižavanje PDV-a s 25% na 13% i sada na 5% praktički socijalna mjera.

Izračunali smo: Koliko bi se trebale smanjiti cijene zbog manjeg PDV-a

Napokon je snižen PDV na higijenske uloške i tampone, ali samo na 13%. Zaista nije jasno zbog čega se nije mogao spustiti na 5% jer se ne radi o velikom udaru na državni proračun, a ipak se radi o trošku koji snose žene samo zbog toga što su žene. Ti proizvodi su nužni trošak ženama i trebali bi se oporezivati po najmanjoj stopi, kao hrana.

Stope PDV-a na sportske, kulturne i ostale priredbe se smanjuju s 25% i 13% na 5%, što će donekle pomoći kreativnoj i sportskoj industriji, kojima je za vrijeme pandemije bilo otežano poslovanje, ali teško da će to nadoknaditi sve izgubljene prihode. Ipak, dobra vijest je da se radi o dugoročnoj mjeri, a ne ograničenoj na godinu dana.

Potpore za plaćanje plina - sasvim promašena mjera od koje velik dio Hrvatske neće imati koristi

Uvest će se i potpore za plaćanje plina građanima i poduzetnicima u ukupnoj vrijednosti od 1.2 milijarde kuna, koje će trajati od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2023. S tom mjerom pak postoji ozbiljan problem, a to je što poduzetnici u velikom dijelu Hrvatske od nje neće imati nikakve koristi.

Onima koji ne koriste plin, ne znači ništa. Vlada je zaboravila da se malo tko uz obalu grije na taj energent i da grijanje objekata u jadranskim županijama ovisi o električnoj energiji, a ne plinu, pa subvencioniranje plaćanja plina za poduzetnike u tim regijama nema nikakav utjecaj. Zanemaren je velik dio Hrvatske.

Još veći problem je početak primjene mjere od 1. travnja 2022. Time se sasvim izbjegava sezona grijanja i stvarnog efekta neće biti ni za one koji se griju na plin. Eventualni stvarni efekt će se ostvariti kod sljedeće sezone grijanja krajem tekuće godine, ali tada možda i cijena plina drastično padne.

Pad cijene plina će naravno ovisiti o zbivanjima na svjetskom tržištu te geopolitičkoj situaciji s Rusijom. Početak roka plaćanja dijela računa za plin poduzetnicima i građanima tek od 01. travnja ove godine tako zvuči više kao okrutna šala nego efikasna mjera, pogotovo ako se uzme u obzir da veliki dio Hrvatske uopće ne koristi plin.

Socijalne naknade i umirovljenici - ne rješava se strukturni problem

Povećanje socijalnih naknada za ugrožene kupce energenata i mjesečnih naknada za pružanje socijalnih usluga dobra je mjera namijenjena najugroženijim skupinama, ali kao i subvencije računa za plin, dolazi prekasno. Isto vrijedi za jednokratne naknade za umirovljenike.

U kontekstu umirovljenika ovime se gasi požar, ali se ne mijenja ništa strukturno. Mirovine su u Hrvatskoj male zbog lošeg odnosa umirovljenika i radnika, 1.28 radnika na 1 umirovljenika. Trenutni manjak u mirovinskom sustavu iznosi oko 19 milijardi kuna. To je iznos koji se izdvaja za mirovine iz proračuna jer se sve mirovine ne mogu isplatiti iz uplata trenutnih radnika u prvi mirovinski stup.

Grubišić: Ovo su naši prijedlozi da bi imali veće mirovine

Čak su i trenutne mirovine u Hrvatskoj neodržive, a umirovljenici osuđeni na prosjački štap. Definitivno se radi o jednoj od najugroženijih skupina u Hrvatskoj na koju rast cijena energenata ima osobito velik utjecaj. Jednokratne naknade će im pomoći, ali ne rješavaju strukturni problem oko mirovina.

Potpore poljoprivrednicima - prostor za korupciju

Uvode, bolje rečeno proširuju se i potpore poljoprivrednicima i ribarima. Procijenjeni iznos mjere je 200 milijuna kuna i obuhvatit će oko 88.000 poljoprivrednih gospodarstava te 2000 ribara i uzgajivača ribe. Program potpore za nabavku umjetnih gnojiva je posebno usmjeren prema ublažavanju udara rastuće cijene plina, o kojem ovisi i cijena umjetnih gnojiva.

Udio plina u proizvodnji dušičnih gnojiva, najvažnijih u poljoprivredi, iznosi 90% ukupnog troška proizvodnje. Kako je cijena plina za industriju drastično narasla zadnjih mjeseci, onda se isto dogodilo s cijenom umjetnih gnojiva.

Potpora će ublažiti udar poskupljenja plina na poljoprivrednike, ali i na sve građane. Preko umjetnih gnojiva cijena plina je ugrađena i u cijenu hrane, pa će domino-efektom trenutni rast cijene tog energenta, koji se koristi u proizvodnji umjetnih gnojiva, dovesti i do poskupljenja hrane u trgovinama, čime će se sasvim poništiti utjecaj ranije spomenutog smanjenja stope PDV-a na hranu s 13% na 5%.

Poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj je bezvrijedno

Slijedom toga ova mjera, iako namijenjena poljoprivrednicima, ima puno šire efekte koje će osjetiti svi građani, ali i ugostitelji koji se bave posluživanjem hrane.

Potpore od 450 kuna po hektaru površine za poljoprivredna gospodarstava do 10 hektara i 250 kuna za poljoprivredna gospodarstva od 10 do 20 hektara neće imati znatnog efekta, bar ne pozitivnog. Poljoprivreda je naveliko subvencionirana u Hrvatskoj bez zamjetnih pozitivnih efekata. Dapače, kako su zadnjih nekoliko godina rasle subvencije tako se smanjivala proizvodnja.

Poticaji na površinu, a ne za repromaterijal i proizvodnju, otvaraju prostor za korupciju, koja nažalost nije rijetkost u podjeli poljoprivrednih poticaja.

Izbjegnuta najvažnija mjera - smanjenje PDV-a i trošarina na gorivo

Vlada je drugi put odlučila zamrznuti cijene goriva na mjesec dana. Benzinske crpke možda i mogu podnijeti taj teret na mjesec dana, ali je pitanje što će se dogoditi na duži rok ako se mjera nastavi i dalje.

Zanimljivije od toga je pitanje zašto se država nije odrekla PDV-a i trošarina na gorivo, koji čine gotovo polovinu cijene. I gorivo je energent, kao i plin, pa se mogao izjednačiti porezni tretman po pitanju PDV-a i s trenutnih 25% smanjiti se na 5%, kao što se učinilo s plinom.

Za razliku od plina, koji građani i poduzetnici u velikom dijelu Hrvatske uopće ne mogu koristiti, ta mjera bi imala efekt na razini cijele države. Ovako su regije u kojima se ne koristi plin za grijanje sasvim zanemarene, pa je ukupni efekt mjera drastično smanjen u odnosu na primjerice Zagreb.

Benzin je u Hrvatskoj najskuplji u povijesti. Zašto ako barel nafte nije toliko skup?

Snižavanje stope PDV-a na gorivo s 25% na 5% dovelo bi do pada cijene i ispod trenutne maksimalno ograničene, koju je odredila država, ali bi onda država ostala bez poreznih prihoda. Da se bar privremeno PDV smanji, a trošarine ukinu, cijena litre goriva bi pala i ispod 7 kuna i to bi bila prava mjera protiv rasta cijena.

Cijena prijevoza je važna stavka ne samo za građane nego i za sve kompanije. Smanjivanje cijene goriva bi se kroz smanjivanje troškova prijevoza prelilo na sve proizvode u trgovinama, što bi utjecalo tako da se smanjuju cijene ili bar usporava njihov rast.

Država čuva svoje interese i interese državnih kompanija

Problem je to što je prihod proračuna od PDV-a na gorivo jako velika stavka, a trošarinama se osim proračuna financiraju državne kompanije poput HAC-a, HŽ Infrastrukture i sl. Činjenica je da država ima puno financijskih koristi od rasta cijena goriva, koje je izgleda spremna ograničiti na visokoj razini, ali ih se nije spremna odreći. Time bi se osim manjka u proračunu naštetilo poslovanju HAC-a i HŽ-a, među ostalima.

Ti manjkovi bi se morali pokriti zaduživanjem ili smanjenjem rashoda. Kako je Hrvatska za vrijeme pandemije povećala javni dug na skoro 90% BDP-a i očekuje se rast cijene zaduživanja, onda to nije opcija. Da bi se smanjili rashodi, potrebno je provesti strukturne reforme u mnogim državnim resorima i kompanijama, na što je vlada Andreja Plenkovića još manje spremna.

Dali smo im 1.7 milijardi kuna, a sada prodaju vagone u staro željezo

Neke mjere su apsolutno pozitivne, kao što je smanjivanje stope PDV-a na hranu i higijenske uloške, ali sveukupno gledajući, u njima nema ništa spektakularno. Ono što je najavljeno spada u područje prihvatljivih troškova za vladajuće jer omogućuje da se strukturno u državi ništa ne mijenja.

Većina građana i poduzetnika neće osjetiti posebne benefite, a država je svoje kompanije, u kojima se politički kadrovira, sačuvala od gubitka reketa koji bi izgubile ukidanjem trošarina na gorivo. Još jednom su vješto izbjegnute reforme i očuvane pozicije na rashodovnoj strani proračuna, a bez sređivanja rashoda država realno ne može ni razmišljati o smanjivanju vlastitih prihoda od poreza.