Karen Hylen, terapeutkinja u Summit Malibu Treatment centru, objašnjava da su u povijesti ljudi posezali za kanibalizmom iz religijskih ili egzistencijalnih razloga, no u moderno vrijeme glavni razlozi postaju ovisnost ili mentalna bolest.
"Ljudi koji se upuste u ovaj grozan čin, često osjećaju euforiju koju imaju kad se drogiraju. Ti pojedinci imaju psihosomatske tendencije, no oni sami nisu psihotični. Oni dobro znaju što čine", naglasila je Hylen.
Hylen je dodala da kanibalizam često počinje kao maštarija koju osoba često zna odvrtjeti u svojoj glavi. No kad se ta osoba upusti u stvarni akt kanibalizma, aktivira joj se centar u mozgu odgovoran za užitak pa joj se u tijelo otpušta velika količina dopamina, slično kao kod konzumacije kokaina.
Za razliku od ovisnosti o kokainu, rizik o ovisnosti o kanibalizmu ipak je znatno manji. Naime, manje od jedan posto ljudi pokazuje takve psihotičke tendencije. No, loša vijest za one koji ulaze u tih jedan posto ljudi, svakako je ona da lijeka ili učinkovitog psihičkog tretmana za ovaj bizaran poremećaj još uvijek nema.
Ipak, neke iznimke postoje. Samoprozvani kanibal iz Indonezije pod imenom Sumanto, 2003. je osuđen na pet godina zatvora zbog toga što je ukrao, a zatim i pojeo truplo jedne žene vjerujući da će tako dobiti supermoći.
Sumanto je pušten 2006. i od te godine ne pokazuje nikakve kanibalističke tendencije. Preobratio se na Islam i trenutno mu je najveća želja upoznati dobru ženu. No ovaj put, samo kako bi se napokon s nekim skrasio.