ZAGREBAČKI MOSTOVI

Zavirili smo pod zagrebačke mostove i sad nas je stvarno strah voziti preko njih

Zavirili smo pod zagrebačke mostove i sad nas je stvarno strah voziti preko njih
Foto: Index

GRAĐEVINSKA inspekcija dobila je zadatak da provjeri stanje zagrebačkih mostova preko Save. Od istoka prema zapadu to su: Domovinski most, Most mladosti, Most slobode, Savski (pješački), Jadranski most, Jankomirski i Podsusedski most. Na akciju ih je potaknulo Ministarstvo graditeljstva nakon što se komad Savskog mosta odlomio i na njemu se otvorila pogolema rupa. Ispostavilo se da; nevjerojatno, ali istinito; dva premaza boje i nekoliko željeznih ploča ojačanih obećanjima gradonačelnika Milana Bandića ne mogu držati mostove u zraku.

Mostovi ne stoje na obećanjima

Statika je neumoljiva pa mostovi odbijaju lebdjeti na balonima obećanja. Obišli smo središnje zagrebačke mostove, one preko kojih ide najviše prometa i nije nam bilo svejedno kada smo ih vidjeli odozdo. Perspektiva je to o kojoj malo tko razmišlja dok automobilom, autobusom, pješke, biciklom ili tramvajem prelazi preko Save. Slike koje smo vidjeli ostat će nam u pamćenju i više nikada nam neće biti svejedno kada budemo prolazili mostovima. 

Zakrpa na poderanim zagrebačkim gaćama

Savski most je u daleko najlošijem stanju. Vidi se to i odozgo i odozdo i sa strana. Odozgo čelične ploče skrivaju rupe, sa strana se vidi hrđa koja izjeda konstrukciju, odozdo vire armaturne mreže koje su odavno izgubile svoju funkciju. Savski most stoji u zraku samo zato što još nije odlučio pasti.

Sloj asfalta koji su preko posljednje rupe nanijeli radnici pod budnim okom Bandićevog pobočnika Roberta Ljutića samo je crna mrlja koja nije baš ništa napravila da se most popravi. Taj je asfalt samo zakrpa na poderanim zagrebačkim gaćama. Na sreću, Savskim se mostom kreću samo pješaci i biciklisti pa ako ne naiđe neka vojna postrojba u marševskom koraku još će neko vrijeme služiti svrsi.

Na Jadranskom mostu treba popraviti sve

O Jadranskom mostu, pak, govorio nam je Željko Uhlir, državni tajnik Ministarstva graditeljstva. U najlošijem je stanju od svih mostova kojima se kreću automobili. Na njemu je potrebno popraviti skoro sve. Prema studiji koja je izrađena prije dvije godine, na Jadranskom su mostu dotrajali ležajevi, treba ukloniti asfalt i sanirati hidroizolaciju, popraviti armirano-betonske ploče, ispitati i popraviti noseće dijelove. 

“Vrlo sam zabrinut. Duboko sam svjestan plana održavanja i ako vi 20 ili 30 godina ništa ne radite, onda se svi moramo zapitati preko čega mi to svaki dan vozimo”, rekao je Uhlir kada smo ga upitali osjeća li se on sigurno kada prelazi Jadranski most. Nije nam rekao da ga je baš strah, ali nije baš ni sretan da mora prelaziti preko takvog mosta. Iz analize, koju je izradila tvrtka Geoexpert, vidljivo je i da su na Jadranskom mostu rađeni kozmetički zahvati. 

Bacali žbuku da pokriju rasulo

“Na zidovima su vidljivi tragovi izluživanja i vlaženja. Razlog je nanošenje morta na degradirani beton, zasićen kloridima i drugim štetnim tvarima koje su ostale zarobljene u betonu i u dodiru s vlagom prodiru na površinu novog morta i dalje u strukturu betona”, stoji u njihovu nalazu. Ako vam nije jasno što su napisali možemo i pojednostaviti. Nabacali su žbuku na most koji se raspada i time pokušali prikriti pravo stanje. Zapravo su ga pogoršali.

Iz Jadranskog mosta viri armatura s koje otpada beton, a preko njega svaki dan prelaze stotine tisuća automobila. Zavirili smo i u unutrašnjost Jadranskog mosta. Prepuna je smeća, voda kapa sa svih strana, zahrđali elementi se urušavaju. Na istočnoj strani je zid od obične cigle, na zapadnoj armirano-betonski. Ne ulijevaju povjerenje.

Čelik puca naglo

“Čelik u mostovima ne puca polako, on se odjednom prelomi”, rekao nam je Uhlir koji je i sam projektant mostova.

Par kilometara zapadnije nalazi se Most slobode. Njega upravo popravljaju. Desetak radnika postavlja kalupe za betoniranje, polažu čeličnu mrežu za armaturu. S Mosta slobode otpalo je ili otučeno sve što ne vrijedi i u tijeku je sanacija. Ozbiljnija nego što je napravljena na Savskom mostu. I bilo je krajnje vrijeme jer je taj most, najprometniji, već bio toliko dotrajao da je postao najozbiljnije opasan po život. 

Od središnjih mostova u naizgled najboljem stanju je Most mladosti. Na njemu nema jako vidljivih oštećenja. Prohrđale su cijevi za odvod oborinskih voda i samo na nekoliko mjesta proviruje armatura. Međutim, ne znamo što je s njegovim nosivim stupovima. Oni su odjeveni u čeličnu oplatu i ne vidi se u kakvom je stanju beton ispod njih. Oplata je već zahrđala, iz unutrašnjosti curi voda i vjerojatno je i u unutrašnjosti stanje jednako loše, ali se ne vidi. 

Što je premostio Bandić?

Dok  mu se mostovi pod gumama i nogama sugrađana raspadaju, zagrebački gradonačelnik se svađa s ministrom graditeljstva Predragom Štromarom.

“Neka Štromar radi. Kad on napravi jedan most, onda ću s njim razgovarati. On jadan nije napravio ni pesju kućicu. A više od bilo koga u gradu brinem o sigurnosti građana i mostova. Ja sam napravio tri mosta, oni nijedan. Sigurni su mostovi, građani su sigurni. Mi smo sinoć u 9 sati to sanirali. Znate gdje je tad bio ministar Štromar? Na gemištu negdje u Zagorju. Njegovo je pravo, nek’ šalje inspekciju”, rekao je Bandić.

Neumorni zagrebački neimar u posljednjih je 19 godina, zapravo, napravio jedan cijeli most – Domovinski. Dogradio je Jankomirski, a trećeg se ni za živu glavu ne možemo sjetiti, ali on sigurno zna da je premostio neki potok koji se slijeva s Medvednice. Osim ako u svoje zasluge ne ubraja i fantomski Jarunski most koji mu je još 2007. godine projektirao Jure Radić ukravši ideju iz Seville. Njime još nitko nije prešao Savu, ni neće uskoro, a kakvo je stanje ostalih mostova Zagrepčanima bi bilo najbolje da se svatko drži svoje strane rijeke. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara