Zagrepčani, koliko ste u životu platili naknada za slivne vode?

Zagrepčani, koliko ste u životu platili naknada za slivne vode?
Ilustracija: Sanjin Strukic/PIXSELL, Index

U OVOJ našoj zapadnoj civilizaciji već 5000 godina možete izravno pratiti razvijenost nekog društva upravo prema razvijenosti odnosa prema vodi.

Tamo na početku, prve gradove u Sumeru omogućili su vodni kanali koji su osiguravali bogatu žetvu. Rimsku civilizaciju su pratili kilometri akvadukta kojima se i danas divimo, ali i precizno izrađeni kanalizacijski sustavi koji su omogućavali dovoljno čisto okruženje kako bi gradovi rasli. 

U moderno doba, isušivanje močvara, suvremeni sustavi vodoopskrbe i odvodnje i izgradnja hidroelektrana stvorili su društvo bez malarije i društvo udobnih velikih gradova kakvo poznajemo. Čak se i razvoj svijesti o okolišu može pratiti upravo kako se neko društvo odnosi prema vodi – je li kroz grad protječe rijeka puna života ili nešto što sliči na kanalizaciju.

Kada jedno nevrijeme, malo jače, ali uredno najavljeno i ništa posebno za naše krajeve, dovede do totalnog kolapsa glavnog grada nakon kojeg gradonačelnik licemjerno spominje pijenje kiše i zamjeranje Bogu, u pitanju je izrugivanje i s građanima, pa i izrugivanje s vjernicima. Građani Zagreba uredno već godinama plaćaju naknadu za "slivne vode", dakle upravo naknadu za rješavanje pitanja vode koja iznenada pada s neba. Nevrijeme je bilo najavljeno od nadležnih službi, a i mediji već dva-tri dana pišu o tome. Čitamo i kako su sami građani Trnja otvorili zatvoreni kanal da bi nagomilana voda mogla otjecati u Savu, nadležnih čini se nije bilo nigdje u blizini.

Samo vi plaćajte – koga briga za rezultat

Cijela priča je upravo tipičan primjer kako se upravlja Hrvatskom. Zagreb je što se tiče zaštite od voda dosta složen – koliko god Medvednica djelovala domaće, u pitanju je planina od preko 1000 metara od koje se slijeva hrpa stalnih i povremenih potoka. Ti potoci su u 19. stoljeću natkriti jer su u doba prije suvremene kanalizacije služili za bacanje raznog otpada i predstavljali opasnost za zdravlje. Većina današnjih stanovnika starog Zagreba i ne zna kako se u blizini nalaze potoci od kojih su neki čak i stalni i koji lagano idu svojim putem prema Savi i dalje do ušća Dunava, tamo negdje na granici Rumunjske i Ukrajine.

Naravno, u takvom sustavu je dosta teško posložiti zaštitu od jakih kiša – ne pada dakle samo po gradu, već voda dolazi od jedne prilično velike planine, zamislite cijelu južnu stranu Medvednice kao krov s kojeg se voda slijeva. No, upravo zato i plaćate ono što se popularno zove "slivne vode", a službeno "naknada za uređenje voda". Plaćate godinama, desetljećima novac kako biste bili zaštićeni od prirodnog elementa. Uredno piše kako se naknada za uređenje voda koristi među ostalim za "financiranje gradnje građevina  urbane oborinske odvodnje (akumulacije, retencije i obodni kanali) kada je prijemna sposobnost izgrađenih građevina urbane oborinske odvodnje ili postojećih vodotoka nedostatna primiti višak oborinskih voda".

Plaćate kako bi netko uzeo stručnjake i posložio sustav kako biste u svom gradu bili sigurni kada padne malo jača kiša, s kojom se ionako bore gradovi u dobrom dijelu svijeta. Plaćate kako biste bili mirni i ne na udaru prirodnog elementa. A za to ste dobili kako bi narod rekao – šipak. Zagreb koji se pretvorio u Veneciju. Zagreb u kojem sami građani spašavaju svoj grad. Pa što onda plaćaju svake godine te slivne vode kada moraju na kraju sami spašavati svoje sugrađane?

Ako se kod nedavnog potresa i može i treba govoriti i o odgovornosti samih suvlasnika koji su trebali odražavati i statiku svoje nekretnine, ovdje je stvar samo na gradu i državi. To što su se kiše i klima zadnjih 20 godina promijenile pa imamo vlažnija ljeta, evo i Dalmacija je zelenija nego ikada, to nije nikakvo opravdanje – vi ste svoj novac za slivne vode uredno platili i vi za svoj novac očekujete primjerenu uslugu. Vas nema što zanimati je li se promijenila klima, jesu li stoljetne tablice padalina danas drugačije i sto drugih stvari. 

Ne treba vas zanimati i jesu li država i grad i drugi nadležni u lošim odnosima – vi ste novac za zaštitu od jakih kiša dali. I imate pravo na uslugu.

Grad i država su morali posložiti odvod kako treba ili reći kako za te novce ne mogu ništa jamčiti. Tražiti dodatne novce ili reći kako su nesposobni odraditi posao. No, to nitko nije rekao. Stoga, stanje gdje vi plaćate i ne dobivate uslugu – nije prihvatljivo. Nije prihvatljivo do razine da bi gradska i druga vlast, tko je sve za ovo zadužen, za sve štete koje su iz ovoga nastale trebala platiti iz svog džepa. Niste odradili posao – platite. Ne od gradskih para, već od svojih plaća.

"Ideje naše benzin vaš"

Događaji od petka navečer još jednom dokazuju da se upravljanje glavnim gradom Hrvatske svodi na čuvenu izreku Iljfa i Petrova "Ideje naše, benzin vaš". Poneki tanjur graha, poneka obnovljena fasada, spomenik domovini s uređajem za maglu – sve je to bilo dosta za dobiti izbore. Za pitanja gdje ide prirez od 18% i gdje ide novac za slivne vode, skoro nikoga nije bilo briga. I u dvadeset godina jedan glavni grad je došao na razinu kakve varošice koja se plaši malo veće kiše.

Bandić kriv? Nije, krivi su oni koji su ga birali i koji su ga podržavali sve ove godine, i njega i sav taj politički model vezan za njega. Hoćete li sada povjerovati je li u pitanju loše upravljanje ili ste se ipak Bogu zamjerili – vaša stvar. Upravu grada biraju građani. Gradonačelnika još imenom i prezimenom. Nitko ne može reći da "nije znao", ova ekipa ima već tko zna koji mandat.

Kako je krenulo, možda bi bilo najbolje vratiti glavni grad u Varaždin. U petak navečer su progurali bitno jaču kišu nego Zagreb bez posljedica, a i lokalna vlast se ne poziva na Boga kada ne odradi posao. Događanja zadnjih pola godine su pokazala da se Zagreb doslovno raspada. Desetljeća potpunog nerada osim izgradnje spomenika s maglom. Zaslužuje li Zagreb biti glavni grad ove države uz ovakvo neefikasno upravljanje na svim razinama?


 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara