KADA javnost vaš život prati isključivo preko medija vrlo se lako može stvoriti dojam da ste plitka osoba koja je u stanju učiniti sve za malo medijskog prostora. U devet od deset slučajeva čitatelji ne griješe jer neki ljudi ne prežu ni pred čim ne bi li se pojavili na naslovnicama. Mirela Rupić odavno je dokazala da biti ogavno željan pažnje nije nužno karakterna mana već se kod pojedinaca može definirati i kao životni poziv. Isto tako, zanijeti s poznatom osobom trebala bi biti životna okolnost, a ne investicija u karijeru.
Biti celebrity u ovoj zemlji podrazumijeva da se ne bavite apsolutno ničim osim što se tu i tamo pojavite u novinskim člancima vezanim za neki beznačajni skandal (po mogućnosti seksualni).
E sad, da vas ljudi ne bi percipirali kao maloumnika u čijoj se glavi ne događa mnogo, tu i tamo dobro je izvući „asa iz rukava“. Taj se as vrlo često naziva „duhovnost“ ili „spiritualnost“ (ovisno koliko pametni želite ispasti). Koliko smo samo puta naišli na poznate koji su usred razgovora o izbjeljivanju anusa odjednom počeli lupetati o duhovnosti. A ništa ne kaže „ovaj čovjek o nečem razmišlja“ više od spominjanja neke nove trendi vjere ili životne filozofije koju ste poput genitalnog herpesa pokupili kada ste posljednji puta posjetili neku modnu reviju u Parizu. Na kraju krajeva, postoji li bolje mjesto za pronalaženje jastva od svijeta mode gdje se već poslovično nalazi najveća koncentracija produhovljenog puka?
Richard Gere ima Dalaj Lamu, Madonna kabalu, John Travolta L. Rona Hubbarda, a Tom Cruise psihičke probleme.
No, u što vjerovati? Tržište je prepuno ponuda i valja izabrati nešto originalno. To ne može biti klasika kao što su kršćanstvo, judaizam ili islam jer to su prežvakane pizdarije za bezimenu sirotinju i nitko na vas neće obraćati pažnju ako ste se sasvim slučajno pronašli slušajući nadahnutu propovijed lokalnog svećenika. Ako lokalni svećenik nije Zlatko „Superstar“ Sudac bolje je ne gubiti vrijeme. Valja pronaći uzore koji će vam poput trgovca nekretninama pokazati što je trenutno „in“, a tko bolji od dokazane trendseterice Madonne koja se, eto, pronašla u kabali.
Kada su nedavno neku manekenku upitali kako je od svih ponuđenih pizdarija došla upravo do kabale, ona je ko iz topa izjavila „Madonna“. Kasnije je to malo ublažila jer čak je i ona svjesna da je malo plićahno izjaviti da ste svoje „ja“ pronašli u Madonni, tamo gdje su svoje „ja“ pronašli i Sean Penn, Dennis Rodman, Guy Ritchie, izvjesni Jesus i mnogi drugi. I kada ste to bezumno laprdanje poslušali do kraja, jedino što ste iz cijelog razgovora mogli izvući jest da je kabala na neki način povezana s crvenim koncem i višestrukim orgazmima pa bi se kod neproduhovljenog Hrvata mogao stvoriti dojam da je riječ o nekom seksualnom pomagalu, primjerice kineskim kuglicama koje su isto tako povezane koncem i mogu izazvati višestruke orgazme.
Ipak, ovo je možda primjer kako nastaju velike organizirane religije. Morate imati jak PR i popularnog glasnogovornika koji će vaš proizvod kvalitetno plasirati na tržištu. Katolici bi iz ovog trebali izvući pouku jer vremenom su izgubili u trci s ostalim pružateljima usluge duhovnog iscjeljenja. Svakodnevica ispunjena krivnjom, življenje u strahu i neprestano popovanje o štetnosti ovog i onog nisu bogznakakva reklama. Takvo što funkcionira jedino kod cigareta, a i duhanski proizvodi sve su nepopularniji.
Ako želite privući poznate (a samim tim i ostale tragače za duhovnošću i svojim „ja“), ne bi bilo zgoreg ubaciti neki super modni dodatak i najmanje jedan orgazam (ali da bude dobar i da traje barem 30 sekundi). Krunice su „so last century“, a „nema seksa prije braka“ upravo suprotno od onoga što se traži. Gubite mušterije. Vjera je posao kao i, primjerice, prodaja automobila i ako ovu staru krntiju namjeravate prodavati novim vozačima bilo bi dobro ubaciti mp3 player, električne podizače stakala i ABS.
Tržište je nemilosrdno, a ljudi lijeni razmišljati.