Biti tinejdžer danas može biti iznimno teško. Mladi se vjerojatno suočavaju s više pritisaka nego ijedna generacija prije njih, od školskih obaveza i izazova društvenih mreža do problema sa slikom vlastitog tijela i hormonalnih promjena. Situacija može biti još složenija za one koji su u stalnom sukobu s roditeljima.
"Odrastanje u današnjem svijetu može biti nevjerojatno teško za mlade", kaže Stevie Goulding iz YoungMindsa, britanske dobrotvorne organizacije za mentalno zdravlje djece i mladih. "Mnogi tinejdžeri suočeni su s mješavinom pritisaka, od školskih očekivanja do utjecaja društvenih mreža, brinu o budućnosti i širim problemima poput financijskog stresa kod kuće. Nije ni čudo što se mnogi ponekad osjećaju preopterećeno", rekla je Goulding.
Ona dodaje kako je ključno da roditelji prepoznaju da ono što se na prvi pogled čini kao neraspoloženje ili povlačenje u sebe često može biti znak dublje emocionalne napetosti. "Umjesto da reagirate frustracijom ili vikom, što može brzo prekinuti komunikaciju, pristupite djetetu strpljivo, smireno i s razumijevanjem. To može ojačati vaš odnos i stvoriti siguran prostor u kojem će vam se otvoriti", savjetuje.
Predlaže pronalaženje mirnih trenutaka za povezivanje kroz zajedničke aktivnosti i slušanje bez osuđivanja. "Samo biti prisutan, pokazati empatiju i podsjetiti ih da je u redu osjećati to što osjećaju može biti izuzetno umirujuće", kazala je.
Psihologinja adolescenata dr. Margot Sunderland, direktorica organizacije Trauma Informed Schools UK, savjetuje roditeljima da pokušaju razumjeti kroz što njihovi tinejdžeri prolaze.
"Ako roditelji usvoje pristup smanjenog stresa umjesto onoga kojim ga potiču, odnos bi se mogao znatno poboljšati. Kod tinejdžera je sustav za reakciju na stres u mozgu hiperaktivan jer se u njemu događaju goleme promjene", pojasnila je.
"To je kao da se stvaraju novi putevi u mozgu koji se preoblikuje, a istodobno ga napadaju snažne hormonalne sile. Zato roditelji tinejdžerima trebaju dati malo oduška i biti strpljivi kao s malim djetetom, što znači da trebaju biti empatični. Shvatite da su oni u ovoj fazi nerazumni, ali vi se potrudite pokazati suosjećanje", savjetovala je Sunderland, dječja psihoterapeutkinja i autorica više od 20 knjiga.
Ako se vaš tinejdžer naljuti, ne reagirajte na isti način, savjetuje Sunderland. Umjesto toga, pokušajte biti empatični i dati mu do znanja da razumijete njegove osjećaje.
"Recite im: 'Ovo ti je sada stvarno teško razdoblje' ili 'Stvarno si ljut na mene', baš kao što biste to učinili s malim djetetom. Moć empatije i razumijevanja smanjit će razinu stresa. Sama spoznaja da znate koliko im je teško djeluje iscjeljujuće. No, brojni roditelji nikada nisu osjetili empatiju, pa bi o tome trebalo učiti u školama", kaže Sunderland.
Ako vaš tinejdžer kaže da vas mrzi, umjesto da uzvratite s "Ne razgovaraj tako sa mnom!", što može narušiti vašu povezanost, Sunderland savjetuje da kažete: "Znam da mrziš što sam postavila granicu - razumijem da si bijesan na mene". "Pokušajte se ne braniti, već jednostavno prihvatite taj osjećaj", dodaje.
Sunderland kaže da roditelji trebaju aktivno slušati što njihovi tinejdžeri govore, umjesto da odmah pokušavaju riješiti problem.
"Aktivno slušanje znatno smanjuje razinu stresa. Roditelji obično uskaču s rješenjima i govore 'nije tako strašno, možeš ti ovo ili ono'. No tinejdžeri ne žele da ih se ispravlja. Žele da ih se razumije i sluša, a to je teško, jer osjećate njihovu bol i želite im pomoći. No zapitajte se možete li pokušati podnijeti tu bol umjesto da odmah nudite rješenje?"
Kada je tinejdžer uznemiren i viče, a roditelji uzvraćaju na isti način, to najčešće samo pogoršava problem, upozorava Sunderland. "Kako ostati miran? Otiđite u drugu prostoriju i vrištite u jastuk, ali ne pred svojim tinejdžerom. Zatim s njim razgovarajte vrlo smirenim glasom." Roditelji mogu odgovornost prebaciti na partnera ili prijatelja, "ali nikako na tinejdžera", istaknula je.
Reagirajte na ponašanje tinejdžera kao što biste reagirali na ponašanje malog djeteta, savjetuje Sunderland. "Recite, primjerice: 'Bojim se da ne možeš ići van dok ne napraviš x'. Učinite to vrlo mirnim glasom, ali budite jasni u vezi s posljedicama.
Umjesto da prijetite oduzimanjem mobitela, recite: 'Ne možeš dobiti x dok ne napraviš y'. Oduzimanje stvari ili uskraćivanje džeparca nije toliko učinkovito. Korištenje riječi 'dok' puno je moćnije."
Iako je lakše reći nego učiniti, nije dobro vikati na adolescente. Sunderland objašnjava da vikanje oštećuje dio mozga zadužen za verbalnu obradu. "Roditelj bi mogao pomisliti da će vikanjem odgojiti otporno dijete i da je u redu vikati. E pa, nije", bila je jasna psihoterapeutkinja.
Mnogi tinejdžeri osjećaju da ih roditelji ne razumiju. Sunderland kaže da je rješenje za to znatiželja. "Recite im: 'Stvarno te želim razumjeti, bi li mi pomogao? Slušam te.' Osim suosjećanja, znatiželja je ključna. Dobar je alat i pokušati sažeti ono što je vaš tinejdžer rekao. Ton glasa mora biti miran. Recite: 'Hoćeš li mi, molim te, pomoći da to shvatim', a zatim sažmite, primjerice: 'Dakle, kažeš da se osjećaš potpuno preopterećeno zbog školskih obaveza. Razumijem te.'"
Stalno prigovaranje tinejdžeru da ne bude neraspoložen ne pomaže. Ako ne razgovarate s njim o problemima, vjerojatno će odgovore potražiti na društvenim mrežama, gdje će često dobiti netočne informacije.
"Znajte da ste kao roditelj uspjeli ako vam se tinejdžer povjeri o nečemu bolnom što ga tišti. To je divna stvar, jer znači da zapravo želi razgovarati s vama."
Sunderland objašnjava da se mozak razvija sve do kasnih dvadesetih godina. Iako mladi postaju "razumniji" između 19. i 22. godine, razdoblje od 13. do 16. godine posebno je izazovno.
"Bit će promjena raspoloženja, gubit ćete svog tinejdžera i on će vam se vraćati. Ne brinite zbog toga. Roditelj bi trebao biti pomalo poput terapeuta dok te godine ne prođu. A onda vam se dijete 'vrati' kad postigne svojevrsnu stabilnost, obično oko 22. godine", zaključuje dr. Sunderland.