PSIHOLOZI upozoravaju da djeca mogu razviti ovisnost o ekranima pa čak i prolaziti kroz simptome apstinencijske krize, no dobra je vijest da se taj problem može riješiti. Iako se rasprava o odnosu djece i tinejdžera s ekranima može činiti zamornom, važno je da roditelji i dalje prate ponašanje svoje djece i moguće znakove krize, piše Parents.
"Iako još nismo u potpunosti svjesni dugoročnih posljedica ove nove digitalizirane dinamike, dostupni podaci uvelike ukazuju na njezin štetni učinak na mentalno zdravlje i dobrobit naše djece", kaže Kellyn Smythe, direktorica prijema u ustanovi Pacific Quest koja pomaže adolescentima u oporavku od ovisnosti o društvenim mrežama i ekranima.
Prosječan tinejdžer provede gotovo pet sati dnevno na društvenim mrežama, pokazala je Gallupova anketa iz 2023. godine, a studija iz iste godine sugerira da navika provjeravanja društvenih medija u ranoj adolescenciji može promijeniti osjetljivost mozga na nagrade i kazne.
Istraživanje Pew Research Centra iz 2025. otkrilo je da većina roditelja navodi kako njihova djeca u dobi od 2 do 7 godina koriste pametne telefone. Novija istraživanja naglašavaju da je sama ovisnost o ekranima možda važnija od ukupnog vremena provedenog pred njima, jer su osobe koje se osjećaju ovisnima izložene većem riziku od problema s mentalnim zdravljem.
Što je ovisnost o ekranima?
"Pojednostavljeno rečeno, ako vaše dijete redovito bira vrijeme pred ekranima umjesto stvarnih iskustava i čini se da se u tome ne može zaustaviti, opravdano ga je smatrati 'ovisnikom o ekranima'", kaže Smythe.
Ekrani uključuju pametne telefone, tablete, računala i televizore, a ovisnost se razvija zbog stimulacije koju tehnologija pruža. Društvene mreže, primjerice, potiču lučenje dopamina, neurotransmitera poznatog kao kemikalija za "dobar osjećaj".
"Pojedinci pogođeni ovisnošću o ekranima postupno su sve više uronjeni u vrijeme pred ekranima do točke u kojoj to nadilazi njihovu sposobnost kontrole", objašnjava dr. Matt Glowiak, glavni specijalist za ovisnosti pri organizaciji Recovered.org.
"Provode više vremena pred ekranom nego što su namjeravali, čak i na štetu svega ostalog u životu. Kada nisu pred ekranom, njihove su misli i osjećaji gotovo odsutni iz stvarnog okruženja dok opsesivno razmišljaju o sljedećem korištenju." Djeci i tinejdžerima može biti teže prepoznati problem i prestati.
"Dok mnogi odrasli s vremenom mogu prepoznati problematičnu upotrebu, ali se bore da prestanu, djeca i adolescenti zbog svoje razvojne faze često nisu ni svjesni problema. To postaje 'nova normala'", dodaje dr. Glowiak.
Znakovi da je vaše dijete možda ovisno
Smythe potiče roditelje tinejdžera da obrate pažnju na nekoliko znakova. Među njima su redovito izbjegavanje stvarnih iskustava poput druženja s prijateljima, sporta i obiteljskih događaja u korist vremena pred ekranom, kao i razdražljivost ili ispadi bijesa zbog postavljenih granica.
Znak za uzbunu je i korištenje ekrana kao alata za emocionalnu regulaciju, primjerice kada tinejdžer osjeti potrebu za uređajem tijekom obiteljske večere
Ostali pokazatelji uključuju izostajanje iz škole, znakove tjeskobe ili depresije, promjene u težini ili razini aktivnosti te izbjegavanje tipičnih društvenih događaja poput školskih plesova, noćenja kod prijatelja ili obiteljskih odmora.
Kod mlađe djece roditelji mogu primijetiti intenzivnu zaokupljenost ekranima, gubitak interesa za druge aktivnosti, frustraciju kada ne mogu koristiti uređaje i stalno povećanje željenog vremena pred ekranom.
Nakon ovisnosti može nastupiti apstinencijska kriza
Ako roditelji pokušaju ograničiti vrijeme pred ekranom, mogu se suočiti s apstinencijskom krizom kod djeteta. Budući da ovisnost o ekranima slijedi slične obrasce kao i zlouporaba supstanci, djeca mogu iskusiti simptome apstinencije.
Psihologinja dr. Stefanie Mazer navodi da se mogu javiti tjeskoba, nemir, dosada, strah od propuštanja (FOMO), stalne misli o provjeravanju uređaja, promjene raspoloženja, razdražljivost te fizički simptomi poput problema sa spavanjem ili glavobolja.
Smythe dodaje da tinejdžeri mogu doživjeti i "sindrom fantomskog telefona", pri čemu stalno provjeravaju džepove tražeći pametni telefon za koji znaju da nije ondje. Ipak, ističe da je ova faza obično kratkotrajna i traje od nekoliko dana do najviše tjedan dana, nakon čega slijedi oporavak.
"Nevjerojatno brzo vidimo pozitivne ishode odvikavanja od društvenih mreža i ekrana. Ta poboljšanja uključuju bolji san i razinu energije, smanjenje simptoma tjeskobe i depresije, povećanje kreativnosti i, što je možda najvažnije, zdraviji društveni angažman", kaže Smythe.
Kako pomoći djetetu da se nosi s ovisnošću?
Iako se može činiti da je situacija s ekranima izmakla kontroli, terapeuti poručuju da roditelji imaju moć djelovati. "Moj najvažniji savjet roditeljima je da preuzmu kontrolu. Ponekad se može činiti da nemate izbora, ali imate ga", ističe Smythe.
Dr. Mazer predlaže suradnju s djecom i tinejdžerima na stvaranju jednostavnih i realnih pravila. "Zajedno odlučite kada vaše dijete može biti na telefonu ili tabletu. Budite realni, što znači da ne pokušavate smanjiti previše odjednom ili potpuno zabraniti korištenje", savjetuje. Korisno je dogovoriti i obiteljska pravila, poput večera bez uređaja.
Dr. Glowiak naglašava važnost pokazivanja djeci da postoji život izvan ekrana. "Umjesto da nakon napornog dana posegnete za daljinskim upravljačem, razmislite o alternativnim aktivnostima. Odlazak u park, šetnja, sport, posjet knjižnici ili planinarenje mogu zaokupiti djecu na način koji ih udaljava od ekrana i razvija njihove druge sposobnosti", kaže on. Važno je da te aktivnosti budu pozitivne, a ne kazna.
Smythe poručuje roditeljima da prihvate dosadu jer je ona ključan dio dječjeg razvoja. "Nestrukturirano vrijeme temelj je za kreativnost, rješavanje problema, emocionalnu otpornost i razvoj izvršnih funkcija. Neka vam cilj bude imati više nestrukturiranog vremena svaki dan nego vremena pred ekranom", kaže on.
Roditelji bi također trebali biti uzor zdravih navika. "Važno je da roditelji izbjegavaju vlastite porive, poput stalnog provjeravanja telefona u prisutnosti djece. Zapamtite, nije sve hitno, iako se tako može činiti", kaže dr. Glowiak. Ako se dijete unatoč svemu muči, nema srama u traženju stručne pomoći. "Obratite se pedijatru, savjetniku ili terapeutu", zaključuje dr. Mazer.