Kad se nađete u Sarajevu, postoje dvije stvari koje ćete sigurno napraviti. Prvo, pojest ćete burek (najvjerojatnije u Saču, Bosni ili Oklagiji), a zatim ćevape. Ili obrnuto. Kako god, izbor ćevabdžinica zaista je velik, a većina bira slavnu Peticu ili Želju. Već godinama vodi se rasprava o tome u kojoj su od tih dviju ćevabdžinica bolji ćevapi. I mi smo ih posjetili nekoliko puta pa je sada bilo logično pronaći neko novo, po mogućnosti, još bolje mjesto. I uspjeli smo.
Pregledavajući recenzije na Googleu, u oko nam je upala Ćevabdžinica Nune. Na temelju 4328 recenzija ima prosječnu ocjenu 4,8, što je bio sasvim jasan znak da je moramo posjetiti. Možda nije toliko upadljiva jer se ne nalazi na Baščaršiji niti na ulici, ali je ipak u samom srcu Sarajeva, na adresi Ferhadija 12. To je ona ulica koja vas od Baščaršije vodi prema Vječnoj vatri. Ćevabdžinica Nune smještena je u veži, malo ispod Gradske tržnice Markale.
Prostor u koji smo ušli oko 18 sati dosta je skučen i samo je jedan stol, od njih sedam, bio slobodan. Iako je bilo prohladno, i vani su bila zauzeta dva stola.
Svi hvale pljeskavicu punjenu s tri vrste sira pa smo je i naručili. Ponuda je nešto veća nego na drugim mjestima - ćevapi (5, 10 ili 15 komada), sudžukice, pljeskavica (obična ili punjena), Nune burger, hamburger, cheeseburger, pileći sendvič, pileći fileti, teleća džigerica i teleći biftek.
Imaju i salate - biftek, pileća, miješana, šopska, turšija i salata od krastavaca. Po preporuci onih koji su već bili kod Nune, naručili smo 10 ćevapa (u pola) s kajmakom i punjenu pljeskavicu s tri vrste sira.
Dok smo čekali, proučili smo povijest ove ćevabdžinice. Otvorena je davne 1966. godine i otada nije mijenjala lokaciju. Prvi vlasnik bio je Salem Ogrešević kojeg je, nakon odlaska u mirovinu, naslijedio sin Mustafa, među prijateljima poznatiji kao Nune. On je, osim restoranu, svoj nadimak prenio i vlastitoj djeci - Nihadu, Edinu i Salemu.
Recepturu ne zna nitko osim članova ove obitelji, koji je prenose s generacije na generaciju. Kažu da se čak i u Dubaiju, u jednom od najpoznatijih balkanskih restorana, ćevapi rade isključivo po toj recepturi.
Nakon 15-ak minuta iz kuhinje je izašao konobar s našim ćevapima i punjenom pljeskavicom. Ćevapi na prvi pogled ne izgledaju sočno kao oni u Petici, ali čim smo ih probali, zaključili smo da su vjerojatno i bolji. Doslovno se tope u ustima, a i kajmak je bio taman slan, baš kako treba biti.
No pravo oduševljenje nastupilo je kad smo prerezali pljeskavicu iz koje je iscurio sir. Meso je bilo sočno, odlično začinjeno - savršeno. Shvatili smo da naš Lovac na pizze, Dragan Maloševac, nije pogriješio kada je nedavno napisao: "Za sve koji ne vole pizzu, a vole ćevape, moja su preporuka sarajevske ćevabdžinice Nune, Željo i Petica. Tim redom."
Ćevape smo platili 13 maraka, odnosno 6,65 eura, a pljeskavicu 20 maraka ili 10,23 eura.
Nakon izlaska iz ćevabdžinice, za naš stol odmah je sjela druga grupa gladnih turista. To je posebna čar posjeta ćevabdžinicama - nema dugog sjedenja. Pojedeš i spreman si za daljnji obilazak grada. A svi stolovi su stalno puni - što domaćih, što posjetitelja.
Ćevabdžinica Nune definitivno postaje naša omiljena lokacija u glavnom gradu BiH i rado ćemo se ponovno vratiti.