RUDOLPH MATE je jedan od neopjevanih ili veoma malo opjevanih junaka filmske povijesti, naročito njene prve polovice. Židov koji je rođen 1898. u Krakowu u Poljskoj, tada Austro-Ugarskoj, završio je fakultet u Budimpešti i prije nego što se njegova obitelj preselila u Njemačku počeo se baviti filmom. Najprije kao asistent snimatelju Alexanderu Kordi, poslije i Karlu Freundu, sve dok nije došao do pravog proboja s pravim filmom.
"Stradanje Ivane Orleanske" iz 1928. godine ima status jednog od remek-djela svjetske kinematografije. Obično se ističu genijalnost redatelja Carla Theodora Dreyera i glavne glumice Renee Jeanne Falconetti, naravno, s punim pravom. Međutim, snimatelj je bio on - Mate. Svojim vizualnim rješenjem fotografije jakog kontrasta je doprinio da svaka rupica, izbočina na licima glumaca koje je Dreyer snimao (uglavnom u krupnom planu), bude vidljiva, što je bio jedan veliki plus za ukupan dojam o filmu. Dreyer se oduševio postignutim, a kasnije su zajedno snimili još jedan od njegovih većih filmova, Vampir, četiri godine kasnije.
U Europi se zadržao sve do 1935. i poput ogromnog broja filmskih umjetnika (Wilder, Lang, Siodmak, Ulmer, Preminger) zaputio se u Ameriku kada je nacizam počeo stezati. Sve do 1947. radio je kao direktor fotografije i do danas drži rekord po tome što je pet puta uzastopno nominiran za Oscara u ovoj kategoriji, iako nije uzeo nijednog.
Među djelima na kojima je radio u tom periodu se nalaze Strani dopisnik Alfreda Hitchcocka, Dodsworth Williama Wylera, Gilda Charlesa Vidora, Lubitschev Biti ili ne biti, pa Stella Dallas, Moja omiljena supruga, Ponos Jenkija, Sahara, Zapadnjak... Radio je čak i na Dami iz Šangaja Orsona Wellesa, ali nije potpisan za taj film. To svakako ima veze sa senatorom Josephom McCarthyem i vladajućim antisemitizmom.
Poslije 1947. se odlučio za režiju i među prvima je vidio koliki potencijal za glavne uloge ima William Holden, tj. prije Bulevara sumraka kada je Holden postao "must-have". Uposlio ga je u svojim krimićima Mračna prošlost i Union station, dva filma koji su pomalo ostali u sjeni mnogih naizgled sličnih naslova koji su izlazili u to doba, ali svakako zaslužuju pažnju, naročito ovaj drugi.
Mateov najznačajniji film mora biti ipak D.O.A., noir koji je doveo do ekstrema sve one zlosretne junake koji su već iznutra mrtvi, a tjeraju neku pravdu i malo zadovoljstva u beznađu gradskog grotla. Do ekstrema ga je doveo zato što je junak ovog djela - zapravo mrtav. Njemu je podmetnut otrov poslije kojeg mu je ostalo svega još nekoliko dana života, a on to vrijeme pokušava iskoristiti za pronalazak svog ubojice. Jedna zaista izuzetna ideja za noir scenarij, sjajno odrađena do kraja na filmu. Kasnije smo dobili i remake s Dennisom Quaidom, iako s prilično slabijim rezultatima.
Od ostalih naslova koje je režirao vrijedi spomenuti vestern Nasilni ljudi s Glennom Fordom, Branded s Alanom Laddom, kultni SF When World Collide, kao i Drugu šansu, gdje su glavni glumci Robert Mitchum i Linda Darnell. Moramo istaknuti i epski spektakl 300 Spartanaca, koji je "stripadžija" Frank Miller gledao kao klinac i koji je imao veliki kreativni utjecaj na njega, što je na kraju svega dovelo i do filma 300 s Butlerom.
Rudolph Mate je preminuo 1964. godine od srčanog udara i ostavio čitavu ovu ostavštinu za sobom. I još mnogo toga nespomenutog. Svakako veliki snimatelj, u to nema nikakve sumnje, međutim, zaista i jedan od velikih redatelja. Valjda će mu se jednom malo više to priznavati.