KADA je kći Erice Mallery krenula u vrtić, imala je velikih problema s pravilnim držanjem olovke, što je poteškoća s kojom se suočava do 34% djece njezine dobi. Umjesto uobičajenog troprstog hvata, pri kojem se olovka drži vrhovima palca i kažiprsta te naslanja na srednji prst, ona je olovke i bojice držala cijelom šakom. Takav položaj pisanje i bojanje čini znatno težim, a ponekad i bolnim te zamornim.
Iako njezina kći nikada nije smatrala da je takvo držanje izrazito bolno, žalila se da joj je neugodno pisati ili je bila frustrirana zbog napora koji je morala ulagati. Nije pokazivala ni velik interes za kreativne aktivnosti poput bojanja, slikanja i crtanja.
No, nakon što su ispravili hvat i ojačali prste, njezina umjetnička strana je procvjetala. Iskustvo ove majke nije rijetkost; dapače, postaje sve češće, a odgojitelji upozoravaju da bi prekomjerno vrijeme provedeno pred ekranima moglo dodatno otežati razvoj motoričkih vještina kod djece, piše Parents.com.
Kirsten Horton, pomoćnica ravnatelja za upise u nižim razredima jedne škole u Sjevernoj Karolini, iz prve ruke svjedoči razvoju fine motorike kod djece predškolske dobi. Ona kaže da su izazovi s držanjem olovke prilično česti.
"Na našim procjenama za upis u vrtić više od polovice djece dolazi bez funkcionalnog troprstog hvata, što je zreli hvat koji se inače koristi za pisanje", kaže Horton. "Umjesto toga, često vidimo da olovku drže cijelom šakom ili da često mijenjaju ruke i položaje jer se brzo umaraju."
Laura Robinson, defektologinja s gotovo tri desetljeća iskustva, slaže se da je uobičajeno da djeca ne usvoje troprsti hvat do polaska u vrtić, navodeći da u toj dobi obično koriste četveroprstni hvat šakom. Zreliji hvat neka djeca počinju razvijati između četvrte i šeste godine. "Nakon pete godine života to je teško ispraviti", dodaje Robinson.
Neka djeca zaostaju u ovom području i kreću u vrtić s lošim hvatom olovke. Odgojitelji i terapeuti kažu da je to ponekad dio razvoja, ali da na to može utjecati i činjenica da djeca danas odrastaju u digitalnom dobu.
"Poteškoće s pravilnim držanjem olovke postale su vrlo čest i zabrinjavajuć problem", kaže Suzanne Steele, odgojiteljica u vrtiću u Kaliforniji. "Rekla bih da polovica mojih učenika pokazuje manjak fine motorike, zbog čega im je teško pravilno držati olovku."
Ona dio problema vidi u nedostatku vježbe i iskustva s finomotoričkim aktivnostima kod kuće. "Praktične aktivnosti poput bojanja, igranja plastelinom, nizanja perlica, baratanja sitnim predmetima, slaganja kockica, korištenja škara i igranja kartaških igara zamijenjene su vremenom provedenim pred ekranima", objašnjava Steele.
Smatra da ovaj manjak vježbe može biti izravno povezan sa životom u digitalnom dobu. "Djeca provode više vremena nego ikada prije povlačeći prstima po ekranu, dodirujući ga i gledajući u njega. To definitivno utječe na snagu ruku, finu motoričku koordinaciju i sposobnost pravilnog korištenja olovke."
Steele kaže da neki učenici na početku vrtića drže olovku cijelom šakom, drugi omotaju četiri prsta oko nje ili je drže s palcem podvučenim ispod. "Posljednjih nekoliko godina viđam učenike koji drže olovku u vodoravnom položaju, kao da njome prelaze preko iPada ili tableta", primjećuje.
Također viđa učenike koji još nisu uspostavili dominantnu ruku te one koji se lako umaraju ili postaju frustrirani jer im je pisanje neugodno. "Nisu razvili izdržljivost za aktivnosti bojanja i pisanja koje radimo u razredu, a pisanje od njih zahtijeva mnogo truda."
Za neku djecu to može značiti da teško prate zadatke koji zahtijevaju pisanje. "Rukopis je povezan s ranim razvojem pismenosti, pravopisom i pamćenjem. S pojavom umjetne inteligencije, mnogi učitelji u višim razredima osnovne i u srednjoj školi zahtijevaju rukom pisane zadaće kako bi osigurali autentičnost rada pa bi potreba za pisanjem mogla biti još veća", dodaje Steele.
Ako se ne poduzmu koraci za jačanje motoričkih vještina, djeca bi mogla razviti dugoročne probleme, poput kronične boli u rukama i mišićnog umora, a loš hvat može rezultirati neurednim i nečitljivim rukopisom, kaže Darrion Owens, direktor obrazovnih resursa u ProCare Therapy.
Ponekad djeca trebaju koristiti alternativne hvatove zbog fizičkih ograničenja ili anatomskih razlika. Melissa Ezarik, majka iz Connecticuta, kaže da njezin sin ima izuzetno fleksibilan zglob palca, zbog čega mu je tradicionalno držanje olovke bilo gotovo nemoguće.
"Njegova radna terapeutkinja u vrtiću nam je na to ukazala nakon što je odgojiteljica izrazila zabrinutost zbog njegova hvata", kaže Ezarik.
"Spomenula sam terapeutkinji da sam rano dobila artritis u zglobovima ruku, a ona je rekla da je to vjerojatno dijelom zato što sam cijeli život držala olovku na 'pravilan' način. Zato je mom sinu predložila alternativni hvat, pri kojem olovku drži između kažiprsta i srednjeg prsta, a ne između palca i kažiprsta. To smanjuje pritisak na zglobove palca."
Važno je biti svjestan da mogu postojati fizičke osobine koje zahtijevaju alternativne hvatove. "Alternativa nije pogrešna - samo je drugačija", ističe Ezarik. Ako se vaše dijete muči s držanjem olovke, porazgovarajte s pedijatrom ili radnim terapeutom. Oni mogu procijeniti je li problem razvojne prirode ili je djetetu potreban alternativni hvat.
Ako je hvat vašeg djeteta više razvojni problem, postoje stvari koje možete isprobati kod kuće. Owens predlaže metodu "uštipni i okreni", pri kojoj dijete uhvati olovku blizu vrha palcem i kažiprstom, a zatim je okrene tako da se nasloni u udubljenje dlana.
Također je korisno crtanje na okomitim površinama poput slikarskih stalaka, što jača ramena i zapešća. Korištenje kratkih olovaka ili bojica potiče pravilan hvat jer ih dijete mora držati bliže vrhu. Možete isprobati i trik sa starom čarapom na koju izrežete dvije rupe kako bi dijete provuklo palac i kažiprst, ili jednostavno koristiti nastavke za olovke koji potiču pravilan položaj prstiju.
Dobra vijest je da se hvat olovke ponekad može brzo poboljšati uz prave vrste igre. "Kada osmislimo prostore koji pozivaju na istraživanje rukama, poput kockica, likovnih materijala ili senzorne igre, mi ne samo da zaokupljamo djecu, već gradimo fizičke temelje za učenje", kaže Horton.
Ona preporučuje jednostavne aktivnosti poput stiskanja i valjanja plastelina ili gline, rezanja škarama po crtama, svakodnevnog bojanja i crtanja te nizanja perlica. Korištenje hvataljki ili pinceta za podizanje malih predmeta te slaganje sitnih kockica ili Lego kocaka također su odlični za snagu i preciznost prstiju.
"Najvažnije što roditelji mogu učiniti jest osigurati da njihova djeca provode puno vremena koristeći svoje ruke", zaključuje Horton. "Razvoj fine motorike potiče se kroz svakodnevnu igru. Prije nego što djeca postanu vješti pisci, moraju postati vješti graditelji, rezači, crtači i stvaraoci."