JEDNO novo istraživanje sugerira da ljubitelji horor filmova psihološki bolje podnose pandemiju.
"Ako su stvari zastrašujuće u svijetu, čini se da za neke ljude ima smisla pobijediti nešto zastrašujuće u televizijskoj emisiji, videoigri ili knjizi", kaže glavni autor studije Coltan Scrivner sa Sveučilišta u Chicagu.
Autori studije pišu: "Jedan od razloga zbog kojeg se upotreba horora može povezati s prisutnošću manje psiholoških nevolja jest taj što horor fantastika omogućava svojoj publici da vježba suočavanje s negativnim emocijama u sigurnom okruženju."
No znači li to da horor filmovi, serije ili igrice mogu biti dobri za djecu?
Scrivnerovo istraživanje usredotočilo se na odrasle pa nije jasno hoće li djeca koja gledaju zastrašujuće filmove doživjeti iste psihološke blagodati. Ali s razvojnog stajališta, učenje suočavanja sa strahom djeci pomaže u izgradnji otpornosti, kaže Shelli Dry, ravnateljica kliničkih operacija u tvrtki Enable My Child.
Iz istog razloga dr. Dry smatra da je i odijevanje djece u zastrašujuće likove tijekom Noći vještica dobro za njih te kaže kako je "to vrsta zdravog straha". Takvo iskustvo "pomaže razviti otpornost kod djeteta jer mu omogućuje vježbanje da se preplaši, a zatim oporavlja od prestrašenosti".
Gledanje horor filma još je jedna prilika da osjetite strah i prođete kroz tu emociju u relativno kontroliranom okruženju. Također nam omogućuje vježbanje empatije i zauzimanja perspektive, kaže Scrivner. Kad djeca svjedoče kako se izmišljeni likovi nose sa zastrašujućim situacijama, mogu naučiti kako vježbati vlastite načine preživljavanja.
"Dio razvijanja otpornosti jest mogućnost prepoznavanja pozitivnih strana i identificiranja strategija suočavanja", kaže dr. Dry.
Ipak, odgovor na pitanje biste li trebali djetetu dopustiti da gleda horor filmove se razlikuje od obitelji do obitelji.
Roditelji prvo trebaju uzeti u obzir vrijednosti svoje obitelji, kaže dr. Dry. Jesu li zastrašujući filmovi nešto što dopuštate i uživate ih gledati? Ako je odgovor pozitivan, procijenite spremnost djeteta. Iako ne postoji konkretna dob u kojoj su zastrašujući filmovi prikladni, dr. Dry preporučuje da ih se ne prikazuje vrlo maloj djeci jer ona mogu razviti dugotrajnu tjeskobu.
Zatim uzmite u obzir osobnost i interese vašeg djeteta. Neka djeca vrlo rano postanu svjesna da ono što gledaju na malim ekranima nije stvarno, dok su drugi osjetljiviji i treba im više vremena da se oporave od gledanja nečeg zastrašujućeg. Imajte na umu i da ono što jedno dijete smatra zastrašujućim možda neće smetati drugom. Recimo, film o mačkama ili pčelama mogao bi biti divan ili zastrašujući, ovisno o tome tko ga gleda.
Naravno, ne možemo predvidjeti kako će naša djeca reagirati na zastrašujući film, ali možemo povećati vjerojatnost da će to biti pozitivno iskustvo.
Informirajte se o filmu koji vaše dijete želi pogledati tako da na vrijeme shvatite hoće li on biti previše za dijete. Ako je žanr horora novost za vaše dijete, i Scrivner i Dry predlažu da započnete s filmom koji nije previše zastrašujući i pogledate ga s djetetom. To bi mogao biti crtić ili animirani film poput The Nightmare Before Christmas ili Monsters. Možete čak i gledati film po danu, a ne noći, kako biste smanjili faktor straha.
Dajte do znanja djetetu ako vas nešto tijekom filma prestraši.
"Reakcija roditelja i način na koji to rješavaju su važni", kaže dr. Dry.
Ne treba biti pretjerano emotivan i osjetljiv, ali nemojte misliti ni da ne smijete pokazati svoje emocije. Bez obzira na to gledate li film s djetetom ili ga ono gleda samo, podsjetite ga da uvijek ima mogućnost napustiti sobu ili ugasiti televizor. Pripremite se i na to da nakon filma s djecom razgovarate o njemu kako biste im pomogli da dekonstruiraju sve uznemirujuće ili intenzivne elemente, piše Parents.
Kako možete znati je li film bio prestrašan za vaše dijete?
Pojavljivanje noćnih mora, poteškoće sa spavanjem i strah od nepoznatih ljudi, mraka ili toga da dijete ostane samo su upozorenja, posebno ako vaše dijete nije pokazivalo takva ponašanja prije gledanja filma, prema dr. Dry. Ta je tjeskoba najčešće kratkotrajna, ali ukazuje na to da dijete još uvijek možda nije spremno za zastrašujuće filmove.
"Morate poznavati svoje dijete i znati kada mu morate reći: 'U redu, ovo je prerano za tebe. Možemo pokušati ponovo kad budeš malo stariji'", kaže dr. Dry.