Procjenjuje se da više od trećine svjetske populacije, koja broji oko osam milijardi ljudi, koristi štapiće kao glavni pribor za jelo. Prvi štapići pojavili su se prije otprilike 5000 godina u Kini. Vjeruje se da su porast broja stanovnika i manjak resursa u to doba doveli do toga da se hrana počela pripremati u manjim komadima. Time je nestala potreba za klasičnim noževima i vilicama, a štapići su zauzeli središnje mjesto u kulturi jedenja istočne Azije.
S vremenom su se proširili na Korejski poluotok i Japan, gdje su se prilagodili lokalnim kuhinjama. Kada se u 17. stoljeću pojačala kulturna razmjena između Kine i zapadnih zemalja, nastao je i engleski naziv "chopsticks", vjerojatno kao dio trgovačkog jezika koji je miješao engleski, kantonski i portugalski. U pisanim se izvorima prvi put spominje 1699. godine, a etimolozi ga povezuju s izrazom "chop-chop", koji znači brzo.
Danas su štapići uobičajeni diljem svijeta, ali mnogi još uvijek ne znaju kako ih pravilno držati i koristiti. Zato su Rich Wang, kuhar cijenjenog tajvanskog restorana Minyoli u Chicagu, i Ken Hosoki, glavni kuhar restorana Blue Ribbon Sushi u Nevadi, podijelili nekoliko ključnih savjeta, piše The Takeout.
Prevelik strah od učenja
Učenje pravilnog korištenja štapića ne zahtijeva poseban intelektualni napor, iako se mnogima čini komplicirano. "Česta je zabluda da ih je teško naučiti koristiti", kaže Ken Hosoki i dodaje: "Većina ljudi se navikne na njih nakon samo nekoliko obroka." S njim se slaže i Rich Wang.
"Ljude je često strah jer misle da je potrebna neka teško dostižna vještina ili tehnika. U stvarnosti, to je samo alat koji pomaže da se podigne hrana, kao i svaki drugi pribor", objašnjava Wang. On kaže da ni njega nitko nije podučavao korak po korak, već je tehniku svladao promatranjem i uz povremene upute. Za učenje preporučuje drvene štapiće.
Problem s tehnikom
Kao i kod svake vještine, i kod korištenja štapića tehnika je ključna. Problem je često u tome što ljudi počnu koristiti štapiće a da im prije toga nitko nije pokazao ispravan način. "Osnovna mehanika je da donji štapić miruje na prstenjaku, a gornji pomičete palcem, kažiprstom i srednjim prstom", objašnjava on.
Ken Hosoki potvrđuje da je stabilnost donjeg štapića najvažnija. "Držite donji štapić mirno i pomičite samo gornji. U početku se može činiti neobično, ali s malo vježbe postane prirodno", kaže Hosoki.
Neprimjereno rukovanje
Osim osnovne tehnike držanja, postoji i niz pravila o tome što se sa štapićima ne smije raditi. Neke su pogreške suptilne, dok su druge očite. Ken Hosoki navodi nekoliko primjera. "Mnogi ljudi prečvrsto stežu štapiće", kaže i ističe da se hrana ne smije bosti. "Oni služe za to da se hrana nježno podigne."
Rich Wang savjetuje da se štapići ne drže prenisko, jer to otežava kontrolu. "Nepristojno je i koristiti štapiće kao noževe, odnosno držati ih objema rukama kako biste nešto prerezali", kaže Wang. Još je gora navika, prema njemu, "lupanje štapićima po tanjurima kao da su bubnjevi". To je ponašanje koje iritira u bilo kojoj kulturi, osim ako niste dijete.
Pravilo o zabijanju u rižu
Ovo je jedno od najvažnijih kulturnih pravila. Zabijanje štapića okomito u hranu, posebno u rižu, smatra se velikim tabuom. "Nikada ne biste smjeli zabosti štapiće okomito u zdjelicu riže", izričit je Ken Hosoki. Rich Wang detaljnije objašnjava pozadinu ovog pravila.
"Ne mogu govoriti u ime svih azijskih kultura, ali u tajvanskim i kineskim kućanstvima nepristojno je zabosti štapiće u zdjelicu s hranom umjesto da ih odložite na stol ili držač. To je zato što takav prizor podsjeća na pogrebni obred, gdje se štapići zabodeni u rižu koriste za iskazivanje poštovanja precima", kaže Wang.
Dodavanje hrane s jednih štapića na druge
Dodavanje hrane izravno s jednih štapića na druge također je gesta koju treba izbjegavati. Rich Wang upozorava da je to "veliko 'ne' u konfucijanskim kulturama." Objašnjava da takvo korištenje štapića podsjeća na borbu oružjem, poput borilačkih štapova. Ken Hosoki se slaže s pravilom, ali navodi drugi razlog.
On kaže da se dodavanje hrane sa štapića na štapiće, slično kao i njihovo zabijanje u rižu, povezuje s pogrebnim običajima. Ako želite nekome dodati hranu, jednostavno je svojim štapićima stavite na tanjur te osobe. Uostalom, pokušaj prebacivanja hrane s jednih štapića na druge ionako je nespretan i nepraktičan, neovisno o kulturnom značenju.
Prebiranje po zajedničkim jelima
Zajednički obroci, gdje se jela dijele, imaju svoja pravila ponašanja. Jedno od njih, prema Richu Wangu, jest "korištenje štapića za miješanje po zajedničkim tanjurima kako biste probrali ono što vam se sviđa." To je ponekad teško izbjeći, pogotovo kod jela s mnogo sastojaka poput hot pota. Ipak, takvo ponašanje smatra se nepristojnim.
Uostalom, vjerojatno je sve na tanjuru ukusno, pa nema potrebe za prebiranjem. Rijetko tko pomisli: "Baš sam htio ovaj komadić, a ne onaj." Ovaj savjet u skladu je s glavnom idejom korištenja štapića: budite smireni, strpljivi, svjesni onoga što radite i, iznad svega, uživajte u hrani.