Priča zvana MX-5 odnosno Miata, kako se model zvao na američkom tržištu, započinje još davne 1979. Tijekom razgovora Mazdinog šefa razvoja Kenichija Yamamota i američkog novinara Boba Halla o budućnosti Mazde na obližnjoj ploči je kredom izvučen prvi obris budućeg bestselera. U Mazdi je tada odlučeno da se krene u razvoj atraktivnog dvosjeda, koji će nuditi užitak za upravljačem i istovremeno biti cijenom pristupačan. Nažalost, tzv. projekt 729 je punih deset godina doslovno stajao, jer se dizajneri i inženjeri u Japanu i SAD-u nikako nisu mogli dogovoriti oko koncepcije vozila.
Rođenje legende
Ipak, ideja se polako kristalizirala. Centralna pozicija motora je odbačena, baš kao i prednji pogon, dok je ugradnja Wankel motora prekrižena tek nakon opsežnih razmatranja. 1987. godine je razvijen koncept imena LWS (lightweight sports car) i predstavljen grupi automobilskih stručnjaka. Sumnje nije bilo, dvosjed s dugim poklopcem motora, te konstrukcijom s motorom sprijeda i pogonom straga je imao puno potencijala da postane prodajni hit.
Već 1989. godine javnosti je u Hiroshimi predstavljen Mazdin roadster. Ubrzo je postalo jasno da je stvoren model, koji kombinirajući užitak klasičnog engleskog i talijanskog roadstera, vraća koncepciju roadstera u prvi plan zanimanja.
Kako je model bio prvenstveno namijenjen tržištima SAD-a i Japana, europska tržišta su ostala zakinuta za dovoljno velikom isporukom. Naime, već je 1990. skoro 40.000 Amerikanaca uplatilo Miatu, dok je u Europi prodaja 1989. godine iznosila svega četiri primjerka (prodani u Njemačkoj). Godinu dana kasnije situacija je kudikamo bolja, europskim cestama se kotrlja oko 10.000 automobila, da bi se već slijedeće godine prodaja udvostručila.
Mazda MX-5 je usprkos sve većem broju godina na leđima bila sve poželjnija i bolja, poput starog vina. Primjera radi, samu u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, koje baš i nemaju neku klimu za otvorene automobile, prodaje se svake godine desetak tisuća primjeraka.
Minimalni facelift za vječnu mladost
Kad prodaja ide tako dobro, potreba za nekim veći izmjenama nema. Tek su blage izmjene zadesile svaki dio automobila, ali je zadržan njegov izvorni duh u čemu i leži najveći uspjeh modela.
Što se tiče motora, u početku se ugrađivao 1.6-litreni benzinac maksimalne snage 85/115 kW/KS. Nakon što je 1994. godine lansirana snažnija izvedba pokretana 1.8 benzincem od 96/131 kW/KS, manji motor je prigušen na 66/90 kW/KS čime je MX-5 postao još dostupniji. 1998. se predstavlja druga generacija modela pokretana novim četiri-cilindarskim motorima s 16 ventilskom tehnologijom (1.6/110 KS, 1.8/140 KS). Tri godine kasnije stiže 6-stupanjski ručni mjenjač, dok 1.8-litreni agregat dobiva VVT tehnologiju, a snaga skače na 107/146 kW/KS. Posljednja novost u ponudi desila se krajem prošle godine, kad je za tržište Japana, SAD-a i Australije predstavljena izvedba (coupe) pokretana turbo motorom.
U izgledu automobila najviše je promijenjen interijer, koji je do danas temeljito obnovljen. Četverokraki upravljač je ustupio mjesto trokrakom, poluge ventilacije zamijenjene su zakretnim prekidačima, i tako unedogled. Serijska oprema je postala bogata, pa tako model danas raspolaže grijanjem sjedala, snažnim audio-sustavom, ABS-om i parom zračnih jastuka. Jedino što je ostalo isto je minijaturna ručica mjenjača i prepoznatljivi ventilacijski otvori. Prtljažnik i dalje nudi skromnih 144 litara, a tu je još suvozački pretinac obujma 6.5 litara.
O voznim svojstvima modela sve je rečeno. Izvanredan užitak za upravljačem potvrđuju brojne nagrade za automobil s najboljom upravljivosti u klasi. U magnetsku privlačnost ne treba sumnjati, dovoljno je jednom sjesti za upravljač najslađe Mazde i ljubav na prvi pogled će se stvoriti.
Miljenko Nikolić