Ova je pizza pod zaštitom UNESCO-a. Znate li po čemu se zapravo razlikuje?

Napuljska pizza nije samo popularno jelo, nego dio talijanskog identiteta. Umijeće njezine pripreme - arte del pizzaiuolo napoletano - 2017. godine uvršteno je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Time nije zaštićen samo recept, nego i znanje, tehnika i tradicija koja se u Napulju prenosi generacijama.

Stroga pravila: brašno, fermentacija i sastojci

Prava napuljska pizza definira se pravilima koja propisuje Associazione Verace Pizza Napoletana (AVPN). Tijesto se priprema od pšeničnog brašna tipa "00", vode, soli i svježeg kvasca - bez ulja i bez šećera. Mijesi se ručno ili na sporim mikserima, a fermentacija traje najmanje 8 do 24 sata, ovisno o temperaturi i količini kvasca. Upravo ta duga fermentacija daje tijestu elastičnost, lakoću i probavljivost.

Tijesto se razvlači isključivo rukama, bez valjka, kako bi se zadržao zrak u rubovima. Rezultat je karakterističan napuhani, mekani rub - cornicione - s tamnim mjehurićima od pečenja. Promjer pizze ne bi trebao prelaziti 35 centimetara, a sredina mora ostati tanka i savitljiva.

Kad je riječ o nadjevu, tradicionalno su priznate dvije osnovne varijante: Marinara (rajčica, češnjak, origano, maslinovo ulje) i Margherita (rajčica, mozzarella, svježi bosiljak i maslinovo ulje). Koristi se pelat od sorte San Marzano ili druge certificirane rajčice, a mozzarella može biti fior di latte ili mozzarella di bufala. Svaki sastojak ima svoje porijeklo i standard.

Peć na drva i filozofija detalja

Pečenje je jednako važno kao i tijesto. Napuljska pizza peče se isključivo u peći na drva na temperaturi od oko 430 do 480 °C, i to svega 60 do 90 sekundi. Visoka temperatura omogućuje brzo dizanje tijesta, lagano pougljenjene točkice na rubu i sočnu sredinu koja se ne presuši.

Talijani inzistiraju na detaljima jer smatraju da je pizza više od brze hrane - ona je simbol grada, obiteljske tradicije i lokalnog ponosa. Svako odstupanje, poput dodavanja vrhnja, ananasa ili previše sastojaka, doživljava se kao udaljavanje od izvorne ideje jednostavnosti i ravnoteže.

Upravo ta kombinacija preciznih pravila i snažnog kulturnog identiteta čini napuljsku pizzu posebnom: iza naizgled jednostavnog jela stoji stoljeće tradicije, zanatskog znanja i gotovo ritualnog poštovanja prema sastojcima.