UBOJSTVO Saifa al-Islama Gadafija, drugog sina pokojnog libijskog diktatora Moamera Gadafija, podsjetnik je na to koliko je Libija i dalje nasilna, više od 15 godina nakon smrti njegova oca, ali i na to kolikom se prijetnjom počeo smatrati za vladajuću libijsku elitu, piše The Guardian.

Gadafija (53) ubili su jučer neidentificirani naoružani napadači koji su upali u njegovu kuću u Zintanu. Njegov politički ured brzo je zatražio nepristranu istragu, izrazivši sumnju u sposobnost vlade u Tripoliju, koju podržava UN, da takvu istragu provede

Podijeljena zemlja

Libija je i dalje podijeljena između autoritarnog istoka, koji predvodi obitelj ratnog zapovjednika Khalife Haftara, i zapada priznatog od UN-a, gdje se premijer Abdul Hamid Dbeibeh drži vlasti iako ga je proces pod vodstvom UN-a 2021. postavio samo za privremenog vođu do novih izbora koji se nikada nisu dogodili.

Problem Saifa Gadafija bio je u tome što se nije uklapao u tu sliku podijeljene zemlje te je kao takav predstavljao prijetnju mnogima. Lojalistički Gadafijev Zeleni pokret ostao je snažno okupljalište za Libijce koji nostalgično prizivaju povratak u zamišljenu sigurniju prošlost koju je simbolizirao Saifov otac.

Jedan Libijac je rekao: "Postoji velika skupina ljudi u Libiji koja ga je počela podržavati zbog onoga što je simbolizirao. Da su se održali izbori, vjerojatno bi prošao bolje od Dbeibeha i Haftara, pogotovo zbog nostalgije za prošlošću koja se pamti kao sigurnija.

Teorije zavjere

Budući da u Libiji nije bilo nacionalnih izbora od 2015., postoji velika skupina birača koja nema osobno iskustvo Gadafijeva oca niti onoga što je on činio." Teorije zavjere koje kruže oko Saifove smrti dodatno su potaknute nedavnim izvješćima da su se suparnički tabori prošlog tjedna sastali u Parizu kako bi razgovarali o zajedničkom pristupu izborima.

Svaki dogovor o nacionalnom jedinstvu suočio bi se s preprekom Gadafijeve odlučnosti da se postavi kao treća sila. Njegovi pristaše već ga slave kao mučenika. Njegova smrt također označava korak unatrag za međunarodnu pravdu.

Elham Saudi, direktorica londonske skupine Libijski odvjetnici za pravdu, izjavila je: "Saif Gadafi je posljednja osoba za kojom je Međunarodni kazneni sud izdao nalog za uhićenje zbog kršenja zakona 2011. godine. Bilo bi zaista žalosno da se taj put prema pravdi sada zatvori, pogotovo jer je ovo 15. godišnjica ustanka. Bio bi to tužan dan za žrtve ako se taj spis sada zatvori njegovom smrću."

Od zapadnog saveznika do bjegunca

Sofisticiraniji i zapadnjački orijentiraniji od svog oca, Saif je dugo smatran vještim posrednikom sa zapadnim silama u pregovorima o odustajanju Libije od oružja za masovno uništenje ili o odšteti za obitelji poginulih u bombaškom napadu na let Pan Am 103 iznad Lockerbieja 1988. godine.

Obrazovan na Zapadu, svojim je modernim imidžem uspio zavesti i londonsku akademsku zajednicu, uključujući London School of Economics, koja mu je 2008. dodijelila doktorat nedugo nakon što je Libija instituciji obećala 1.5 milijuna funti financiranja.

Međutim, kada je 2011. izbio libijski građanski rat, Saif je nedvosmisleno stao uz oca. Uhvatile su ga islamističke revolucionarne snage dok je pokušavao pobjeći u Niger. Milicija koja ga je zarobila - bojna Abu Bakr al-Siddiq - šest je godina ignorirala nalog Međunarodnog kaznenog suda i pustila ga 2017. u sklopu opće amnestije.

Populistički povratak

Nakon toga, polako je započeo treću fazu svoje političke karijere, pozicionirajući se kao populistička alternativa korumpiranim elitama na istoku i zapadu. Godine 2021. pokušao se kandidirati za predsjednika, pojavivši se u južnom gradu Sabhi u plemenskoj odjeći kako bi predao svoju kandidaturu.

Njegova poruka, prenesena u rijetkom intervjuu za New York Times, imala je odjeka: "Nema novca, nema sigurnosti. Nema života. Otiđite na benzinsku postaju - nema dizela. Izvozimo naftu i plin u Italiju, osvjetljavamo pola Italije, a ovdje imamo restrikcije struje. To je više od neuspjeha. To je fijasko."

Njegova je kandidatura blokirana, a cijeli izborni proces je zastao usred svađa oko kvalifikacija za predsjedničke kandidate. Ipak, Saif Gadafi je paradoksalno profitirao time što je bio ušutkan. Neokaljan sudjelovanjem u vlasti i beskrajnom korupcijom, zadržao je mističnu privlačnost.

U nedavno prokrijumčarenim snimkama postavio je pitanje zašto su se "mučenici" žrtvovali 2011. samo da bi otkrili da njima vladaju strani veleposlanici. Sada nitko neće znati bi li mogao pobijediti na predsjedničkim izborima.

No, priča o tome kako će se istražiti njegova smrt i identificirati krivci još uvijek ima potencijal utjecati na budućnost Libije. Petnaest godina nakon smrti Moamera Gadafija, sjena diktatora i dalje se nadvija nad zemljom.