MARKO Tulije Ciceron bio je najpoznatiji rimski govornik, državnik i filozof svojega doba. Rođen je 106. godine prije Krista u Arpinumu, u obitelji koja nije pripadala staroj rimskoj aristokraciji, no zahvaljujući iznimnom talentu i obrazovanju uspio je steći ugled kakav je rijetko tko dosegnuo.

Istaknuo se u pravništvu, retorici i politici te je 63. godine prije Krista izabran za konzula, tijekom čijeg je mandata spriječio Katilininu zavjeru i postao simbol obrane Republike. Kroz svoj bogati opus - od političkih govora do filozofskih rasprava - Ciceron je ostavio djela koja su stoljećima oblikovala zapadnu misao.

Brutalna smrt

Smrt Marka Tulija Cicerona, jednoga od najutjecajnijih ljudi kasne Rimske Republike, ostala je zabilježena kao jedan od najbrutalnijih političkih obračuna tog doba. Nakon što je u prosincu 43. godine prije Krista ubijen po nalogu drugog trijumvirata, njegova glava i obje ruke odrezane su i izložene u Rimskom Forumu. Takav kraj imao je jasnu simboliku: ušutkati glas koji je desetljećima oblikovao javni život i uništiti ruke koje su pisale govore protiv tiranije.

Neprijateljstvo s Markom Antonijem

Ciceron je godinama bio ključni branitelj republike, poznat po nepokolebljivom stavu protiv političkog nasilja i uzurpacije moći. Nakon ubojstva Julija Cezara 44. godine prije Krista, njegova se uloga još pojačala. U svojim glasovitim Filipikama, nizom vatrenih govora, otvoreno je napao Marka Antonija, optužujući ga da želi pretvoriti Rim u diktaturu. Upravo su ti govori postali glavni razlog njegove smrti.

Kad su se Oktavijan, Antonije i Lepid udružili u drugi trijumvirat, Antonije je inzistirao da se Ciceron nađe na popisu proskribiranih, čime je otvoren lov na političke neprijatelje.

Tragičan kraj velikog govornika

Ciceron je pokušao pobjeći prema obali u nadi da će se domoći broda, no uhvatili su ga Antonijevi vojnici. Prema antičkim izvorima, pogubljen je mirno i dostojanstveno, navodno pruživši vrat krvniku. Antonije je nakon toga naredio da se njegova glava i ruke izlože na govornici u Forumu, mjestu gdje je Ciceron godinama držao govore kojima je oblikovao političku scenu.

Time se željela poslati jasna poruka: nitko, pa ni najveći retor Rima, nije iznad volje trijumvira.

Iako je njegovo tijelo bilo obeščašćeno, Ciceronovo intelektualno nasljeđe nadživjelo je povijesne lomove. Njegova djela o filozofiji, retorici i pravu stoljećima su oblikovala europsku misao. Brutalnost njegove smrti tako je u suprotnosti s dugovječnošću njegovih ideja, koje su postale temelj klasičnog obrazovanja i političke teorije Zapada.