Dr. Willough Jenkins, dječja i adolescentna psihijatrica, svakodnevno se bavi najtežim slučajevima mentalnog zdravlja mladih. U razgovoru za Newsweek je objasnila da roditelji često pogrešno tumače uobičajena tinejdžerska ponašanja, koja su zapravo normalan dio razvoja. Izdvojila je sedam pojava kod tinejdžerica koje zaslužuju posebnu pažnju roditelja, učitelja i skrbnika.
1. Emocije su primjerene situaciji
"Tinejdžerice nisu pretjerano emocionalne", kaže Jenkins. "One su u razvojnoj fazi kad je emocionalni intenzitet na vrhuncu, a sustavi u mozgu koji ga pomažu regulirati u potpunosti će se razviti tek za nekoliko godina."
2. Test povjerenja iza fraze "Dobro sam"
Taj intenzitet često prati i tihi, suzdržani odgovor "dobro sam". Prema riječima dr. Jenkins, taj odgovor rijetko znači da vas kći želi ignorirati. "Ona u tom trenutku obično procjenjuje jeste li dovoljno sigurna osoba da vam kaže istinu", objašnjava Jenkins. "Ono što slijedi gotovo u potpunosti ovisi o vašoj reakciji na to njezino 'dobro'."
3. Društvena bol je stvarna bol
Društvena bol je treća pojava koja se prečesto odbacuje kao melodrama. "Sukobi u društvu, osjećaj isključenosti i društveno odbacivanje nisu drama", rekla je. "To su uistinu bolna iskustva."
Istraživanje sveučilišta UCLA iz 2003. godine pokazalo je da društvena isključenost aktivira istu regiju mozga koja je zadužena za emocionalni doživljaj fizičke boli. Kasnija studija na adolescentima potvrdila je da su tinejdžeri osjetljiviji na odbacivanje imali još jaču aktivnost u tom dijelu mozga, a snažnija reakcija mozga na isključenost predviđala je simptome depresije godinu dana poslije.
Kada tinejdžerica kaže da joj je nepodnošljivo što je izostavljena iz grupnog razgovora, ona ne pretjeruje. Njezin mozak to bilježi na isti način kao fizičku ozljedu. Zbog toga ponavljano društveno odbacivanje u adolescenciji treba shvatiti ozbiljno i ne treba ga otpisivati kao običnu tinejdžersku dramu, ističe Jenkins.
4. Udaljavanje od majke je razvojna faza
Četvrta pojava, udaljavanje kćeri od majki, može izgledati kao odbacivanje, ali to je rijetko slučaj. "To je jedna od najvažnijih stvari koje ona u ovoj fazi može učiniti za svoj razvoj", rekla je Jenkins. "Vaš je posao da ostanete dostupni u trenutku kad se odluči vratiti."
5. Perfekcionizam kao paravan za tjeskobu
Perfekcionizam je peta pojava, a Jenkins kaže da se često pogrešno tumači kao marljivost, a ne kao znak emocionalnog pritiska. "Perfekcionizam kod tinejdžerica vrlo je često tjeskoba u društveno prihvatljivom pakiranju", rekla je. "Kada djevojku stalno hvale za njezina postignuća, ona uči da njezina vrijednost ovisi o rezultatima."
6. Pogrešan način davanja savjeta
Šesta pojava odnosi se na uobičajen roditeljski savjet za koji Jenkins kaže da je potpuno promašen: reći djevojci da se jednostavno prestane brinuti što drugi misle ili govore o njoj. "To nije primjenjiv savjet", izjavila je. "Pripadnost i povezanost su biološke potrebe tijekom adolescencije, a ne mane karaktera."
7. Cijena otvorenog razgovora
Sedma pojava objašnjava što preostalih šest čini podnošljivima. Tinejdžerice koje otvoreno razgovaraju s roditeljima imaju jednu zajedničku stvar. "Djevojke koje otvoreno pričaju s roditeljima su one čiji su roditelji prestali 'naplaćivati' svaki takav razgovor", rekla je Jenkins. Time je mislila na roditelje koji ne kritiziraju i ne drže prodike čim im se kći povjeri.
Na pitanje o najvećoj zabludi s kojom se susreće, Jenkins je istaknula kako roditelji tumače distancu. "Roditelji često misle da sukob ili distanca s tinejdžericom znače da nešto nije u redu", rekla je. "Udaljavanje od roditelja zapravo je normalan i očekivan dio adolescentnog razvoja, a ne znak narušenog odnosa."
Jenkins savjetuje roditeljima, učiteljima i skrbnicima da budu prisutni bez nametanja i da se dosljedno pojavljuju čak i kada djevojka ne želi razgovarati. Poručuje da je važno zapamtiti kako je dostupnost važnija od samog razgovora. Kada dođe do sukoba, kaže da je najbolje naglas imenovati emociju umjesto raspravljati o činjenicama oko kojih se ne slažete. Cilj bi uvijek trebao biti popravak odnosa, a ne pobjeda u raspravi.