GODINA je 2030. S proljećem pred vratima, Ukrajina je upravo preživjela najtežu ratnu zimu dosad. Bila je to osma ruska zimska kampanja usmjerena na energetsku infrastrukturu zemlje.

Četvrta godišnjica krvavog sukoba

Ukrajinska protuzračna obrana se poboljšala, a njezina energetska mreža postala je otpornijom. No, rusko oružje je smrtonosnije, rojevi dronova veći, a taktike prilagodljivije, što nanosi ozbiljnu štetu i prisiljava milijune da žive u mraku, piše u velikoj analizi na četvrtu godišnjicu rata Kyiv Independent.

Još jedna američka administracija došla je i otišla nakon obećanja o brzom završetku rata. Europski čelnici ponovno obnavljaju sankcije i najavljuju pakete pomoći na godišnjicu sveobuhvatne ruske invazije. Ujedinjeni narodi upravo su objavili izvješće u kojem 2029. godinu nazivaju najsmrtonosnijom za ukrajinske civile od početka invazije 2022. godine. Zvuči li nemoguće? Ne bi trebalo.

Jer evo nas u 2026. godini, na četvrtu godišnjicu početka ruske invazije, a obrazac je već uspostavljen. Rusija eskalira. Ukrajina se prilagođava. Zapad važe. Razgovori se nastavljaju. Razgovori staju. Rat se nastavlja - a Ukrajina pokapa svoje mrtve. Godine 2022. bilo je teško zamisliti da će ova razina razaranja potrajati duže od godinu dana. Godine 2023. bilo je teško zamisliti da će trajati tri. Danas se pomisao da bi se rat mogao nastaviti do 2030. čini nepodnošljivom, ali ne i nerealnom.

Rat iscrpljivanja bez kraja na vidiku

I Ukrajina i Rusija pokazale su nepokolebljivu odlučnost - jedna da napada, druga da se brani - što je rezultiralo iscrpljujućim ratom koji traje godinama.

Potpomognuta Kinom i ohrabrena stalnom globalnom potražnjom za svojom naftom, Moskva je održala svoj ratni stroj, isplaćujući unosne bonuse dragovoljcima, nadograđujući oružje i povećavajući proizvodnju.

Uz podršku Zapada - ili u ovom trenutku, Europe - Ukrajina je primila dovoljno financijske i vojne pomoći da održi borbenu sposobnost, proširi svoju industriju bespilotnih letjelica i uglavnom drži ruske snage pod kontrolom, trpeći tek postupne teritorijalne gubitke koji dolaze uz golemu cijenu za ruske vojnike.

Iluzija mirovnog sporazuma

A što je s mirovnim sporazumom za koji američki dužnosnici uporno tvrde da je "iza ugla"? Kada se američki dužnosnici hvale napretkom u mirovnim pregovorima, izostavljaju jedan neugodan, ali ključan detalj. Naizgled, glavna prepreka kraju rata je komad zemlje - točnije, dio Donjecke oblasti pod kontrolom Ukrajine koji Rusija želi, a Ukrajina ga se odbija odreći. Ali problem nije u samoj zemlji.

Rusija i dalje otvoreno traži ništa manje od vojno-političke kapitulacije Kijeva, a zahtjev za predajom najutvrđenijih ukrajinskih uporišta bez borbe samo je prvi korak. Ukrajina, s druge strane, prozire stvarne ruske namjere i nema namjeru kapitulirati.

Za Rusiju, ovaj rat se vodi zbog imperijalne obnove - bez obzira na to kako će se carstvo ovaj put zvati. Bez Ukrajine, taj se projekt nikada neće ostvariti. Za Ukrajinu, ulozi su egzistencijalni - u pitanju su njezin suverenitet, državnost i identitet. Kada obje strane rat vide u egzistencijalnim okvirima i obje imaju vanjsku podršku, višegodišnji sukob nije nategnuta pomisao. Povijest nudi mnogo takvih primjera.

Strategija koja je pomogla opstanku, ali ne i pobjedi

Dakle, da, ovaj rat bi se mogao nastaviti do 2030. - ako se trenutna strategija Zapada ne promijeni. Godine 2022. Zapad je pomogao Ukrajini da preživi, ali ne i da pobijedi. Previše odluka koje su mogle rano preokrenuti ravnotežu - od naprednih oružanih sustava do sveobuhvatnih sankcija - odgođeno je, razvodnjeno ili isporučeno na kapaljku.

Logika iza takvog opreza bila je jasna: postupno pojačavati pritisak i ostaviti Rusiji prostor da preispita svoj smjer prije suočavanja s težim posljedicama.

Zahvaljujući tome, vizije istinski pravednog kraja rata, s povratkom svih okupiranih teritorija, izblijedjele su. Četiri godine kasnije, Ukrajina se ponovno bori za opstanak, a najvažnija lekcija još nije naučena: Rusija ne reagira na poticaje. Ona reagira na pritisak.

Hrabrost za pobjedu

Jedini način da se ovaj rat okonča jest da se Moskvi vojno i ekonomski onemogući da ga nastavi. To bi zahtijevalo odluke koje su zapadni čelnici dosad oklijevali donijeti - od presijecanja preostalih žila kucavica ruskog izvoza nafte i zapljene zamrznute ruske imovine za financiranje ukrajinske obrane, do preuzimanja daleko većeg dijela tereta umjesto da se rizik gotovo u potpunosti prebacuje na Ukrajince - to jest, na vojnike na terenu.

Takvi koraci zahtijevaju istinsko vodstvo i političku hrabrost - hrabrost da se biračima objasne teški izbori, da se prihvate kratkoročni troškovi i da se djeluje sa strateškom jasnoćom, a ne s vječnim oprezom. To je vrsta hrabrosti koju su Ukrajinci pokazali u prvim danima sveobuhvatne invazije, kada su izabrali otpor umjesto predaje i promijenili tijek povijesti.

Nakon četiri godine u kojima je Ukrajina činila nemoguće, pitanje je i dalje mogu li njezini saveznici konačno odgovoriti na tu odlučnost. Sljedeće poglavlje ovog rata nije unaprijed napisano. To mogu biti još četiri godine oklijevanja, postupnosti i deseci tisuća novih ukrajinskih grobova. Ili to može biti poglavlje u kojem Zapad konačno odlučuje da upravljanje ratom više nije dovoljno - i umjesto toga bira pomoći Ukrajini da jednom zauvijek okonča rusku agresiju.