Kako je BDSM spasio moj brak?

Foto: Shutterstock

KAO OSOBI koja uči i prakticira BDSM (Bondage, Discipline, Dominance, Submission, Sadism, Masochism), obeshrabrujuće mi je vidjeti koliko je popularno postalo njegovo iskrivljeno prikazivanje u filmu "50 nijansi sive". Unatoč mojoj rezerviranosti, moram priznati da postoje sličnosti ljubavne priče između mene i mog muža s radnjom filma, iako naša priča uključuje manje novca, manje prisile i više razumijevanja.

Suprug i ja upoznali smo se veoma mladi, no to je bila "zaljubljenost na prvi pogled", koja se manifestira, kako bi to Christian Grey rekao, na veoma "nekonvencionalne" načine. Prije nego smo se vjenčali, već smo unijeli vezanje u naš seksualni život, a dominacija i pokornost našle su svoje mjesto u našoj spavaćoj sobi. Čak i prije nego smo otkrili BDSM, naš seks se nikada nije mogao okarakterizirati kao običan.

Međutim, u to vrijeme seks nije bio nešto o čemu smo detaljno raspravljali, pa smo se zbog nedostatka komunikacije o našim željama polako udaljili. Nakon nekog vremena, osjećali smo se kao da smo izgubili povezanost među nama. Nakon godinu dana braka, odlučili smo se za otvorenu vezu kako bismo oživjeli naš odnos, no to ga je samo oslabilo.

Tada sam otkrila BDSM zajednicu. Uzbuđivalo me što postoje drugi ljudi poput mene, žedni informacija i voljni učiti o tome. Moj suprug je nevoljko pristao, zabrinut za moju sigurnost. No nakon što sam mu otkrila neke stvari koje sam pronašla, pristao je da napravimo popis stvari koje ćemo raditi. On je sadržavao fetiše i seksualne radnje te je postao polazišna točka za istraživanje naših želja.

Pokušali smo s nekoliko stvari koje su nam se svidjele i nekoliko koje nisu, ali na kraju smo se našli u dinamici dominantnog i pokorenog, gdje su uobičajene igre udaranja (poput udaranja po stražnjici ili bičevanja), usluga (obavljanja zadataka za dominantnog partnera) i vezanja. Osim što smo u tome uživali, pomoglo nam je riješiti neke probleme s kojima smo se susreli u prvim godinama našeg braka.

Gledajući unatrag, naš život nije mnogo drugačiji nego prije, naš svakodnevni život je također prešao u dinamiku dominantnog i pokorenog. Međutim, danas imam mnogo bolje shvaćanje pristanka, sigurnosti i povjerenja, ključnih vrijednosti BDSM zajednice. Naši pregovori omogućili su nam da porazgovaramo o tome koji su nam postupci prihvatljivi, a koji su izvan naših granica. Zbog toga se nikada ne pitamo hoće li netko uživati u nečemu prije no što to isprobamo.

Također smo odabrali sigurne riječi koje nam dopuštaju da stanemo kad to želimo i da razgovaramo o našem seksualnom životu (Dušo, nisam uživala u "fistingu" sinoć, možemo li večeras pokušati nešto drugo).

Također smo našli razinu sigurnosti i povjerenja jedno u drugoga, koje ne bismo pronašli bez podrške BDSM zajednice, kroz koncepte "sigurno, razumno i sporazumno" te "rizik, svijest, sporazumno, nastrano". Nažalost, kao što su istaknule druge osobe upoznate s BDSM-om, te teme se u "50 nijansi" nigdje ne spominju.

U BDSM zajednici sam pronašla prihvaćanje svoje seksualnosti, spola i želja bez srama i osuđivanja. Iskren i ispunjen seksualni život s mojim mužem pružio mi je smirenje, omogućavajući mi da se posvetim svojoj ulozi u našem odnosu.

Zbog svih tih razloga, BDSM ne samo da je spasio moj brak, nego mi je pomogao da se razvijem u bolju suprugu, majku, saveznicu i prijateljicu. 

Tekst je preuzet s portala Independent. Jessica Cocker je osnivačica i direktorica zajednice "A Submissive's Initiative".

Pročitajte više