Ova Hrvatska nije sposobna dotući protivnika

ZAISTA ne znam što bih rekao na ovo što se događalo. Bilo je opasno, jako opasno. Ipak, ajmo promatrati ovo kroz pozitivnu prizmu. Izvukli smo se. Kako, na koji način, možda više i nije toliko bitno. Važno je da smo ušli u četvrtfinale, da smo ostvarili taj neki osnovni cilj, a da smo mogli izgubiti, jesmo. Bez obzira na našu slabu igru, jučer smo se svi mogli uvjeriti da su vremena kad je Brazil bio kanta za napucavanje daleko iza nas. Uvjeren sam da će Brazil za dvije, četiri ili šest godina biti legitiman kandidat za medalju na velikim natjecanjima. Nevjerojatno je koliko su oni napredovali u samo šest godina. Na OI u Pekingu mi smo te Brazilce razvalili 20 razlike, mislim da je bilo 33:14.

 

 

Sustav rada u rukometu im je fantastičan. Najviše me impresionirala činjenica da su oni i dalje hakleri, ali u njihovoj igri postoji disciplina svih 60 minuta s vrlom malim iskakanjem iz zacrtanog sistema igre. Takve, pomalo divlje momčadi nakon nekog vremena puknu, raspadnu se, oni ne. Vrtjeli su, čekali su, strpljivo su gradili svoje napade dok im se ne bi ukazala pukotina u našoj igri i to su jučer koristili svih 60 minuta. Strašno mi se sviđa kako igraju i sve ove utakmice u grupi i minimalni porazi od Španjolske i Slovenije nisu nikakvo iznenađenje. 

 

Što se tiče nas, što reći. Da je bilo dobro, nije, da smo sami krivi za to, jesmo,  da nas je sreća obilno počastila, također je istina, no prošli smo i to je u ovom trenutku ipak najvažnije. Neću reći da smo možda ušli opušteno i prepotentno u utakmicu, ali Brazil je puno bolji nego što smo svi očekivali, držali su nas u šaci svih 60 minuta, no na kraju je ipak presudila ta naša individualna kvaliteta.

 

 

Imamo sad dva dana odmora. Moramo vidjeti u čemu griješimo, po svaku cijenu to pokušati ispraviti i pripremiti se za ipak najvažniju utakmicu na turniru, onu o kojoj ovisi medalja.

U redu, obrana je previše slobode davala njihovom pivotu da nam radi nered na našu postavljenu obranu, no ne bih rekao da je to bio osnovni problem. Odnosno, nismo mi imali situaciju da nas je jedan igrač uništavao, da nam je zabio desetak golova. Problem je bio što se nama jučer akumuliralo puno sitnih problema.

 

 

Zaista, ali zaista se ne sjećam kad nam se dogodilo da promašimo četiri sedmerca u nizu. Onda, otvorimo i prvo i drugo poluvrijeme odlično i stanemo. I ako bih morao izdvojiti jedan segment koji me najviše brine na ovom prvenstvu je upravo to da nismo sposobni prelomiti utakmicu na kojoj se odvojimo na nekoliko razlike. Umjesto da tada protivnika totalno dotučemo, mi konstantno upadamo u neke crne rupe i dozvoljavamo protivniku da se vraća u igru. Tako je bilo s Austrijom, pa Tunisom i sad s Brazilom. Zbog čega je to tako, zaista nemam odgovora. Protiv ovakvih protivnika takve naše dubioze u igri nisu bile kažnjene, no protivnici iz onog prvog razreda ti to neće dozvoliti. Kad ti Francuzi ili Danci pobjegnu na četiri, pet razlike, piši kući propalo. Vjerujte mi, tada je ta utakmica izgubljena.
 

 

To me zaista brine, ali toga su svjesni i igrači i Goluža, što se dalo iščitati iz njihovih izjava nakon utakmice. Nitko nije bio zadovoljan, no umjetnički dojam ostavimo za Zlatnu piruetu. U umjetničkom klizanju je taj segment bitan, u rukometu nije. Bitno je da si prošao dalje. Tko pamti da su suci pokrali Chelsea prije par godina protiv Barcelone? Važno je tko je pobijedio. Prvi cilj je ostvaren. Osigurali smo kvalifikacije za OI u Riju, a sad se treba pripremiti za pravog protivnika koji nas čeka u četvrtfinalu.

 

Volio bih da to bude Poljska, ali moje mišljenje je da će to ipak biti Švedska. Poljaci nam više leže, no Šveđani na ovom prvenstvu igraju zaista spektakularan rukomet. Atraktivan, efikasan, moćan. Na svim pozicijama su strašno dobro pokriveni i ako ozbiljno ne popravimo igru, nisam siguran da će završiti dobro. Ipak, kako sam već rekao, treba gledati pozitivno. Kvalitetu imamo, talent imamo i vjerujem da je ono mučenje s Brazilom ostalo iza nas te da će u nastavku turnira Hrvatska pokazati svoje pravo lice.