MINISTARSTVO vanjskih poslova Srbije uputilo je prosvjednu notu Hrvatskoj zbog, kako javljaju srpski mediji, "najgrubljeg miješanja u izborni proces u Srbiji, kao i sve učestalijeg neobjektivnog izvještavanja o unutarnjim političkim prilikama u toj zemlji".

Drugim riječima, ocvali četnik Aleksandar Vučić nije zadovoljan kako hrvatski mediji pišu o njemu. S obzirom na to da je riječ o susjednoj državi, ova prilično bizarna gesta ipak traži malo sadržajniji komentar umjesto da mu kažemo kako nas za njegove osjećaje, da prostite, zabole.

Ratni huškač Aleksandar Vučić

Ako gledamo povijest bivše Jugoslavije, Aleksandar Vučić jedan je od onih koji su tuđu nevolju najbolje iskoristili i na tuđoj muci najviše profitirali. Nema mjesta gdje nije bio i gdje nije huškao i pozivao na ratove, krv i osvetu. 

Taj obrijani četnik Šešeljeve Srpske radikalne stranke godine 1995. posjetio je tada okupiranu Glinu, gdje se "proslavio" govorom u kojem je okupljenima obećavao da Srpska Krajina i Glina nikada neće biti Hrvatska.

Prije desetak godina isplivala je i pomalo mutna snimka Aleksandra Vučića sa Šešeljem na srpskim položajima iznad opkoljenog Sarajeva. Na njoj se Vučić pokušava izmaknuti objektivu, dok mu se u ruci vidi puška.

No, nije to sve. Kamere RTS-a zabilježile su i njegov govor u Narodnoj skupštini Srbije 20. srpnja 1995., samo nekoliko dana nakon pada Srebrenice i početka genocida, kada je Vučić prijetio pred mikrofonima: "Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana."

Onda se neki ćato tog Vučića uhvati pisanja prosvjedne note Hrvatskoj jer, eto, hrvatski mediji neobjektivno izvještavaju o Vučiću. Kao da sada neki hrvatski činovnik može nazvati urednike i reći im da pišu drugačije. Da malo pripaze, jer je Aleksandar "iznenađen i uvređen".

Vučić možda ne razumije što znači neovisno novinarstvo

Mogli bismo na prvu reći da Vučić ne razumije kako hrvatski mediji ipak pišu kako se autorima i urednicima ćefne. Da ovdje neki ministar može biti bijesan zbog objavljenog teksta, ali iz toga ne proizlazi pravo da određuje što će sutra novinari pisati. Međutim, bilo bi prilično naivno pretpostaviti da Vučić to ne razumije. Razumije on vrlo dobro. Upravo mu zato takvi mediji i smetaju.

Da budemo pošteni prema kolegama u Srbiji, tamo postoje novinari koji svoj posao rade uz veliku osobnu hrabrost. Postoje redakcije koje se ne uvlače vlasti i koje uporno objavljuju ono što bi vlast najradije sakrila. Upravo zato trpe pritiske, prijetnje i napade. Njihovo postojanje Vučiću nije potvrda da sustav funkcionira. Oni su mu smetnja koju sustav još nije uspio ukloniti. 

Ova nota zvuči poznato

Pogledajmo podatke. Prema indeksu slobode medija Reportera bez granica za 2026., Srbija je na 104. mjestu među 180 država i teritorija te posljednja među 40 zemalja koje organizacija svrstava u područje Europske unije i Balkana. Ista je organizacija u kolovozu upozorila na nekoliko novinara iz Srbije koji rade iz egzila. Ljudi odlaze iz vlastite zemlje kako bi mogli raditi novinarski posao jer im je sigurnost ugrožena.

Europska federacija novinara u srpnju je upozorila na najmanje 38 dokumentiranih policijskih napada na novinare od početka 2025. godine. Dakle, novinare ponekad treba štititi i od onih koji bi ih trebali štititi. Pritisak pritom ne završava na novinaru. Europska federacija novinara upozorava na prijetnje smrću i seksualnim nasiljem koje pogađaju i članove njihovih obitelji.

Zato ova nota zvuči tako poznato. Navikneš se da medije možeš disciplinirati, urednike prozivati, novinare javno obilježavati, a kritiku predstavljati kao napad na državu. Onda preko granice pročitaš tekst za koji se nitko nije potrudio provjeriti kako ćeš se ti zbog njega osjećati. Pa pošalješ činovnika da se požali vlasti s onu stranu schengenske granice.

Samo što hrvatska Vlada nema što uređivati naše tekstove. Ne treba nam dopuštenje ni iz Zagreba ni iz Beograda. Pa ni dopuštenje da Vučića nazovemo ratnim huškačem i vječnim patetičnim luzerom.

Širenje straha u predizborne svrhe

No, postoji i druga mogućnost: Vučić jako dobro zna da Plenković ne može sutra pozvati novinare Indexa ili nekog drugog medija na red. Zna da mu hrvatska Vlada ne može isporučiti poslušnije urednike. Možda ova nota hrvatskoj Vladi služi ponajprije za pokazivanje srpskoj javnosti. Eto, opet nas napadaju. Čak nam i izbore pokušavaju oteti!

To je ista priča kao ona o navodnoj vojnoj ugroženosti Srbije od Hrvatske. Vučić je i ove godine tvrdio da Hrvatska, Albanija i Kosovo samo čekaju priliku da napadnu Srbiju. Hrvatska, dakle, s dvanaest borbenih aviona i nekoliko desetaka preostalih starih tenkova, uz još dvije države prema kojima smo i mi vojna velesila, vreba trenutak za osvajanje susjedne države.

Rafalei su ozbiljni borbeni avioni. Hrvatska vojska ima svoju svrhu i sposobnosti. Ali između sposobnosti obrane vlastite zemlje i priprema za osvajanje druge države postoji golema razlika. Vučić tu razliku uporno preskače. Politička korist od takvog zastrašivanja prilično je jasna. 

Građaninu Srbije kojem svaki dan objašnjavate da mu neprijatelj vreba preko granice pokušavate promijeniti redoslijed briga. Plaća, korupcija, odgovornost vlasti i slobodni izbori trebali bi pričekati dok traje još jedna opasnost za opstanak države.

Realna opasnost za novinare koji poslom moraju u Srbiju

Stvar uopće nije tako nevina kako biste mogli pomisliti. Ono, Vučić lupa gluposti, neki ćato piše note, makar i loše uglazbljene, mi se malo nasmijemo i idemo dalje. Na ozbiljniju stranu priče danas je upozorilo Hrvatsko novinarsko društvo: ovakve optužbe mogu biti uvod u pritiske i represiju prema hrvatskim novinarima koji dolaze izvještavati iz Srbije. A dolazit će, izbori su skoro.

Što zapravo poručujete ljudima kada hrvatske medije optužujete da se miješaju u izbore i destabiliziraju Srbiju? Da novinar s mikrofonom ili snimatelj s kamerom sudjeluje u neprijateljskoj operaciji protiv njihove zemlje. A ako dovoljno dugo ponavljate da je netko neprijatelj, uvijek postoji opasnost da netko zaključi kako je njegova domoljubna dužnost obračunati se s tim neprijateljem.

Dovoljan je samo jedan nasilnik uvjeren da radi nešto dobro

Koliko je ljudi potrebno da takva priča završi nasiljem? Jedan. Jedan nasilnik koji će čuti kojim jezikom priča novinar i odlučiti pokazati kako se brani Srbija. Ne mora pritom biti psihički bolestan. Može biti sasvim uvjeren da radi nešto dobro jer su mu ljudi s televizije, političari i sam vladar Srbije objasnili tko mu ugrožava državu. A ako se to dogodi, ako netko Vučićeve riječi pretvori u šaku, kamen ili nešto gore, oni će izraziti zabrinutost i reći da on nikada nije pozivao na nasilje.

Aleksandar Vučić devedesetih je obilazio tuđe teritorije i raspirivao strah u ime širenja granica Velike Srbije. Danas raspiruje strah kako bi sačuvao vlast u sve manjoj Srbiji, čijem je smanjivanju i sam pridonio. U oba slučaja račun bi opet trebali platiti drugi. 

E pa, Vučiću, kako bi rekao direktor Šojić: "Neće slonče u lonče." Barem što se hrvatskih medija tiče.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala