KAKO to obično biva zimi, osobito u stabilnom, vedrom razdoblju bez kiše, snijega i vjetra, zrak je u Zagrebu posljednjih dana vrlo loše kvalitete.

Prema IQAir-u, koji mjeri indeks kvalitete zraka po većim svjetskim gradovima, Zagreb je u četvrtak bio 13. najlošiji. Najgora je bila Accra u Gani, iza nje je bilo Sarajevo, dok je Beograd završio na 6. mjestu.

Da je zrak u Zagrebu jako onečišćen, također potvrđuju mjerenja na postajama DHMZ-a, ali i podaci koje izbacuju aplikacije na pametnim telefonima (skrinšot dolje).

S druge strane, Izvješće o kvaliteti zraka u 2022. godini pokazuje da je zrak u Zagrebu posvuda bio I. kategorije. Kako je to moguće? Kratak odgovor na to pitanje je da je stvar u tome kako se mjeri i ocjenjuje kvaliteta zraka, no o tome će više riječi biti kasnije u članku.

Koncentracije štetnih lebdećih čestica značajno više od graničnih

Za početak pogledajmo što su pokazivale mjerne postaje u Zagrebu.

Koncentracije lebdećih čestica PM2.5, koje predstavljaju najveći rizik za zdravlje, na svim su postajama u četvrtak bile vrlo visoke. Najviše maksimalne vrijednosti izvornih satnih podataka bilježile su se na mjernim postajama Zagreb-1 (103 µg/m³) i Zagreb-3 (104 µg/m³).

Koncentracije su uobičajeno bile manje na postajama Zagreb-4 i Zagreb-2. Primjerice, u petak ujutro na mjernoj postaji Zagreb-4 bile su 74.95, na Zagreb-2 bile su 81.7., a na Zagreb-3 čak 101.4.

Pritom treba znati da su zagrebačke mjerne stanice raspoređene na sljedeći način:

Zagreb-1 se nalazi u centru grada.

Zagreb-3 se nalazi u istočnom dijelu Novog Zagreba.

Zagreb-2 se nalazi u Dubravi.

Zagreb-4 se nalazi na Jarunu.

Koliko onečišćenja je previše?

Kako bismo informirano razumjeli što za zdravlje znače ova prekoračenja, potrebno je znati koliko je onečišćenje zraka štetno, kolike koncentracije se smatraju graničnim te koliko dana u godini one smiju prekoračivati granične vrijednosti. Podatak o visokoj koncentraciji nekog onečišćenja u nekom trenutku u satu sam za sebe ne govori puno.

Naime, različite vrste onečišćenja imaju različito teške posljedice za zdravlje, a ključno je pitanje koliko dugo tijekom godine traju onečišćenja i koliko smo im izloženi.

Onečišćenje zraka je najveći ubojica u okolišu

Tu je važno podsjetiti da je onečišćenje zraka potvrđeno najveća ugroza za zdravlje u okolišu. Od njega godišnje u svijetu prerano umire oko 8 milijuna ljudi, u EU oko 300.000, a prema podacima Europske agencije za okoliš (EEA), u Hrvatskoj oko 3800.

Prema stranici Air Quality Life Index, trajanje života prosječne osobe u svijetu produljilo bi se za 2 godine i 3 mjeseca u odnosu na sadašnje očekivano trajanje životnog vijeka kada bi se onečišćenje finim česticama smanjilo u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Život stanovnika Hrvatske u prosjeku bi se produžio za oko godinu dana, a u susjednoj BiH za gotovo dvije godine. Prema istoj karti, najgore stoje Bangladeš i Indija u kojima bi produženje bilo 6.76, odnosno 5.26 godina, a najbolje Australija u kojoj bi ono bilo 0 godina.

Brojna istraživanja utvrdila su da su među onečišćenjima u zraku najopasnije lebdeće čestice, osobito one manje od 2.5 mikrometara (PM2.5). Štetne su i visoke koncentracije ozona i spojeva dušika NOx, no ipak u manjoj mjeri.

Prema podacima EEA-e, situacija s brojem prijevremenih smrti od PM2.5 na 100.000 stanovnika u Hrvatskoj se s godinama popravlja, no i dalje smo u skupini najlošijih zajedno s Bugarskom, Rumunjskom, Mađarskom, Poljskom i Slovačkom.

Usporedba s pušenjem

Za usporedbu, prema studiji objavljenoj u BMJ-u, pušenje jedne cigarete skraćuje očekivani životni vijek za oko 11 minuta. Život muškarca koji popuši kutiju cigareta dnevno u godinu dana skrati se za oko 2 mjeseca.

Iz ovih podataka slijedi da život u dijelovima Zagreba s onečišćenijim zrakom skraćuje život onoliko koliko bi skratilo pušenje jedne kutije cigareta na dan kroz šest godina.

Glavni izvori PM10 i PM2.5

Lebdeće čestice PM10 su čestice organskih i anorganskih tvari promjera manjeg od 10 mikrometara, a PM2.5 manjeg od 2.5 mikrometara. PM2.5 su posebno opasne jer su vrlo male i lagane, što im omogućava da dulje lebde u zraku, da dublje prodiru u pluća te čak da ulaze u krv. Na te čestice mogu se vezati razni opasni elementi poput olova, arsena, nikla i kadmija.

Dugotrajna izloženost PM2.5 povezana je s povećanim rizikom od smrti zbog kardiovaskularnih bolesti, respiratornih problema i drugih zdravstvenih komplikacija. One su posebno rizične za osobe s respiratornim bolestima poput astme te za djecu i starije. Glavni izvori lebdećih čestica su kućna ložišta na čvrsta goriva kao što su ugljen i drva, industrijske aktivnosti te izgaranje fosilnih goriva u prometu.

Glavni izvori ozona O3

Ozon je sekundarni polutant, a nastaje fotokemijskim reakcijama prekursora: NOx, CH4, CO, hlapivih organskih spojeva i/ili ne-metanskih ugljikovodika. Prekursori se mogu formirati prirodno, no više se formiraju ljudskim aktivnostima (promet, kućanstva i industrija). Koncentracije ozona najveće su ljeti za jakog sunca i velikih vrućina.

Glavni izvori dušikovih oksida NOx

Glavni izvori dušikovih oksida su cestovni promet, industrijska postrojenja poput čeličana, rafinerija nafte i termoelektrana te kućna ložišta na čvrsta goriva. U Hrvatskoj se prate razine brojnih drugih onečišćivača, no PM10, PM2.5, NOx i O3 imaju najizraženiji utjecaj na zdravlje.

Utjecaj raznih čimbenika na onečišćenja

Na koncentracije različitih onečišćenja ne utječe samo količina izvora onečišćenja, nego i meteorološki, geografski i urbanistički čimbenici. Primjerice, koncentracije čestica PM10 i PM2.5 najveće će biti zimi kada se ljudi više griju, kada se više voze automobilima te kada meteorološki uvjeti pogoduju povećanju tih koncentracija.

Jedan od meteoroloških uvjeta koji najviše pridonose lošoj kvaliteti zraka je temperaturna inverzija. Ona nastaje kada temperatura zraka raste s visinom umjesto da pada. Uobičajeno temperatura zraka u donjem dijelu atmosfere pada s nadmorskom visinom jer se zrak puno više zagrijava isijavanjem zagrijanog tla nego izravnim sunčevim zrakama. To je vrlo očigledno uvijek kada odlazimo u planine na kojima je zrak uglavnom uvijek hladniji.

Budući da je zrak uobičajeno topliji u najnižim slojevima atmosfere, on se, zato što je rjeđi i lakši, uzdiže prema većim visinama, gdje se postupno hladi. Zahvaljujući takvom vertikalnom kretanju, onečišćenja koja se ispuštaju u zrak u najnižim dijelovima atmosfere prenose se na veće visine i ondje razrjeđuju u većim količinama zraka.

Za vrijeme temperaturne inverzije, koja je najčešća zimi, događa se obratno - da se hladniji zrak zadržava pri hladnom tlu. Tome, među ostalim, pogoduje stvaranje tzv. inverzijske kape. Porastu koncentracija onečišćivača također pridonosi stabilno, vedro vrijeme bez vjetrova koji bi mogli raznijeti onečišćenja i bez oborina koje mogu isprati zrak. Velika izgrađenost s puno visokih zgrada i malo otvorenih prostora također može pridonijeti problemu jer onemogućava cirkulaciju zraka.

Koliko života u Hrvatskoj odnose glavni onečišćivači?

Različita onečišćenja imaju različite učinke na zdravlje. Prekomjerno onečišćenje česticama PM2.5 u EU se smatra najštetnijim. Prema podacima European Environment Agency (EEA), u Hrvatskoj se lebdećim česticama PM2.5 može pripisati oko 3800 smrti godišnje, ozonu oko 340, a NO2 oko 270.

Za sada ne postoje studije koje bi pokazale koje bi koncentracije lebdećih čestica PM10 i PM2.5 bile sigurne za zdravlje. Prema zakonskim regulacijama u EU i Hrvatskoj, preporučena je gornja godišnja prosječna granica za PM2.5 od 25 mikrograma po prostornom metru (µg/m3). Granična vrijednost za PM10 za kalendarsku godinu je 40 µg/m3, a ona u kalendarskoj godini ne bi smjela biti prekoračena više od 35 puta (tablica dolje).

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je godinama preporučivala da granična godišnja vrijednost za PM2.5 bude 10 µg/m3, a u 2021. je tu preporuku smanjila na 5 µg/m3. Ove preporuke tek treba pretočiti u smjernice i prenijeti u zakonodavstvo EU i Hrvatske.

Dosta prekoračenja, no ne više od granice

Prema Izvješću o kvaliteti zraka za 2022. prosječne godišnje koncentracije PM10 nigdje u Zagrebu nisu prekoračivale granične vrijednosti. Najveći broj 24-satnih prekoračenja (28) u Zagrebu bio je zabilježen na mjernoj postaji Zagreb-3 (dolje), očekivano za hladnijeg dijela godine.

Budući da je prekoračenja bilo manje od 35 u godini, u Izvješću je ocijenjeno da je zrak u Zagrebu prve kategorije. Kvaliteta zraka bila je druge kategorije na mjernoj postaji Slavonski Brod-1 (dolje).

Što znači I. kategorija, a što II.?

Pritom treba imati na umu što znači prva kategorija, a što druga.

Zrak je prve kategorije ako je čist ili neznatno onečišćen, što znači da nisu prekoračene granične i ciljne vrijednosti za čestice PM10 i PM2.5 te ciljne vrijednosti za prizemni ozon. Takva kvaliteta zraka ima minimalan utjecaj na zdravlje ljudi.

Zrak druge kategorije je onečišćen, što znači da su prekoračene postojeće granične i ciljne vrijednosti za PM10 i PM2.5 te ciljne vrijednosti za prizemni ozon.

Dakle, neka mjerna postaja u Zagrebu može u nekom trenutku u danu pokazivati vrlo visoke koncentracije PM10 i PM2.5, štoviše, takvo stanje može potrajati danima, a da to ne znači nužno da je zrak u Zagrebu loš, odnosno druge kategorije. Važno je da ta onečišćenja ne traju previše dugo.

S druge strane, kvaliteta zraka u stvarnosti nije binarna. Ona može biti unutar graničnih vrijednosti na svim postajama u Zagrebu, a da to ipak ne znači da je zrak jednako zdrav u svim dijelovima grada.

Konačno, jasno je da bi kvaliteta zraka u nekim dijelovima Zagreba i u nekim drugim gradovima Hrvatske bila II. kategorije kada bi se implementirale najnovije preporuke WHO-a.