GORAN BREGOVIĆ u velikom intervjuu za Al Jazeera Balkans progovorio je o politici, ali i o tome zašto misli da je "teško voljeti naše zemlje".
"Nisam upoznao ovdje današnje političare. Prije rata sam imao jednog prijatelja koji je bio političar, ali mi ga je uvijek bilo žao. Uvijek sam mislio da to nije zanimanje za mog prijatelja. Političar tijekom svoje karijere malo toga vidi što je napravljeno. Nije to kao kod zanatlije koji odmah vidi što je uradio. Zato su zanatlije sretni ljudi. U politici je sve na duge staze, a život je kratak. Malo sretnih ljudi sretnete u politici. Sumnjam da političari mogu više ako žele da ih izaberu ponovo. Radiš tako da te izaberu i sljedeći put", rekao je Bregović.
"Vučića ne poznajem, kao ni Bakira Izetbegovića... Ali Dodika znam sto godina jer je bio u partiji za koju smo agitirali prije rata. Uvijek sam Dodika cijenio i volio. On je fin čovjek, on je netko koga biste voljeli imati za prijatelja. Imam poruku za Beograđane, za beogradski sloj intelektualaca koji su protiv Vučića. Mislim da on radi korisne stvari za Srbiju, neke su stvari vidljive kao rezultat. Kada putuješ, vidiš neke nove tvornice, nove asfaltirane puteve, Beograd koji se gradi, to su za ovako malu zemlju koja je izgubila rat ogromni pomaci", poručio je.
"BiH je skoro beznadežni slučaj. Tragična granica, direktna granica u čovječanstvu među katolicima, muslimanima i pravoslavcima. Za Titove vladavine smo lijepo živjeli. Obitelj moje supruge je u to vrijeme živjela u jednom velikom stanu. Bilo ih je mnogo i oni su to lijepo riješili - jedan hladnjak za Vlahe, jedan za muslimane. To se tako rješavalo, nije se moralo zaratiti. Što se zaratilo? Shvatili su da je komplicirano imati dva frižidera... otkud znam...", zaključio je.
Sebe naziva "univerzalnim patriotom".
"Ja sam maneken građanskog rata. Ja sam univerzalni patriot. Ne mislim da moram mrziti Srbe da bih bio Hrvat. Ili obrnuto. Moja djeca će biti Francuzi, a neće biti naši... I sretan sam zbog toga. Čovjek voli svoju zemlju, a ne zna se zašto. Zašto ja volim Bosnu? Bilo bi mi pametnije da volim neku normalnu zemlju u kojoj se normalno živi. Sretniji sam da znam da će voljeti Francusku kao što ja volim Bosnu. Ljubav prema Bosni je komplicirana, zahtjevna", smatra pa zaključuje: "Moj djed je bio vojno lice, moj otac je bio vojno lice, da nisam bio u Parizu, i ja bih bio vojno lice. Našim zemljama ne trebaju umjetnici, već samo vojnici. To su teške ljubavi, voljeti naše zemlje je komplicirano."