SEJTAN I TOFU su popularni biljni prehrambeni proizvodi koji su već godinama omiljeni među onima koji su (potpuno ili djelomično) izbacili meso iz prehrane. Oba su proizvoda odlične i vrlo ukusne zamjene za meso, ali se prilično razlikuju po teksturi i okusu. Iako ih je danas lako pronaći u gotovo svim trgovinama, mnogi se još uvijek pitaju koja je točno razlika između ove dvije namirnice i kako se pripremaju.
Što je sejtan?
Sejtan je popularna zamjena za meso koja se sastoji od hidriranog glutena, glavnog izvora bjelančevina koji se nalazi u pšenici. Dobiva se ispiranjem tijesta od pšeničnog brašna vodom kako bi se uklonile škrobne granule, a ostaje samo ljepljivi, netopljivi gluten u obliku elastične mase koja se prije konzumiranja mora termički obraditi.
Neki oblici pšeničnog glutena imaju teksturu koja više podsjeća na meso od ostalih zamjena, stoga sejtan predstavlja popularnu alternativu proizvodima na bazi soje, poput tofua.
Prvi se put pojavio u Kini tijekom 6. stoljeća kao sastojak rezanaca, a s vremenom je postao poznat u kuhinjama drugih zemalja istočne i jugoistočne Azije. Često se nalazi na jelovnicima restorana u Aziji koji služe hranu gostima budističke vjeroispovijesti, koji ne jedu meso.
Što je tofu?
Tofu, na engleskom jeziku poznat i kao skuta od graha, klasična je azijska namirnica pripremljena od kondenziranog sojinog mlijeka koje se zgrušava i zatim preša u čvrste bijele blokove, kao da se izrađuje sir. Priprema tofua prvi put je zabilježena za vrijeme kineske dinastije Han prije otprilike 2000 godina i danas je simbol azijskog kulinarskog umijeća.
Ako putujete u bilo koji kutak istočne ili jugoistočne Azije, tofu možete pronaći praktički posvuda, od uličnih zalogajnica do gurmanskih restorana. Široko je prepoznat tek 1970-ih, kada je postao dio pokreta za prirodnu i održivu prehranu.
Prehrambene vrijednosti
Sejtan je pšenični proizvod s visokim udjelom bjelančevina i niskim udjelom ugljikohidrata, na bazi pšenice, a dobiva se ispiranjem škroba iz pšeničnog tijesta. Osim toga, ne sadrži kolesterol, što ga čini dobrom opcijom za one koji su zabrinuti za zdravlje srca. To je u osnovi pšenični gluten ekstrahiran iz pšeničnog brašna i zatim kuhan.
Tofu je izvrstan izvor bjelančevina te sadrži sve esencijalne aminokiseline potrebne ljudskom tijelu. Osim što je niskokaloričan, sadrži širok spektar vitamina i minerala, uključujući željezo, kalcij, mangan i fosfor. U usporedbi s piletinom, tofu sadrži više vlakana, željeza, kalcija, cinka i folata.
Okus i tekstura
Obje namirnice imaju pomalo neutralan okus i njihova tekstura i okus se mogu značajno razlikovati ovisno o načinu pripreme, začinima i ostalim sastojcima koje koristite.
Sejtan ima elastičnu i mesnatu teksturu koja se vrlo dobro prilagođava različitim načinima pripreme. Nema izražen okus, što ga čini idealnim sastojkom za variva i juhe koje se mogu začiniti prema želji. Zahvaljujući svojoj svestranosti, često se koristi za pripremu raznih mesnih jela u vegetarijanskoj verziji.
S druge strane, tofu ima pomalo kiselkast okus i teksturu nalik na zrnje soje. Bez obzira na to, također se može pripremiti na različite načine i poprimiti različite teksture i okuse, ovisno o tome kako i s čim se priprema. Često se koristi u azijskoj kuhinji i može se peći, pržiti, kuhati na pari ili dodati u juhu ili varivo.
Oba se proizvoda mogu pripremati na razne načine i lako uključiti u različita jela te su izvrsni izvori bjelančevina i važnih hranjivih tvari.