Foto: Vedran Tolić/Facebook/HINA
NOVA TV oboružala se "hajtek" animacijama koje su zgradu hrvatskog sabora pretvorile u Transformera koji se rasklapa i otkriva tko će dobiti koliko mjesta, RTL je ispaljivao svoje rezultate anketa 3D projekcijama na zidu Gradske štedionice na Trgu bana Jelačića, a HRT je svoje jatake okupio na Markovom trgu jer... Tamo je ekipa?
Tjednima su televizije pompozno najavljivale prijenos uživo ne bi li nas što bolje pripremili "za najuzbudljivije izbore u povijesti Hrvatske". Nikad uzbudljivije, nikad napetije, nikad neizvjesnije, nikad više akcije.
Uz sve ove specijalne efekte i dramatičnu glazbu, sve je djelovalo kao najava za akcijski blockbuster.
Neke su televizije počele odbrojavati 45 minuta prije izlaznih anketa. Neke samo 20. Minute su odmicale. Guzice su se primicale rubovima stolica. Zubi se približavali noktima. Napetost se u svakom domu mogla rezati nožem. Kreće odbrojavanje do "spektakla".
A onda...
Apsolutno ništa.
Tomejto, tomato
"Najuzbudljiviji izbori u povijesti Hrvatske" isti su film koji gledamo posljednjih 100 godina.
SDP ili HDZ? Važne su to odluke. Nije mala stvar hoće li nas naredne četiri godine voditi tomejto ili tomato.
Isto tako, znate da vam je film jače jadan ako je "shyamalanski obrat" godine pojava MOST-a koji se zaklinju (i kod javnog bilježnika) da neće činiti isto što i drugi već da će svom potezu dati drugi naziv.
Novo. Nikad viđeno. Napeto.
Nažalost, ovo nas je razočaralo. Razočaralo nas je više od onog dijela glasača koji svake godine potrate slobodan dan kako bi otklipsali do glasačkog mjesta, bili neduhoviti črčkajući priglupa sranja na glasačke listiće i onda se time pohvaliti na Facebooku. Carevi. Bravo. Uspjeli ste.
Iako je bolesno predvidljiv, to ne znači da je ovaj cjelovečernji film potpuni flop jer nakon izlaznih anketa krenulo je javljanje iz stožera, a taj dio filma uvijek nudi niz zanimljivih i ponekad emotivnih trenutaka.
Pet od pet pršuta na čelu
Pogotovo kad HDZ-ovci okupe cijeli ansambl bizarnih kreatura koje će praviti društvo babama koje su se naoružale zastavicama.
Na našu veliku radost, Domoljubna koalicija nije razočarala. Štoviše, nikad nisu bili luđi. Imali su sve. Babe, zastavice, tamburaši, Škoro, Thompson, Bujanec, pizdarije su se lijepile na čelo, čobankovalo se, plesalo kolo, okretalo prase, prijetilo se novinarima, rejv, mrma, debele žene, masna hrana, show, boca s Karamarkovom facom... Sveeee!
Domoljubna koalicija pokazala je koje su njihove namjere vrlo znakovitim prizorom tulumarenja na zastavi koje je bilo možda malo preočita metafora, ali i dalje jedna od onih kojom bi se mnogi filmaši ponosili. Dakle, čobani će preuzeti ovu zemlju, dobro se provesti gazeći po njoj, nazvati to domoljubljem, a na vama je da naredne četiri godine zgroženo gledate što se događa.
Ako je Kerum neko mjerilo seljaštva, kritičari bi ovom domoljubnom tulumu dali pet od pet pršuta na čelu.
"Independence Day" Bože Petrova
SDP je pak bio uobičajeno dosadan i da Vesnu Pusić nije prekinuo govor čelnog čovjeka MOST-a, ne bi se dogodilo apsolutno ništa.
Govor Bože Petrova spada među bolje scene. Naime, Petrov nije održao još jedno uobičajeno tamburanje o klasičnim budalaštinama. Ne. Bio je to smrtno ozbiljan govor kojeg se ne bi posramio ni američki predsjednik iz "Independence Daya". Da je netko u pozadinu stavio snažan i nadahnjujuć orkestralni soundtrack, pomislili bi da Petrov šalje marince, mornaricu, zrakoplovstvo i civile da krenu u posljednji proboj i skončaju Maticu.
Kad je završio svoj predsjedničko-motivacijski govor možda niste znali o čemu je govorio, ali bili ste neobjašnjivo nabrušeni da uzmete pušku i suprotstavite se prijetnji s Marsa.
MOST je ujedno zaslužan i za romantiku u filmu jer dvije vodeće stranke provele su velik dio večeri pokušavajući ih zavesti. HDZ je poput zaljubljene šiparice čak i na Twitteru zapratio novu "simpatiju" o kojoj je još nedavno ružno pričao.
"Uspješno" nikad nije zvučalo tako sarkastično
A nakon specijalnih efekata, drame, akcije, smijeha, tragikomedije i horora, došlo je vrijeme za suze. Na scenu stupaju luzeri.
Nema tužnijih scena od onih iz stožera gubitnika koji do kraja večeri moraju trpjeti novinare koji ih iz sekunde u sekundu podsjećaju da su luzeri i da bi možda trebali razmisliti o tome da se ekipno upucaju u srce.
Jer su dno.
I nitko ih ne voli.
I noćas će ih grijati samo suze.
U hladnoj sobi.
U bezdanu beskonačnog svemira.
Primjerice, stožeri ORAH-a ili koalicije "Uspješna" Hrvatska (uzgred rečeno, "uspješno" nikad nije zvučalo tako sarkastično). Kao da gledate javljanje iz šinteraja gdje novinari snimaju pse koje nitko nije udomio. Vidjeli smo to mnogo puta, ali gledati sve te snuždene face i slušati ih kako govore o tome da još uvijek "ne vjeruju anketama" (iako je u tom trenutku već svima bilo jasno da nema te sile koja će njihovu nulu pretvoriti u jedinicu), još uvijek je izuzetno uznemirujuće i potresno iskustvo.
Čak su i neudomljeni psi manje tužni jer za razliku od neizabranih političara, psi svoju grupu neće nazvati "Koalicija uspješno udomljenih pasa". Niti će angažirati tamburaše da ih isprate pjesmom dok ih konobari tjeraju kući i tovare im kapute da što prije odu dok oni novinarima uporno ponavljaju "još nije gotovo, netko će doći po nas".
Doduše, najtužnije je bilo kad su kamere ušle u prostorije onih "nepostojećih stranaka" gdje je tulum završio još prije osam. Njihova se imena nisu ni pojavila na odjavnoj špici. Ivo Josipović je od glavnog glumca došao do uloge "onog čudaka sa štapovima".
A sad nešto potpuno... Isto
Što god mislili o svemu, novinare morate pohvaliti zbog iskrenih napora da mandatsko natezanje između HDZ-a i SDP-a pokušaju učiniti zanimljivim događajem koji će nas držati prikovanima za ekrane i pritom vam cijelu večer govoriti "tek ćemo sutra doznati kako film završava". To nije mala stvar.
Zamislite napor koji morate uložiti da biste stotu reprizu filma prikazali kao nikad viđeni i nikad uzbudljiviji spektakl. Morate se osloniti na specijalne efekte, 3D projekcije i bombastične najave. Da gledatelji ne bi imali dovoljno vremena da registriraju da zapravo gledaju jedan te isti film. To je dosad pošlo za rukom samo Jamesu Bondu i Marvelovim junacima.
I dok HRT-u tijekom cijele večeri nije polazilo za rukom učiniti svoju grupicu iole zanimljivom, uspjeli su pohvatati pojedine scene iz "Noći živih mrtvaca" (s čašom pive na glavi) i robotski nastup Nikice Valentića koji je djelovao poput žrtve izvanzemaljske kontrole uma na koju nas je Petrov upozoravao.
Mislav Bago ponovno je pokazao svoju vještinu kretanja svijetom virtualnih tablica, a RTL je odlučio sve prebaciti u birtiju jer... Zato.
Sve u svemu, ovo je bez ikakve sumnje najpredvidljivija franšiza u povijesti hrvatske političke kinematografije, ali Hrvati su ponovno pokazali da je riječ o klasiku koji im još nije dosadio i čiji će svaki nastavak pogledati s guštom.