Foto: 123 RF, Index

KATOLIČKI svećenik s područja Slavonije i Baranje koji je silovao 15-godišnjeg dječaka umjesto zatvora će guliti krumpire ili raditi neki drugi "društveno korisni" posao. Iako je osuđen na godinu dana zatvora, kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro pa će tako odraditi 730 sati društveno korisnog rada, kako stoji u nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Osijeku.

>> Svećenik iz Slavonije silovao dječaka, ali ne mora u zatvor: "Ovo znamo samo Bog, ti i ja"

U Splitu je prije dvije godine 59-godišnjak osuđen na pet godina zatvora jer je višestruko silovao svoje dvije unuke između 2006. i 2011. godine, odnosno od njihove 11. do 15. godine.

U studenom 2013. godine petorica su u Zadru grupno silovala 17-godišnju djevojku, trojica su dobila ukupno manje od 9 godina zatvora, a dvojica nisu ni završila u zatvoru, već su kažnjena nadzorom.

Ovo su samo neki od slučajeva koji su sablaznili javnost. U Hrvatskoj je praksa da silovatelji često dobiju samo godinu dana zatvora. To nam je potvrdila Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, jedinog centra u Hrvatskoj za žrtve seksualnog nasilja.

Smanjene kazne za silovanje

Milanovićeva vlada još je k tome 2013. godine smanjila kaznu za silovanje. Prije je minimalna zatvorska kazna za takav zločin iznosila od 3 do 10 godina, međutim od 1. siječnja 2013. ona prema Kaznenom zakonu iznosi od godinu do 10 godina.

"Problem je što, ako želite prijaviti seksualno nasilje, postupak od prijave do prve nepravomoćne presude traje 3 godine. Zatim žalbe produžuju rok do pravomoćne presude pa na kraju od prijave do prve pravomoćne presude prođe 5 do 6 godina, da bi napadač na kraju izašao na slobodu već nakon godine dana, odnosno još dobije raniji otpust zbog dobrog vladanja pa je na slobodi već nakon osam mjeseci.

U mnogim slučajevima je prijava i odgođena jer nema materijalnih dokaza, a često se žrtvama ne vjeruje. U Hrvatskoj imamo zastaru na ovakve zločine, jedino smo uspjeli da kod silovanja djece zastara ne kreće od počinjenja silovanja, već od punoljetnosti djeteta, no ipak postoji zastara, dok u nekim zemljama EU-a ne postoji, baš kao ni za ratni zločin. Međutim, kod nas ipak postoji zastara za silovanje, a zna se dogoditi da nam se javi žena kad već ima 30 godina, tek tad uspije shvatiti što je proživjela u djetinjstvu, no na snagu već stupa zastara.

A seksualni predatori najčešće pucaju na dob žrtvi koje su nesamostalne, ne znaju procjenjivati, lakše ih je zastrašiti. Moramo raditi na ukidanju zastare i na tome da javnost radi pritisak kako bi se stvari promijenile", naglasila je Mamula u razgovoru za Index.

"30 posto djece nikad nije progovorilo o zlostavljanju"

Međutim, o temi seksualnog zlostavljanja djece uopće se ne govori, navodi Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih koja dugi niz godina radi sa zlostavljanom djecom. Osim u tom trenu kad neki slučaj dospije u medije. Kao što je, primjera radi, ovaj s dječakom kojeg je silovao svećenik.

"Seksualno zlostavljanje obavijeno je tajnošću i šutnjom. Često odrasli ne žele znati da se djeci takve stvari događaju pa znaju reagirati okrivljavanjem djeteta, negiranjem ili umanjivanjem važnosti događaja, optuživanjem djeteta da laže, indiferentnošću, ljutnjom, izbjegavanjem razgovora o toj temi, a najčešće negativne reakcije okoline dobiju manja djeca", rekla je dr. Buljan Flander.

Istraživanja su, kaže, pokazala da su jedna trećina žrtava seksualnog zlostavljanja djeca do šest godina, a 30 posto djece nikad nije progovorilo o zlostavljanju, osim anonimno u istraživanju. Jedna trećina zlostavljača su mama, tata, očuh i maćeha, dok su u ostatku bliža obitelj i prijatelji.

Prema istraživanju, prosjek vremena proteklog od početka zlostavljanja do razotkrivanja traje od 10 do 16 godina, a ima i slučajeva gdje je prošlo 56 godina. U Hrvatskoj pak postoji zastara za ovakve zločine, što smatra izuzetno lošom odredbom.

"Što se tiče kazni, kao osoba koja radi sa žrtvama smatram da su kazne često neprimjerene i neadekvatne, a posebno se ne slažem s tim da postoji zastara. Što se tiče registra pedofila, mi ga imamo, ali je neadekvatan i nedostatan. U njemu su samo osuđeni pedofili i oni se ne moraju javljati policiji ni ako su promijenili izgled i mjesto boravka, a poslodavci u Hrvatskoj koji rade u dječjim ustanovama ne moraju tražiti izvod iz registra pedofila", rekla je dr. Buljan Flander.

Ističe kako bi trebala postojati zakonska osnova da svi u Hrvatskoj koji rade s djecom obavezno moraju donijeti izvod iz registra.

Dodatna trauma na sudu

Progovorila je i o kaznenim procesima pa je tako naglasila da na djecu loše djeluju ponavljani intervjui i duljina sudskog procesa. Naime, često se događa da sam sudski proces traje kao i život djeteta.

"Primjerice, dijete je sa šest godina seksualno zlostavljano i prođe još toliko dok se proces na sudu ne završi. Ono što je traumatizirajuće za djecu je što se višekratno ispituju, a s obzirom na to da za seksualno zlostavljanje najčešće nema dokaza, sve ovisi o iskazu djeteta i o tome koliko je stručan onaj koji uzima djetetov iskaz. To je dodatna trauma za dijete, žrtve zlostavljanja nam to opisuju kao veliku traumu jer stalno moraju prepričavati što im se dogodilo i iznova to proživljavaju", kaže dr. Buljan Flander.

Umjesto da se postrože kazne za pedofile i da se osigura kontrola nad njima, država pokazuje inertnost prema toj problematici. Još dok je ministar pravosuđa bio Ante Šprlje, u intervjuu za Index je rekao da država za takve stvari nema novaca.

"Trenutno u bazi imamo oko 1500 registriranih pedofila. No prema našem zakonodavstvu nemamo osigurano provođenje ikakve kontrole nad njima nakon odsluženja kazne. Takva kontrola košta. Problem je što za to nemamo novaca, iako smatram da briga o sigurnosti djece treba biti prioritet", rekao nam je tad Šprlje.

Da podsjetimo, nakon što pedofil odsluži kaznu zatvora (ako uopće dospije u zatvor), on može mirno odšetati i doseliti se u zgradu ili naselje puno djece bez da itko to zna. I tako dalje nastaviti činiti najgnjusniji zločin.