Odrastanje uz narcisoidne roditelje može ostaviti dugotrajne posljedice jer se šteta često događa suptilno i postupno. Djeca često doživljavaju omalovažavanje osjećaja i uspjeha, uspoređivanje s drugima te izjave koje ih navode da sumnjaju u vlastitu stvarnost. Stručnjaci ističu da je prepoznavanje tih obrazaca prvi korak prema oporavku.
Ovo je devet uobičajenih fraza koje narcisoidni roditelji često koriste.
"Gotovo univerzalna fraza koju narcisoidni roditelji koriste jest optužba da je dijete previše osjetljivo. To se obično događa kada dijete pokuša postaviti granicu, izrazi potrebu koja se kosi s roditeljevom ili pokaže emociju poput tuge ili ljutnje", rekla je savjetnica za mentalno zdravlje Hannah Alderete. U takvim situacijama roditelj može reći: "Previše si osjetljiv/a" ili "Uvijek od svega praviš dramu", a ponekad i "Zar se ne znaš šaliti?".
Ovakvim izjavama roditelj zapravo poništava djetetove osjećaje kako bi izbjegao preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje. "Ironično je što su mnogi narcisi i sami kronično preosjetljivi i emocionalno nestabilni, no projiciranjem tih osobina na druge uspijevaju prebaciti krivnju i izbjeći odgovornost", dodala je Maher. Takav pristup djetetu šalje poruku da su njegovi osjećaji pogrešni ili nepouzdani, što s vremenom može narušiti njegovu sposobnost da razumije vlastite emocije i vjeruje im.
Kada dijete kaže roditelju da mu je povrijedio osjećaje, narcisoidni roditelj može odgovoriti s: "Nisam ti povrijedio/la osjećaje" ili "To se nikada nije dogodilo". "Sustavno umanjivanje i 'gaslighting' navode dijete da povjeruje kako nema vrijednost i da njegove potrebe nisu važne", objasnila je terapeutkinja Virginia Gilbert. Djeca narcisa zbog toga se mogu početi osjećati kao teret i nedostojnima ljubavi.
"Narcisi su majstori manipulacije i stručnjaci za 'gaslighting' te će pokušati uvjeriti svoju djecu u alternativnu stvarnost", rekla je autorica Catenya McHenry. Takvo psihološko zlostavljanje dugoročno utječe na mentalno zdravlje. "Djeca narcisa često počnu preispitivati vlastitu percepciju ili zdrav razum. U terapiji često radimo na tome da im pomognemo ponovno vjerovati vlastitim prosudbama i obnoviti samopouzdanje", kazala je Maher.
"Problem s ovom izjavom jest što povezuje riječ 'ljubav' s nečim što je zapravo okrutno. Dijete bi to moglo protumačiti kao poruku da ljubav daje dopuštenje za štetno ponašanje", rekla je Alderete. Djeca koja usvoje takav obrazac razmišljanja u odrasloj dobi mogu završiti u toksičnim vezama, opravdavajući loše postupke partnera.
Psihoterapeutkinja Chelsey Brook Cole dodaje kako se time stvara traumatska veza u kojoj se kritika i kontrola pogrešno tumače kao briga i bliskost. "Ako se uzrujate, mogu tvrditi da ste ih krivo razumjeli, umjesto da priznaju uvredu. Na kraju prestanete vjerovati vlastitoj intuiciji", objasnila je.
"Za narcisoidnog roditelja ljubav nije bezuvjetan dar, već ulaganje koje se mora isplatiti", rekla je Cole. Osnovne roditeljske dužnosti, poput osiguravanja hrane i krova nad glavom, oni ne vide kao svoju odgovornost, već kao usluge za koje očekuju protuuslugu. Time se ljubav pretvara u nešto što se mora zaslužiti i stvara osjećaj obveze kako bi se zadržala kontrola nad djetetom.
"Ova manipulativna taktika često uvjetuje dijete da postane osoba vođena krivnjom, koja se bori s postavljanjem zdravih granica", rekla je profesorica Marie-Line Germain. Dijete može odrasti s doživotnim osjećajem krivnje i duga prema roditelju, vjerujući da mu mora uzvratiti poslušnošću i žrtvom.
Ova izjava služi kao taktika izolacije i stvaranja potpune ovisnosti. "Uvjeravajući dijete da je svijet izvan njihova odnosa neprijateljski, roditelj sabotira djetetovo socijalno samopouzdanje", objasnila je Germain. Narcisoidni roditelji mogu reći i "Nitko te nikada neće voljeti kao ja".
Iako to nije istina, djeca koja odrastaju slušajući takve poruke možda nikada neće imati priliku spoznati drugačije. Time ih se postavlja u položaj u kojem će vjerojatno stvarati nezdrave odnose. Takva indoktrinacija kod djece stvara strah od neovisnosti jer su uvjereni da nigdje drugdje ne mogu pronaći ljubav i sigurnost.
"Narcisoidni roditelji rutinski huškaju braću i sestre jedne protiv drugih", rekla je Cole. "Time ih drže u stalnom natjecanju za roditeljsku pažnju i ljubav, što olakšava manipulaciju i izbjegavanje odgovornosti." Takve usporedbe stvaraju ljubomoru, suparništvo i osjećaj neadekvatnosti.
"S vremenom to dovodi do duboke zbunjenosti oko identiteta jer dijete napušta svoje autentično 'ja' kako bi postalo osoba za koju vjeruje da će konačno zadobiti roditeljsku naklonost", dodala je Germain. Dijete uči da je odobravanje vezano uz uspjeh, a ne uz to tko ono uistinu jest.
Narcisoidni roditelji obično su usredotočeni na uspjeh i postignuća, a svoju djecu vide kao produžetke samih sebe. Njihove uspjehe doživljavaju kao vlastite, dok pogreške djece ne vide kao prilike za učenje, već kao povod za kritiku i posramljivanje. "Ovakvi komentari izravan su napad na temeljni identitet djeteta. Ono se osjeća bezvrijedno, uplašeno i depresivno", rekla je psihoterapeutkinja Linda Martinez-Lewi.
Djeca tretirana s takvim prezirom mogu razviti duboki unutarnji sram koji ih prati i u odrasloj dobi. Čak i kad dijete nešto napravi savršeno, narcisoidni roditelj može reći: "Možeš ti i bolje." Poruka je uvijek ista: "Ništa nikada nije dovoljno dobro."
Kada dijete pokuša postaviti granicu, narcisoidni roditelji često pribjegavaju izbjegavanju odgovornosti glumeći žrtvu. Reći će nešto poput: "Ne znam što sam učinio/la da me mrziš" ili "Žao mi je što sam tako loš roditelj."
"Kad bi priznali da znaju zašto ste uzrujani, morali bi preuzeti odgovornost", objasnila je Cole. "Govoreći 'ne znam što sam učinio/la', održavaju ulogu žrtve i nevinosti. To je njihov način da kažu: 'Tvoja ljutnja i granice su nevažne i neopravdane'." Time dijete uči da njegova iskrenost povrjeđuje druge, zbog čega počinje potiskivati vlastite osjećaje kako ne bi bilo "zločesto".
Narcisoidni roditelji često koriste triangulaciju: uvlače treću osobu kako bi manipulirali djetetom, primjerice povjeravaju mu probleme s drugim roditeljem i stvaraju "mi protiv njih".
Time dijete opterećuju krivnjom i podijeljenom odanošću. Rečenice poput "Ne znam kako ću živjeti kad odeš" služe manipulaciji, a "Poznajem te bolje nego što ti poznaješ sebe" potkopava djetetovu samostalnost i učvršćuje kontrolu.