BROJNE studije pokazale su da postoji nešto zajedničko ljudima koji su skloni Vladimiru Putinu, Donaldu Trumpu, antivakcinalizmu, relativizaciji covida-19, pokretu QAnon, poricanju postojanja AIDS-a, vjerovanju u Novi svjetski poredak, u chemtrailse, u opasnosti mreže 5G, u ravnu Zemlju itd. Čimbenik koji ih povezuje je sklonost teorijama zavjere.

Antivakseri masovno podržavaju Putina

Na snažnu povezanost protivljenja cijepljenju i sklonosti teorijama zavjera ukazale su mnoge studije, uključujući i dvije koje su provedene u Hrvatskoj (više na poveznici dolje).

>> Rezultati istraživanja o protivljenju cijepljenju: Dalmacija ide stopama Rumunjske u kojoj je umrlo 17 djece

Naravno, neće svatko tko vjeruje u jednu teoriju zavjere nužno vjerovati u sve druge. No znanstvene studije pokazuju da su ljudi skloni jednoj teoriji zavjere često skloniji i drugima, što ukazuje na to da bi u podlozi takvih sklonosti mogao biti zajednički psihološki profil.

Također, nije svatko tko podržava Putina ili Trumpa nužno sklon teorijama zavjere. Neki ih ljudi podržavaju iz političkih ili svjetonazorskih razloga. Stvar je u statistici - ljudi skloni teorijama zavjere jednostavno će češće biti antivakseri, pobornici Putina i sl.

Primjerice, jedno novo ispitivanje, koje je u Kanadi od 9. do 13. ožujka provela agencija EKOS, utvrdilo je da 88% onih koji su primili tri doze cjepiva i 70% onih koji su primili dvije doze smatra da "Rusija vrši ratne zločine u Ukrajini", dok isto vjeruje samo 32% necijepljenih.

>>Antivakseri masovno podržavaju Putina

Teorije zavjere ugrožavaju same temelje demokratskog društva

Brojni stručnjaci smatraju da su, zahvaljujući dostupnosti informacija na internetu i na društvenim mrežama te zahvaljujući stvaranju društvenih balona i njima pripadajućih odaja odjeka (echo chambers), koje omogućuju da čak i ljudi s margina društva s najluđim idejama dobiju osjećaj podrške i pripadnosti, teorije zavjere i s njima povezane lažne vijesti u posljednjih par desetljeća poprimile opasne razmjere svjetske pandemije.

U prilog tome govori činjenica da su ispitivanja pokazala da više od pola Amerikanaca danas vjeruje u barem jednu od poznatijih teorija zavjere.

To je ozbiljan problem jer vjerovanje u teorije zavjera i s njima povezane lažne vijesti potiče nepovjerenje u znanost i institucije države, čime podriva temelje demokracije. To je u posljednje vrijeme osobito došlo do izražaja u napadu na Kapitol u Washingtonu koji je bio potican teorijom zavjere o pokradenim izborima koju je, među ostalima, promovirao Trump. Još teže posljedice imale su brojne teorije zavjere koje su se ispredale oko pandemije i cjepiva protiv covida-19.

Što je teorija zavjere?

Teorija zavjere je objašnjenje nekog događaja koje se temelji na uvjerenju da iza njega stoji zavjera nekih zlokobnih i moćnih skupina, često političke motivacije, primjerice Iluminata, u slučaju kada su druga objašnjenja događaja puno vjerojatnija. Jedno od njezinih ključnih svojstava je da se protivi konsenzusu koji su o istoj temi postigli ljudi kvalificirani za procjenu njezine točnosti, kao što su primjerice znanstvenici stručni za područje kojim se teorija zavjere bavi.

Teorije zavjere opiru se provjeri znanstvenom metodom jer se ni ne temelje na znanstvenim činjenicama; one su stvar vjerovanja, a ne nešto što se može dokazati ili opovrgnuti. One će se ponekada temeljiti na pseudoznanstvenim interpretacijama koje neupućenima mogu djelovati znanstvenim i plauzibilnim jer imitiraju znanost. Primjerice, pobornici teorije zavjere prema kojoj su napade 11. rujna organizirale američke vlasti potrudile su se računati temperature koje je uzrokovalo izgaranje goriva aviona nakon udara u Blizance.

Argumenti ne vrijede kod teoretičara zavjera

Teorije zavjere snagu crpe iz tzv. kružnog rasuđivanja. Naime, i dokazi protiv određene teorije zavjere i odsutnost dokaza za nju uvijek se tumače kao potvrde njezine istinitosti. Primjerice, poklonici teorije zavjere prema kojoj cjepiva uzrokuju autizam nisu odustali od svojih vjerovanja kada je lažna studija o toj vezi prokazana i povučena, a njezin autor Andrew Wakefield, kojem je otkriven i financijski interes u prijevari, kažnjen oduzimanjem dozvole za rad u Velikoj Britaniji.

Naprotiv, argumentirane kritike drugih znanstvenika doživjeli su kao dokaz da su plaćenici farmaceutske industrije, a Wakefielda su promaknuli u mučenika koji se protiv zla i pohlepe bori za istinu. Nisu odustali od nje čak ni nakon što su stotine velikih i ozbiljnih studija pokazale da ne postoji povezanost cijepljenja s autizmom.

Stručnjaci smatraju da teorije zavjere uglavnom imaju dva istaknuta svojstva: 1) prepoznaju namjeru u događajima u kojima je nema, koji su slučajni; 2) teže proporcionalnosti u smislu da idu za time da velike posljedice moraju uzrokovati moćni čimbenici.

Primjer za prvo jest teorija zavjere prema kojoj koronavirus nije nastao slučajno, skokom sa životinja na ljude, već su ga Kinezi namjerno stvorili i pustili ga u populaciju kako bi naškodili svojim konkurentima.

Primjer za drugo je teorija zavjere prema kojoj je napade 11. rujna organizirala američka vlast, a ne 10-ak fanatika uvježbanih u afganistanskim pustinjskim vrletima.

Evolucijski korijeni teorija zavjere

Neki znanstvenici smatraju da vjerovanje u teorije zavjere može biti psihološki štetno ili patološke prirode te da je povezano s nižim sposobnostima analitičkog razmišljanja, niskom inteligencijom, psihološkom projekcijom i makijavelizmom. Psiholozi vjerovanje u teorije zavjere i pronalaženje zavjera tamo gdje ih nema obično pripisuju raznim psihopatološkim stanjima kao što su paranoja, shizotipija, narcizam i nesigurna privrženost ili obliku kognitivne pristranosti koji se naziva "iluzorna percepcija obrasca".

Međutim, prema današnjem znanstvenom konsenzusu psihologa, uvjerenja većine teoretičara zavjere nisu patološke prirode, već se u suštini oslanjaju na kognitivne tendencije koje su neurološki ukorijenjene u ljudskoj vrsti i vjerojatno imaju duboko evolucijsko podrijetlo, što uključuje prirodne sklonosti prema tjeskobi i otkrivanju namjere u djelovanju.

Primjerice, otkrivanje namjere u djelovanju prirodna je sklonost životinja i ljudi da pretpostave namjernu intervenciju razumnog ili inteligentnog agenta u situacijama koje ga mogu, ali ne moraju uključivati.

Sličnosti s vjerovanjem u postojanje Boga

Za opstanak tijekom evolucije bilo je korisnije pretpostaviti postojanje inteligentnog agenta nego ga previdjeti jer je on mogao biti neprijatelj, konkurent za resurse ili predator. Problemi nastaju kada je sklonost prepoznavanja inteligentnog agenta toliko pretjerana da ih osoba vidi i kada je to besmisleno, a druga su rješenja znatno vjerojatnija.

Zanimljivo je to što evolucijski psiholozi smatraju da je ista ova sklonost u podlozi sklonosti vjerovanja u postojanje Boga kao nevidljivog, ali sveprisutnog agenta.

Neki stručnjaci smatraju da se teorije zavjere temelje na dva ključna svojstva - na osjećaju nesigurnosti u sebe koji potiče snažnu želju za osmišljavanjem kaotičnog svijeta u kojem su uzroci događaja često slučajni te na osjećaju solidarnosti koji podrazumijeva da osoba ne želi zaštititi ne samo sebe već i "svoje ljude" od vanjske prijetnje. Kada su ova dva elementa zajedno pretjerana, postaju temelj za paranoju većih razmjera.

Tri polja motiva za teorije zavjera

Psihološki profil ljudi sklonih teorijama zavjere u intervjuu za Američku psihološku asocijaciju (APA) podrobno je opisala Karen Douglas, profesorica socijalne psihologije na Sveučilištu Kent u Ujedinjenom Kraljevstvu, koja je provela brojna istraživanja o teorijama zavjere i njihovim posljedicama. Ona smatra da vjerovanje u teorije zavjere ima brojne psihološke motive koji se mogu podijeliti u tri skupine - epistemičku, egzistencijalnu i društvenu.

Ukratko, prvi, epistemički motiv, može se objasniti potrebom za znanjem i sigurnošću te željom za informacijama.

"Kada se dogodi nešto veliko, kada se dogodi veliki događaj, ljudi prirodno žele znati zašto se to dogodilo. Žele objašnjenje i žele znati istinu. No također žele biti sigurni u tu istinu", rekla je u intervjuu Douglas.

"Neki psihološki dokazi upućuju na to da ljude privlače teorije zavjere kada se osjećaju nesigurno, bilo u određenim situacijama ili općenito. Postoje i drugi epistemički razlozi zašto ljudi vjeruju u teorije zavjere, također u odnosu na ovu vrstu potrebe za znanjem i sigurnošću. Dakle, ljude s nižim stupnjem obrazovanja obično privlače teorije zavjere. I ne tvrdimo da je to zato što ljudi nisu inteligentni. Jednostavno im nije omogućeno imati, ili im nije dat pristup alatima koji bi im omogućili da razlikuju dobre i loše izvore ili vjerodostojne izvore i nevjerodostojne izvore. Dakle, oni traže to znanje i sigurnost, ali ne traže nužno na pravim mjestima", dodala je.

Drugi skup motiva, egzistencijalni, odnosi se na potrebe ljudi da budu ili da se osjećaju sigurno u svijetu u kojem žive te da osjećaju da imaju neku vrstu moći ili kontrole nad stvarima koje im se događaju.

"Osjećaju se dobro jer misle da imaju pristup informacijama koje drugi nemaju"

"Kada se nešto dogodi, ljudi se ne vole osjećati nemoćno. Ne vole osjećati da nemaju kontrolu. I tako bi posezanje za teorijama zavjere moglo, pretpostavljam, ljudima omogućiti da, ako ništa drugo, osjete da imaju informaciju koja barem objašnjava zašto nemaju nikakvu kontrolu nad određenom situacijom. Istraživanja su pokazala da ljudi koji se osjećaju nemoćno i razočarano više teže teorijama zavjere", kaže Douglas.

Skup motiva koji se mogu nazvati društvenim odnosi se na želju ljudi da se osjećaju dobro u vezi sa sobom kao pojedincima te također da se osjećaju dobro u odnosu na sebe u smislu grupe kojoj pripadaju.

"Ljudi vole imati visoko samopoštovanje. Vole se osjećati dobro. A jedan od mogućih načina da to učinite jest osjećati da imate pristup informacijama koje drugi ljudi ne moraju nužno imati", kaže Douglas.

Smatra da je to prilično uobičajeno retoričko sredstvo koje koriste ljudi koji vjeruju u teorije zavjere - "da su svi ostali nekakve ovce, dok oni jedini znaju istinu".

"Takvo uvjerenje, pretpostavljam, osjećaj da posjedujete informacije koje drugi ljudi nemaju, može vam dati osjećaj superiornosti nad drugima. I mi smo otkrili, a i drugi su pokazali, da je potreba za jedinstvenošću i potreba da se izdvojite od drugih, povezana s vjerovanjem u teorije zavjere. A to se događa i na razini grupe. Dakle, ljude koji imaju prenapuhan osjećaj važnosti grupa kojima pripadaju, ali u isto vrijeme osjećaj da su te grupe nedovoljno cijenjene privlače teorije zavjere, posebno teorije zavjere o njihovim grupama. Dakle, ako imate takve vrste uvjerenja, možete zadržati ideju da je vaša grupa dobra, moralna i poštena, dok ste okruženi drugim zlim ljudima koji pokušavaju naškoditi svima ostalima", tumači Douglas.

Antivakseri vole misliti da su bolji od drugih

Također smatra da su teorijama zavjere skloniji ljudi s narcisoidnim crtama ličnosti jer im one omogućuju stjecanje društvenog kapitala.

"To je također povezano s potrebom za jedinstvenošću. To je još jedna, pretpostavljam, narcisoidna predodžba koju ljudi imaju. Posjedujete informacije koje drugi ljudi nemaju. Vi ste drugačiji od drugih ljudi i to vas čini izdvojenim. Da, narcizam je na individualnoj razini u dosta istraživanja do sada povezan s vjerovanjem u teorije zavjere. To također vrijedi za narcizam na razini grupe, dakle, prenapuhan osjećaj važnosti vlastite grupe", tumači Douglas.

Shizotipija kao najjači prediktor sklonosti teorijama zavjere

U prilog ovakvom tumačenju govori više studija, među kojima i jedna o vjerovanju u teorije zavjere koju su 2018. objavili psiholog Joshua Hart s Union Collegea i njegovi kolege.

Heart je za Converstaion objasnio da je njegov tim, u skladu s prethodnim istraživanjima, otkrio da je jedan od glavnih prediktora vjerovanja u zavjeru shizotipija.

"To je konstelacija osobina koje uključuju sklonost da se bude relativno nepovjerljiv, ideološki ekscentričan i sklon neuobičajenim perceptivnim iskustvima (npr. osjet podražaja koji zapravo nisu prisutni). Obilježje posuđuje svoje ime od shizofrenije, ali ne podrazumijeva kliničku dijagnozu", kaže Heart.

"Shizotipija je najjači prediktor vjerovanja u teorije zavjere. Otkrili smo da ljudi s višom shizotipijom, osim što doživljavaju svijet na neobične načine, imaju povišenu potrebu da se osjećaju jedinstveno, što je prethodno bilo povezano s teorijama zavjere. Zašto? Vjerojatno zato što vjera u ideje koje nisu mainstream ljudima omogućuje da se ističu među svojim poznanicima te da u isto vrijeme nađu utočište u zajednici vjernika istomišljenika. U našim studijama ljudi koji vjeruju u teorije zavjere također su bili nerazmjerno zabrinuti da je svijet opasno mjesto", rekao je.

"Na primjer, vjerojatnije je da će se oni složiti da 'svi znakovi' upućuju na neposredan kaos. Konačno, pobornici teorija zavjere imali su izrazite kognitivne sklonosti da s većom vjerojatnošću od nevjernika u njih besmislene izjave, kao što je na primjer 'cjelina utišava beskonačne pojave', prosuđuju kao duboke, što je ​​tendencija poznata kao 'prijemčivost za sranja'. Oni su također skloniji reći da neljudski objekti - oblici trokuta koji se kreću po zaslonu računala - namjerno djeluju, kao da su sposobni imati misli i ciljeve koje pokušavaju postići. Drugim riječima, pronašli su značenje i motive tamo gdje drugi nisu", objasnio je Heart.

Ispitivanja su čak pokazala da su ljudi skloni teorijama zavjere često skloni prije povjerovati u dvije sasvim suprotstavljene teorije nego u mainstream tumačenje nekog događaja. Primjerice, ista osoba prije će vjerovati da je Lady D sama organizirala svoju lažnu smrt u automobilskoj nesreće ili da je kraljevska obitelj organizirala njezinu smrt, nego u mogućnost da je poginula u običnoj prometnoj nesreći. Njima je obično tumačenje nekog velikog događaja uglavnom manje vjerojatno od bilo kojeg drugog koje uključuje zavjeru.

Tumačenje našeg psihologa Igora Mikloušića

Do sličnih je zaključaka na temelju dostupnih istraživanja došao i hrvatski evolucijski psiholog Igor Mikloušić čija smo tumačenja na Indexu prenijeli u tekstu pod naslovom Zašto su neki ljudi skloni teorijama zavjere? Ovo je objašnjenje psihologa.

"Razloga ima puno: kognitivne pristranosti, osobine ličnosti i socioekonomska situacija. Primjerice, pokazalo se da osobe koje su sklonije intuitivnije, brzopletije i naprečac donositi zaključke, bez da analitički pristupaju problemima, imaju veću sklonost vjerovanju u teorije zavjera. Isto tako, neki poremećaji ličnosti, poput shizotipije ili sklonosti deluzijama, dobro predviđaju vjerovanja u teorije zavjere. Dakle, radi se o ljudima koji uspijevaju vidjeti poveznice čak i kad one objektivno ne postoje. Uz to, podložnije su im osobe koje dolaze iz deprivilegirane društvene pozicije, poput starijih ili slabije educiranih osoba.

Uz to, teorijama zavjera sklonije su osobe koje percipiraju kako nemaju nikakav društveni ili politički utjecaj, osobe koje nemaju povjerenja u sustav, koje gledaju na svijet kao na opasno i neprijateljski nastrojeno okruženje. Uz teorije zavjera povezane su neke osobine ličnosti poput niske ugodnosti ili neuroticizma.

Tako osobe koje su manje emocionalno stabilne mogu kroz teorije zavjera pronaći neku vrstu utjehe i dobiti osjećaj kontrole jer 'znaju' što se zaista događa u svijetu koji im se doima kaotičnim. Uz to, i politička orijentacija čini se povezana sa sklonosti teorijama zavjera. Posebice u SAD-u, gdje su konzervativci puno skloniji ovakvom načinu gledanja svijeta. Naposljetku, postoji i komponenta želje da se osjećaju posebno", objasnio je Mikloušić.