Neke roditeljske bitke vrijedi voditi, poput one kada djetetu treba objasniti da ne može danima nositi iste "sretne" čarape. Ipak, kod nekih drugih potencijalnih sukoba najbolje je jednostavno popustiti. Terapeutkinja za brak, obitelj i terapiju igrom Carol Kim roditeljima nudi konkretne smjernice kako ojačati samopouzdanje i otpornost djece. Ključ je, kaže, dopustiti da tri specifična sukoba završe u korist djeteta, piše YourTango.
Izražavanje mišljenja i osjećaja
Prvo područje u kojem bi roditelji trebali popustiti djeci odnosi se na ono što djeca misle i kako se osjećaju. Dopuštanje djeci da podijele svoje misli i osjećaje ključno je za njihov emocionalni razvoj i sliku o sebi. "Tako se osjećaju cijenjeno, a to im gradi samopouzdanje", rekla je Kim.
Roditelji bi trebali izbjegavati ušutkivati djecu kada se otvore o svojim osjećajima ili mišljenjima, čak i ako se ne slažu s onim što čuju. Izjave poput "To nije točno" ili "Ne znaš o čemu pričaš" djeluju kao napad i mogu kod djece stvoriti osjećaj da nije sigurno pokazati ranjivost.
Kim savjetuje roditeljima da stvore prostor za dječje osjećaje i uvaže njihova mišljenja tako što će ostati nepristrani i znatiželjni. Predložila je rečenice poput: "To je zanimljivo gledište. Možeš li mi reći nešto više o tome zašto tako misliš?"
Will Elliott, savjetnik za djecu i tinejdžere, slaže se s njezinim savjetom i ističe važnost postavljanja otvorenih pitanja u razgovoru o osjećajima. Promišljena pitanja mogu pomoći djeci da sama poslože svoje emocije, umjesto da im roditelji govore kako bi se "trebali" osjećati.
Elliott je objasnio da pitanja djeci daju do znanja da je roditelj tu za njih, čak i ako je ono što govore teško čuti. To pomaže roditeljima da shvate svoju ulogu i način na koji mogu podržati dijete. "Žele li se samo ispuhati ili zapravo trebaju vašu mudrost i savjet?", pita Elliott.
Također je napomenuo da djeca, dok odgovaraju na ta otvorena pitanja, uspijevaju detaljnije objasniti i prepoznati svoje emocije, a to je "razvojni proces koji je apsolutno neprocjenjiv". Djeca neprestano pokušavaju razumjeti svijet oko sebe, koji može biti zbunjujuć i kaotičan. Uloga roditelja je da budu vodiči koji nude podršku i utjehu, osobito kada im djeca dopuste uvid u svoj unutarnji emocionalni svijet.
Postavljanje granica
Odrasli znaju koliko je teško postaviti granice, a djeci to može biti još veći izazov. Kim je objasnila da poštivanje dječje privatnosti i osobnog prostora uči djecu o granicama i uzajamnom poštovanju. "To im pomaže da se osjećaju sigurno i neovisno", kaže ona.
Kada roditelji dopuste djeci da sama određuju pravila o svom tijelu, uče ih o pristanku na opipljiv način, prilagođen njihovoj dobi. Zagrliti dijete kada ono ne želi fizički kontakt znači kršiti njegove granice. Takav postupak stvara model ponašanja prema kojem drugi ljudi imaju pravo odlučivati što će se raditi s djetetovim tijelom, što može narušiti djetetov osjećaj sigurnosti i vlastite vrijednosti.
Hobiji i interesi
Kim je istaknula da davanje prostora djeci da razvijaju vlastite interese potiče njihovo sazrijevanje i sreću. "To im omogućuje da istražuju svoje strasti, uče nove vještine i osjećaju se ispunjeno", rekla je.
Možda vam se ne sviđa što vaše dijete radije igra videoigre nego klavir, ali ne biste ga trebali prisiljavati na aktivnosti koje vi preferirate. Postoje konkretni načini da dopustite djeci da se bave hobijima koje su sama odabrala, a da istovremeno istražite kako mogu razviti vještine povezane s tim interesima. Ako vaše dijete voli videoigre, možete provjeriti postoje li načini da nauči nešto o programiranju ili dizajnu igara.
Kim je ponovila zašto je toliko važno dopustiti djeci da pobijede u ovim specifičnim bitkama i napomenula je da im to omogućuje da postanu samopouzdana, neovisna i puna poštovanja. "Uče se nositi sa svijetom snažno i ljubazno", rekla je, što je u srži onoga čemu se svaki roditelj nada.
Dodala je da dopuštanje djeci da sama odlučuju o svom slobodnom vremenu ima višestruku korist. Ne samo da potiče njihov rast i sliku o sebi, već i jača vezu između roditelja i djeteta, što vodi do skladnijeg i ispunjenijeg obiteljskog života.
Velik dio roditeljstva svodi se na pružanje stabilnog temelja na kojem djeca mogu shvatiti tko su. To je proces koji uključuje pogrešne korake i propuste. Ipak, kada se djeca osjećaju sigurno i zbrinuto, sposobnija su isprobavati različite verzije sebe kako bi otkrila koja im najbolje odgovara.
Djeca napreduju u okruženju u kojem ih se potiče da budu ono što jesu, čak i ako je ta verzija njih drugačija od one koju su roditelji zamišljali. Voljeti ih bezuvjetno i podržavati osobu u koju se razvijaju najvažniji je roditeljski zadatak.