Zlatno doba američkih kabrioleta odavno je prošlo. Automobili sa sklopivim krovom, nekad uobičajen prizor na cestama i u prodajnim salonima, danas su prava rijetkost, što potvrđuju i prodajni rezultati. U zlatno doba pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, u SAD-u se godišnje prodavalo više od pola milijuna kabrioleta. Danas, prema većini izvora, njihov udio u ukupnoj prodaji automobila u toj zemlji iznosi manje od 0.6 posto, piše Jalopnik.
S obzirom na to da je 2025. godine isporučeno 16.3 milijuna novih automobila, to znači da je prodano manje od 100.000 kabrioleta. Ta je brojka osobito niska ako se uzme u obzir da je danas znatno više potencijalnih kupaca nego, primjerice, 1959. godine.
Postoji nekoliko teorija koje se isprepliću, no pojednostavljeno, regulatorne promjene iz sedamdesetih srušile su kabriolete s trona, dok su ih moderna ekonomija i promjena ukusa kupaca dodatno gurnuli na marginu kao realan izbor za prosječnog vozača.
Regulatorni udar iz sedamdesetih
Još sedamdesetih godina, američka savezna vlada predložila je, ali nije i usvojila, nove sigurnosne standarde u slučaju prevrtanja. Prema prijedlogu, kabrioleti bi morali prolaziti iste testove čvrstoće krova kao i standardni automobili. Da je taj propis bio usvojen, razvoj kabrioleta postao bi financijski iznimno zahtjevan, a neki analitičari upravo taj trenutak navode kao razlog koji je proizvođače poput Forda i GM-a odvratio od daljnje proizvodnje.
Iako je vjerojatno da su najavljene promjene dijelom kumovale padu popularnosti, magazin Hemmings ističe da je prodaja počela padati i nekoliko godina prije te debate. Oni kao razlog navode pojavu klima-uređaja i krovnih prozora, koji su za mnoge kupce sklopivi krov učinili suvišnim.
Naftna kriza koja je uslijedila nedugo zatim dodatno je smanjila interes za proizvodnju i kupnju kabrioleta, jer su kupci tražili manje, lakše i manje upadljive automobile - suprotno od onoga što je kabriolet tada predstavljao.
Visoka cijena i nepraktičnost
Ideja cjenovno pristupačnog kabrioleta nakratko se vratila devedesetih i početkom 2000-ih s modelima poput Geo Metra, Chryslera PT Cruisera ili Toyote Camry u verziji bez krova. Mnogi se sjećaju i Chryslera LeBarona. Međutim, do 2008. godine ponovno su postali ugrožena vrsta, ponajviše zbog ekonomske situacije.
U iduća dva desetljeća automobili su postali iznimno skupi - prosječna cijena novog vozila danas se približila iznosu od 50.000 dolara. Na popisu kabrioleta koji se još nude na američkom tržištu, jedini koji se mogu smatrati "pristupačnima" su Ford Mustang, Mazda MX-5 i Mini Cooper, a ako se definicija proširi, i Chevrolet Corvette.
Svi ostali spadaju u kategoriju luksuznih, ako ne i supersportskih automobila. Istovremeno, plaće nisu pratile inflaciju, pa sve manje ljudi ima financijskih mogućnosti za kupnju vozila koje je u suštini nepraktično.
Promjena ukusa i novi statusni simboli
Nadalje, ono što kupci danas traže od prestižnog vozila znatno se razlikuje od nekadašnjih želja. Robusnost i terenci današnji su statusni simboli. Moglo bi se čak reći da kabrioleti nisu nestali, već su samo evoluirali u modele poput Forda Bronca i Jeepa Wranglera s opcijom otvorenog krova.
No, čak i za one koji imaju novca za "zabavno" vozilo i preferiraju sportsku vožnju, postoji argument automobilskih entuzijasta prema kojem su kabrioleti inferiorni strojevi za vožnju jer su teži i imaju manju torzijsku čvrstoću od kupea. Početkom i sredinom 2000-ih vremena postignuta na stazi Nürburgring postala su opsesija cijele autoindustrije, a s time i čvrstoća šasije - što je urođena slabost svakog kabrioleta.
Ukratko, postoji pet isprepletenih razloga zašto se čini da kabrioleti nestaju s cesta: sigurnosni propisi i tehnologija iz 70-ih koji su ih učinili financijski neisplativima, naftna kriza, visoka cijena, promjena ukusa kupaca, pa čak i svojevrsni "snobizam" automobilskih entuzijasta koji prednost daju performansama.