NAKON početne neizvjesnosti i dvosmislenih poruka od strane britanskih vlasti i njihovih saveznika, četiri vodeće zapadne zemlje danas su ipak stale zajedno i optužile Rusiju za napad nervnim otrovom u Engleskoj, prvi takav incident na tlu članice NATO-a u povijesti. 

>> Zašto bi Putin otrovao špijuna pred izbore? Zato što može

 

 

Ovaj potez svakako valja pozdraviti - jer ozbiljnost ovog nevjerojatno bezobzirnog napada takva je da je se ne bi smjelo podcjenjivati. Ruski prebjezi i disidenti i prije su u Velikoj Britaniji završavali mrtvi u sumnjivim okolnostima, a u slučaju ubojstva bivšeg špijuna i Putinova kritičara Aleksandra Litvinenka polonijem 2006. britanske vlasti utvrdile su da su počinitelji upravo ruski tajni agenti, a nalogodavac sam Vladimir Putin. 

 

No ni taj se napad ne može mjeriti s onim na bivšeg dvostrukog britansko-ruskog špijuna Sergeja Skripala. U slučaju trovanja polonijem, koji je Litvinenku ubačen u čaj, nije bilo izravne opasnosti za kontaminaciju i trovanje nedužnih britanskih državljana - čak i ako prihvatimo da su bivši ruski špijuni na neki način krivi. No u pokušaju ubojstva Skripala, osim njegove kćeri koja se zajedno s njim sada bori za život, bili su ugroženi i životi desetaka, ako ne i stotina ljudi koji su s njima tog dana bili na istim mjestima. 

 

 

Prema svemu što znamo o novičoku, ruskom nervnom agensu koji su britanske službe identificirale kao otrov od kojeg su stradali, čak i njegova prisutnost u tragovima može izazvati teške, možda i smrtonosne posljedice. Trojica policajaca koji su stigli na mjesto zločina i sami su završili u bolnici, a jedan je i dalje tamo, u teškom stanju. Deseci prolaznika također su zatražili medicinsku pomoć. O dugoročnim posljedicama može se samo spekulirati.

 

Naravno, čak i da nije tako, ništa ne daje za pravo Putinovom režimu da svoje, KGB-ovsko viđenje pravde dijeli na tlu druge države. A ova provokacija bez presedana samo je posljednja u nizu takvih poteza Rusije - od narušavanja zračnog prostora NATO članica, bliskih susreta s njihovim vojnim brodovima i avionima, cyber-napada, operacija miješanja u američke i druge izbore, sustavne kampanje dezinformacija i antizapadne propagande od strane ruskih medija, pa do vojnih akcija u Ukrajini i Siriji za koje UN-ovi i drugi dužnosnici s pravom tvrde da bi mogle biti ratni zločini. 

 

U ovako kritičnom trenutku za odnose Rusije i Zapada, bilo je iznimno važno pokazati ujedinjenost Velike Britanije i njenih saveznika - posebno s obzirom na trzavice između Londona i Bruxellesa zbog pregovora oko Brexita, kao i nesigurnosti oko bezuvjetne lojalnosti Trumpovog SAD-a svojim NATO saveznicima. No je li vlada Therese May napravila dovoljno?

 

Izgon 23 ruska diplomata zaista je najveći takav potez u nekoliko desetljeća - kad je Litvinenko ubijen, vlada Tonyja Blaira protjerala je samo četiri diplomata. Britanska vlada, rekla je, razmatra i zapljenu ruskih sredstava u svojoj zemlji za koja se sumnja da su korištena za nanošenje štete njenih stanovnika, bili oni državljani ili ne. Prekidaju se i određeni oblici bilateralne suradnje, ruskom šefu diplomacije otkazuje se poziv za posjet, a britanski ministri neće ići na Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji.

 

 

No to samo po sebi nije dovoljno. Kao što piše Bloomberg u svojoj riječi urednika, ovo teško da će zaista zabrinuti Putina. Ono što bi ga zaista zaboljelo bio bi pravi bojkot Svjetskog prvenstva, koje je Putinu izuzetno bitno za kao stvar nacionalnog prestiža. Još bi učinkovitije bile sankcije usmjerene protiv ruskih dužnosnika i oligarha povezanih s Kremljem, od kojih je velik broj u Velikoj Britaniji našao privremen ili stalan dom i priliku za unosne poslove, često uz pomoć kapitala koji je stečen na kriminalan način -  o pranju novca da ne govorimo. Ukidanje viza za takve pojedince također bi bila ozbiljna mjera na koju Putinova klika ne bi ostala ravnodušna. 

 

Glavni ruski oporbenjak Aleksej Navaljni, koji je na vlastitoj koži doživio kako izgleda ruska kvazi-demokracija i pravna država, i sam je pozvao May da financijski kazni, pa i protjera oligarhe povezane s Putinom, koji su u Londonu i ostatku zemlje pokupovali novine, nogometne klubove i iznimno unosne nekretnine. Činjenicu da je London, kao financijski centar Europe, dopustio nekontroliranu infiltraciju ruskog kapitala kojim se Kremlj služi i kao sredstvom političkog utjecaja May sada može iskoristiti i kao način da Putinu naplati cijenu koju on neće moći ignorirati. Na dulji rok, svakako će biti potrebno i preispitati održivost stalnog članstva Rusije, zemlje koja se sve više pokazuje kao glavni faktor destabilizacije na globalnom polju, u Vijeću sigurnosti UN-a.

 

Rusija ''ne govori jezikom ultimatuma'' i ''neće joj se govoriti tim jezikom'', arogantno je na britanske optužbe uzvratio ruski veleposlanik u Vijeću sigurnosti UN-a Vasilij Nebencia, isti onaj koji se u travnju prošle godine primitivno obrecnuo na svog britanskog kolegu Matthewa Rycrofta jer ''je odvratio pogled od njega'' dok mu je ovaj govorio. A sada, otvoreno se rugajući Britancima, dobacio im je da im trebaju usluge "Sherlocka Holmesa" u ovoj istrazi, budući da su sami nesposobni.

 

 

 

Isti siledžijski pristup, potpuno neprimjeren diplomaciji jedne svjetske sile i stalne članice Vijeća sigurnosti, Rusija pokazuje i u trenutnoj krizi. Na izuzetno ozbiljne optužbe britanskih vlasti i zahtjev da se očituje o njima, glasnogovornica ruskog ministra vanjskih poslova Maria Zaharova odgovorila je da ''UK ne bi smio prijetiti nuklearnoj sili'' i opisala govor premijerke May kao ''cirkusku predstavu'', a optužbe kao "sulude". Od nje i drugih ruskih dužnosnika mogle su se čuti uobičajeno posprdne doskočice o ''lažnim vijestima'', ''histeriji'' i ''rusofobiji''. 

 

 

Rusko veleposlanstvo u UK-u na svom je Twitteru optužilo tu zemlju da je možda sama izvela napad nervnim otrovom izumljenim u SSSR-u kako bi inkriminirala Rusiju i sarkastično komentirala da je ''temperatura britansko-ruskih odnosa pala na -23 stupnja'' (aluzija na 23 protjerana ruska diplomata za koje UK smatra da su zapravo špijuni), ali oni se ne boje zime. S

 

Britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson prikladno je opisao "zajedljivi, sarkastični odgovor" ruske strane kao pokazatelj njihove "fundamentalne krivnje". "Oni to žele poricati, ali u isto vrijeme dičiti se time", zaključio je. Ministar unutarnjih poslova bio je još oštriji. "Rusija bi trebala otići i umuknuti", rekao je Gavin Williamson. S obzirom na skandalozni ton s ruske strane, njegov odgovor čini se potpuno prikladnim. To što su britanski diplomati skinuli rukavice osvježavajuća je promjena, ali verbalno poentiranje neće riješiti problem koji ova zemlja ima - taj da ruski agenti i plaćeni ubojice, očito, slobodno operiraju na njenom teritoriju.

 

 

 

''Svi reakcionari su tigrovi od papira'', čuveni je citat Mao Ce-tunga, prvog vođe komunističke Kine odgovornog za smrt desetaka milijuna svojih građana. ''Reakcionari'' iz njegovog aforizma su, naravno, ''buržoaske'' države Zapada, na čelu sa SAD-om. Iako se svjetski komunistički blok na čelu sa Sovjetskim Savezom urušio pod teretom vlastite nesposobnosti i korumpiranosti, Putinova Rusija i danas očito vjeruje da isti princip vrijedi i dalje. Zapad će lajati, misli Putin, ali neće ugristi. Previše je razjedinjen, neodlučan, nesiguran u sebe i općenito preslab da bi stao na put divljanju Rusije. Na današnjim zapadnim liderima je da mu dokažu suprotno.