Zašto Saudijska Arabija smije ono što drugi ne smiju?

Zašto Saudijska Arabija smije ono što drugi ne smiju?
Foto: EPA

JE LI Saudijska Arabija, odnosno njena kraljevska dinastija formalno na čelu s kraljem Salmanom, a de facto već s njegovim sinom, princom prijestolonasljednikom Mohammadom bin Salmanom, dala na najzvjerskiji mogući način ubiti svog državljanina, disidenta i novinara Jamala Khashoggija? Odgovor na ovo pitanje sve je jasniji iz dana u dan.

No iz ovog pitanja slijedi drugo, u široj slici daleko relevantnije: smatra li saudijski režim zaista da se može izvući s ovakvim zvjerstvima u stranoj zemlji (iako je konzulat pravno gledano pod saudijskim suverenitetom)? I je li u pravu?

>> Što dosad znamo o nestalom novinaru? Mediji: Raskomadan je, umirao je 7 minuta

Ponovimo, za početak, već dobro poznate činjenice: Khashoggi je posljednji put viđen 2. listopada u saudijskom konzulatu u Istanbulu, gdje je otišao podići papire za sklapanje braka sa svojom turskom zaručnicom. Iz konzulata nikad nije izašao - ili barem to nitko nije vidio. 60-godišnji Khashoggi je inače od prošle godine (bio) stanovnik SAD-a s trajnom dozvolom boravka, kamo je pobjegao pred izglednim progonom saudijskog režima.

Turska tvrdi da ima snimku ubojstva i da će je poslati svojim saveznicima SAD-u i Saudijskoj Arabiji, s kojima je u posljednje vrijeme u zategnutim odnosima. Na toj snimci, kako su izvijestili turski mediji, razabire se da je Khashoggi najprije mučen, a potom ubijen. Prsti su mu navodno odrezani tijekom ispitivanja, a na koncu mu je odrubljena glava. 

Saudijski princ sve "snažno poriče", Trump vjeruje?

>> Trump: Saudijski princ kaže da nije znao ništa o ubojstvu novinara

Konzul Saudijske Arabije Mohamad al-Ktaibida govori mučiteljima da to rade vani jer će ga uvaliti u nevolje, na što mu vođa ove navodne atentatorske ekspedicije odgovara da šuti ako želi sam ostati živ. "Vrištanje je prestalo kada je Khashoggiju ubrizgana još uvijek nepoznata supstanca", navodi se u ovom izvještaju i dodaje da je šef ekipe za forenzičke dokaze iz Ureda za sigurnost, Salah Muhamad al-Tubaigi, stavio slušalice na uši dok ga je mučio.

No uz taj krunski dokaz - ako zaista postoji, naravno - navodi se i cijeli niz čvrstih indicija o počiniteljima ovog izglednog ubojstva. Turski sigurnosni izvori priopćili su medijima da je skupina od 15 saudijskih državljana, među kojima i neki službenici poput zapovjednika zrakoplovnih snaga te šefa za forenziku i obdukciju, ušla u konzulat isti dan kad je Khashoggi bio u njemu i kasnije napustila zemlju. Četvorica od 15 agenata blisko su povezani s princom prijestolonasljednikom Mohammadom, dok je identificiran i jedan visoki dužnosnik iz ministarstva unutarnjih poslova.

Unatoč tome saudijski režim i dalje ima povjerenje američkog predsjednika Donalda Trumpa, sudeći prema njegovim izjavama. Trump je tako imao potrebu podijeliti s američkom i svjetskom javnošću da su kralj Salman i njegov sin, princ prijestolonasljednik, u razgovoru s njim "vrlo snažno porekli" da znaju išta o mučenju i ubojstvu novinara. Baš kao što je ranije podijelio kako mu je Vladimir Putin snažno porekao miješanje u američke izbore. 

Usto je samoinicijativno ponudio alibi saudijskom režimu - možda su sve izveli "odmetnuti akteri", dobacio je Trump. Neće biti posebno iznenađenje ako se saudijski režim na kraju odluči upravo na ovu verziju događaja i u skladu s tim ponudi nekolicinu podređenih kao žrtvene jarce kako bi se sam izvukao iz diplomatskih nevolja.

A Trump je kasnije, kao da je odvjetnik princa Mohammada bin Salmana, čak i predbacio što ga se proglašava "krivim dok ne dokaže nevinost" a ne obrnuto - i znakovito to usporedio sa slučajem suca Vrhovnog suda Bretta Kavanaugha, kojeg je nekoliko žena optužilo za seksualni napad. Njegov državni tajnik i bivši šef CIA-e Mike Pompeo također je zapanjio novinare nakon svog hitnog posjeta Rijadu kada im je na pitanje o sadržaju razgovora odgovorio da je kralj obećao temeljitu istragu, ali da nije razgovarao o činjenicama - poput one je li Khashoggi živ ili mrtav. I to nakon što se pred kamerama smijuljio s princem Mohamedom kao sa starim prijateljem.

 

 

Duga povijest zapadne šutnje na saudijske zločine

>> Kako je Trump preko noći postao branitelj islama i prijatelj Saudijske Arabije?

Sve je ovo na prvi pogled prilično apsurdno, ali u kontekstu tradicionalnog savezništva Rijada i Washingtona i Trumpove osobne bliskosti i blagonaklonosti Saudijcima postaje mnogo jasnije - i alarmantnije.

Naravno, američko toleriranje brutalnog kršenja ljudskih prava i zločina protiv čovječnosti koje vrši saudijski režim nije počelo s Trumpom - ali moglo bi se reći da je s njim kulminiralo, a upravo bi slučaj Khashoggi mogao biti prijelomna točka. Da odgovorimo na ranije postavljeno pitanje: da, očito je da Saudijska Arabija misli da neće snositi posljedice, ma koliko teški njeni prijestupi bili. Posebno otkad je vlast de facto pala u ruke princa Mohammada bin Salmana, koji je u početku gotovo uspio uvjeriti svijet da je reformator koji će okrenuti svoju zemlju od islamskog ekstremizma i modernizirati njeno društvo i ekonomiju.

U svjetlu očite Khashoggijeve likvidacije, za koju treba biti izuzetno naivan ili ciničan da bi se moglo zaključiti da je izvedena bez znanja i odobrenja samog vrha režima, liberalna maska mladog princa definitivno je pala, a iza nje je otkriven još jedan beskrupulozni bliskoistočni diktator.

>> Made in America: Ekskluziva CNN-a o američkim bombama koje ubijaju civile

Ali realno, princ i njegov brutalni i po mnogo čemu srednjovjekovni režim imaju dobrog razloga vjerovati da za to neće platiti cijenu - zašto i bi, kad je nije morao platiti za vojnu intervenciju u Jemenu u kojoj je ubio na tisuće civila i izazvao, prema zaključku UN-a, najveću humanitarnu krizu današnjice? Kad zapadne sile, predvođene SAD-om, i dalje isporučuju najmodernije oružje kojim se ovi očiti zločini protiv čovječnosti vrše?

>> VELIKA KRIZA Što se to događa s Katarom?

Zašto bi se bojao posljedica kad ih nije snosio za podršku islamskim ekstremistima u Sirijskom građanskom ratu, nauštrb umjerenih pobunjenika protiv Asadova režima koje je podržavao SAD i cjelokupnog civilnog društva proizišlog iz Sirijske revolucije? Kad je nije snosio za gotovo neviđen diplomatski i ekonomski obračun sa susjednim Katarom, izvedenim pod najprozirnijim opravdanjima borbe protiv ekstremizma? 

Nije je snosio ni za svoj nastavak najtvrdokornije primjene šerijatskih kazni za "zločine" poput preljuba ili bogohuljenja, uz kazne poput dekapitacije i kamenovanja, za izvoženje vehabijskog fundamentalizma kroz džamije i vjerske škole diljem svijeta, kao ni zatvaranje i političke procese protiv rijetkih i izuzetno hrabrih saudijskih disidenata i aktivista za ljudska prava, ravnopravnost žena i sekularizam. Slučaj Raifa Badavija, aktivista koji je osuđen na deset godina zatvora i 1000 udaraca bičem "zbog vrijeđanja islama kroz elektronske kanale" i "odbacivanja vjere" posebno je skandalozan; kao i onaj njegove sestre Samar Badavi, dobitnice međunarodne Nagrade za hrabre žene, koja je zatvorena u kolovozu ove godine. 

Putinov poučak: Disidentima se događaju "nezgode"

>> Sukob Kanade i Saudijske Arabije postao je potpuno nadrealan

A kritika koju je zbog slučaja Badavi kanadska ministrica vanjskih poslova Chrystia Freeland uputila Rijadu izazvala je reakciju Rijada koja se slobodno može opisati kao sumanuta: prekinuo je trgovinske odnose s Ottawom i protjerao kanadskog veleposlanika te naredio hitni povratak tisuća svojih građana na studiju medicine u toj zemlji u domovinu i prekid zračne linije s Torontom, a njegovi mediji, državne institucije i Twitter "botovi" krenuli su optuživati Kanadu za njena navodna kršenja ljudskih prava.

 

Uzmemo li sve ovo u obzir, ulozi u slučaju Khashoggi nisu nikad bili veći. Saudijska Arabija sigurno nije jedina zemlja koja proganja, zatvara ili likvidira svoje disidente, čak i u inozemstvu. U tom pogledu, ima barem dva značajna uzora - Libiju pod vlašću Muamera Gadafija, svrgnutog i ubijenog u građanskom ratu 2011., čiji su agenti desetljećima likvidirali libijske disidente, pomagali terorističke organizacije i organizirali terorističke napade i diljem svijeta - bombaški napadi osamdesetih na aerodrome u Beču i Rimu, diskoteku u Berlinu i avion iznad Škotske samo su najpoznatiji slučajevi.

Drugi je uzor, naravno, Rusija pod Vladimirom Putinom, sa svojim nizom uspješnih ili neuspješnih likvidacija disidenata i "izdajnika", poput Aleksandra Litvinenka 2005. i Sergeja Skripalja ove godine u Velikoj Britaniji. No Rusija je za svoje pljuske u lice međunarodnoj zajednici, kako navedene likvidacije tako i invaziju na Ukrajinu, aneksiju Krima, rušenje putničkog aviona MH17 iz Nizozemske, ratne zločine nad sirijskim civilima, cyber-napade na Zapad i miješanje u američke izbore, ipak snosila kakve-takve posljedice: sankcije, izbacivanje iz kluba G8, izgon diplomatskog osoblja i, ako ništa drugo, jasnu osudu SAD-a kao "svjetskog policajca".  

 

''Amerika prvo'' znači da Saudijci (i ostali) mogu što hoće

>> Osveta Saudijcima: Najveće svjetske kompanije i MMF otkazali dolazak u Rijad

Saudijska Arabija, barem zasad, nije doživjela ništa slično, a analogiju je na duhovit način istaknuo i ruski disident, autor i šahovska legenda Gari Kasparov: "Putinovi kritičari često padaju kroz prozore ili se otruju hranom. Saudijci će morati biti kreativniji da objasne zašto je čovjek sam sebi odrubio glavu u njihovom konzulatu. Ali siguran sam da će im Trump vjerovati!" Nasuprot Trumpovom dodvoravanju, istaknuti američki i britanski investitori i mediji otkazali su svoje sudjelovanje na grandioznoj saudijskoj konferenciji koja će se održati krajem ovog mjeseca, a koja je već postala razglašena kao "Davos u pustinji". No radi se o pojedincima i nevladinim organizacijama poput MMF-a - američka državna delegacija i dalje planira otići.

 

Prvenstveno o SAD-u ovisi hoće li se ova pasivnost i politika šutnje, motivirana unosnim ugovorima o prodaji oružja i ovisnošću o saudijskoj nafti, konačno promijeniti. No s obzirom na Trumpovu ciničnu politiku "Amerika prvo", njegove evidentne simpatije prema diktatorima i diktaturi kao političkom modelu, njegovom jednodimenzionalnom pogledu na međunarodne odnose isključivo kroz prizmu transakcija i dilova, i njegove osobne sukobe interesa, ne treba se previše nadati. Srećom za moralni kredibilitet Amerike u svijetu, odluku o sankcijama ipak ne donosi predsjednik, već Kongres, gdje su mnogi kongresnici i senatori već dali do znanja da su izgubili strpljenje za saudijsko divljanje. Stoga, ako Trumpu na stol dođe zakon izglasan dovoljnim brojem glasova, Trumpove akrobacije eće pomoći princu Muhamedu, kao što nisu pomogle ni Putinu. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara