IZA ODLUKE novosadskih vlasti, pod vodstvom naprednjaka Aleksandra Vučića, da podignu spomenik nevinim žrtvama 1944./45. krije se još jedna manipulacija poviješću, svojstvena kako Srbima tako i Hrvatima, Bošnjacima...

Naime, među "nevinim žrtvama" čije bi stradanje trebalo biti obilježeno našla su se i imena osoba koje su Drugi svjetski rat provele kao suradnici nacista, što je praksa mila mnogim nacionalističkim vlastima - naime, da svetačku aureolu montiraju čak i onima koji su put do ratnog poraza natapali krvlju istinski nevinih ljudi. Hrvatska, recimo, i dalje ima ulice nazvane po ustašama. No ovo nije tekst o Hrvatskoj.

Novosadske vlasti sporni spomenik planiraju podići ove godine

Vraćamo se u Novi Sad:

"U ovoj godini očekujemo postavljanje spomenika nevino nastradalima 1944./45. godine. Novi Sad time daje svoj doprinos u izgradnji boljih odnosa između mađarskog i srpskog naroda, dva stara europska naroda koji imaju više od jednog milenija trajanja zapisane zajedničke povijesti", izjavio je Milan Đurić, zamjenik novosadskog gradonačelnika, u novosadskom kazalištu na svečanosti u organizaciji Saveza vojvođanskih Mađara, na čiju se inicijativu podiže sporni spomenik.

Bolji dio srpskih medija u više navrata podsjećao je da je na spisku osoba koje Savez vojvođanskih Mađara smatra nevinima "značajan broj domaćih izdajnika i suradnika fašističkih okupatora iz Drugog svjetskog rata", zbog čega je krajem prošle godine organiziran i protest. I tada se govorilo da su na popisu nevinih žrtava "poznati i osvjedočeni zločinci i nacistički suradnici".

"To su uglavnom mađarski, zatim srpski kolaboracionisti koji su odgovorni za Raciju, za prokazivanje boraca za slobodu i uopće stanovništva mađarskim fašistima, a na spisku ima, vjerovali ili ne, čak i ustaša.

Tako da su oni koji svoje političke protivnike najviše etiketiraju kao ustaše na svoj spisak nevinih žrtava uvrstili čak i ljude koji su bili u ustaškim jedinicama", istakao je na prosinačkom protestu Daško Milinović, radijski voditelj i antifašistički aktivist. Ujedno je rekao da je postavljanje spomenika dio političke trgovine Orbana i Vučića preko Saveza vojvođanskih Mađara kao Orbanove podružnice. 

Na popisu "nevinih žrtava" i ustaša Slavko Jakobac

Hrvatsko čitateljstvo vjerojatno će zanimati tko je spomenuti ustaša. Zvao se Slavko Jakobac, on i njegovi činili su zločine u fruškogorskim selima. Jakobac se naročito istaknuo pljačkom seoskih kuća, progonima seljaka i sličnim aktivnostima po kojima je ustaški pokret uostalom i stekao ugled među neuglednima.

Mediji su izvijestili i da su na mjestu predviđenom za spomenik antifašisti postavili svoj spomenik nalik na onaj već podignut na drugoj lokaciji u Novom Sadu, a u čast žrtvama Novosadske racije. U Raciji, u siječnju 1942. godine, mađarski su fašisti probili dunavski led te u njega ubacivali tijela više od 1200 ubijenih Židova, Roma, Srba, antifašista...

Pisalo se u jugoslavenskoj književnosti o tome, takozvani hladni dani iz 1942. godine bili su tema i Danila Kiša, čiji je otac Eduard stajao u redu za smrt. Tada ju je izbjegao tek pukim slučajem - dok mu je stigao čas za likvidaciju, rupe u Dunavu već su se napunile leševima.

No Srpsku naprednu stranku takve tragedije ne namjeravaju pokolebati u spomeničkim planovima. Odluku o gradnji spomenika usvojila je u novosadskoj skupštini još 2018. godine uz podršku Pokreta za obnovu Kraljevine Srbije. U skladu s tradicijom, vrlo popularnom među Južnim Slavenima u postsocijalizmu, među "nevinim žrtvama", osim spomenutog ustaše, ima svega.

U nevine žrtve uvršten niz ubojica

Beogradski novinar Tomislav Marković u jednom je tekstu pobrojao da su se među nevinima našli Mikloš Nađ, okupacijski gradonačelnik Novog Sada odgovoran za ratne zločine u tom gradu; Đula Zombori, upravnik okupacijske policijske kapetanije u Novom Sadu i sudionik Racije; Geza Batori, komandant žandarmerijskih odreda koji su ubijali u januaru 1942. godine; Imre Balog, poznat po ubijanju djece bajunetom u Raciji; pa Milan Popović, poslanik u mađarskom Parlamentu za vrijeme okupacije, sastavljač spiskova građana za strijeljanje.

U Novom Sadu se, kako se čini, u skladu s duhom vremena ne namjeravaju opterećivati činjenicama. Spomenici poput ovog su ponajprije usmjereni protiv antifašističke baštine pa njihovi inspiratori "nevinost" ne utvrđuju prema stvarnoj biografiji osoba koje se glorificira, nego prema njihovim odnosima s partizanskim pokretom.

Što je bio lošiji, šanse za nevinost su veće, a ako su ih partizani smaknuli, onda se žrtva proglašava neupitno nevinom, čak i kada iza sebe ima krvavu bilancu, kao mnogi od ovih u Novom Sadu.