"Predsjednik PAO-a i danas čuva bianco ček za Dražena"

DRAŽEN PETROVIĆ danas bi proslavio 52. rođendan, a tim povodom razgovarali smo s Nevenom Spahijom, njegovim najboljim prijateljem iz šibenskih dana, bivšim izbornikom Hrvatske i aktualnim zaposlenikom Atlanta Hawksa.

 

Spahija nam je ispričao kako je bilo odrastati i učiti životne i košarkaške lekcije od Dražena, detektirao je i najveću stvar koju je Dražen ostavio košarci i objasnio fenomen njegove karizme.

 

Također, pomoćni trener Hawksa govorio je o misterioznom odnosu između Dražena i trenera Portlanda Ricka Adelmana te nam otkrio koliko ima istine u pričama da je naš košarkaš prije smrti namjeravao napustiti NBA i za silno bogatstvo postati igrač Panathinaikosa. Bivši predsjednik Pavlos Giannakopoulos toliko ga je obožavao, da i dan danas čuva bianco ček na koji je Dražen samo trebao upisati iznos.

 

"Kako godine prolaze, čini mi se da je Draženova karizma sve jača. Dražen je bez ikakve dvojbe najkarizmatičniji sportaš s ovih prostora i nevjerojatno je da njegov lik, njegovo djelo i njegova slava nisu niti malo izgubili protekom vremena. Jako sam sretan jer sam odrastao uz tog čovjeka. Bez obzira što je bio dvije godine mlađi, svi smo od njega mogli puno toga naučiti. Pri tome ne mislim samo na košarku, već na stav prema životu. Čudesno je da je jedan tako mlad čovjek uspio donositi tako bitne i tako kvalitetne odluke za svoj razvoj i svoju karijeru. Odrekao se velikog novca i lagodne europske karijere te među prvima otišao u NBA - tada najveću nepoznanicu za nas Europljane. NBA u to vrijeme nije priznavao, ali ni poznavao europske košarkaše. Prva sezona u Portlandu mogla ga je slomiti, ali pošto je bila riječ o Draženu, to se ipak nije moglo dogoditi. Otišao je u New Jersey i napravio revoluciju. Pokrenuo je košarkaški svijet u sasvim drugom smjeru. Dražen je najzaslužniji što se stav Amerikanaca prema Europi i europskoj košarci totalno promijenio. S košarkaške strane to je Draženova najveća veličina i zbog toga će ostati upamćen u povijesti svjetske košarke'', u dahu nam je Spahija rekao što misli o utjecaju kojeg je Dražen ostavio u nasljeđe današnjim i budućim generacijama.

 

 

''Hrvati su emotivni i subjektivni kad se radi o našim sportašima. No, to je normalno. Kad čitam brazilske medije, oni jednako tako pišu o svojim sportašima, a Španjolci o svojim. Tako je valjda svugdje u svijetu. Štoviše, ne vidim ništa loše u tome kad se o našim igračima piše s malo više emocija i simpatija, pa čak i navijački. Međutim, prava istina je da Amerikanci u to vrijeme nisu imali pojma što europska košarka, odnosno što jedan europski košarkaški proizvod može predstavljati u NBA-u. Rick Adelman je veliko trenersko ime u NBA-u i ne treba ga osuđivati što se u tom trenutku odlučio za sigurniju opciju koja mu je bila na raspolaganju, a ne na jednu nepoznanicu. Ipak, za to su vrijeme neki drugi ljudi prepoznali Draženov talent, a tu u prvom redu mislim na Chucka Dalyja, koji je puno veće trenersko ime od Adelmana i jedan od najvećih stručnjaka u povijesti NBA-a. To što nije prepoznao Rick, prepoznali su ljudi iz New Jerseya.

 

 

Osnovno pravilo u životu, kojeg se Dražen tako slijepo držao, je da ako ne uspijete na jednom mjestu, ne smijete se pokolebati, kriviti sve druge i početi sumnjati u sebe, već novu priliku morate pokušati pronaći na nekom drugom mjestu. Zahvaljujući jednom strašnom treneru i fantastičnom generalnom menadžeru, a Willis Reed je tu funkciju u Netsima obavljao u to vrijeme, to se Draženu dogodilo. Njih dvojica su mu pružili priliku da pokaže što zna, a on im je stostruko vratio poklonjeno povjerenje. Zato mislim da ne treba Adelmana osuđivati što nije na vrijeme prepoznao Draženov talent. Morate uzeti u obzir da je Portland tada igrao finale NBA, imao je fantastičnu momčad i posebno jaku bekovsku liniju, a s druge strane tu je bila i takozvana rookie adaptacija, koju također ne smijemo smetnuti s uma.

 

Ipak, Adelman na Dražena nije dugoročno računao, to je bilo jasno, jer priče koje su se kasnije pričale kako su Draženu smetali Porter i Draxler nisu bile točne. Nakon njih prvi je u rotaciji bio Young, tako da sve to skupa ne drži vodu. Međutim, sve ima svoje zašto i zato. Rick nije prepoznao trenutak, bila je to novost i za njega i za američku košarku i malo se pogubio u tome. A Dražen nije bio jedini takav slučaj. Zato smatram da ne smijemo biti previše strogi i nepravedni prema Adelmanu. Najvažnije je da je Dražen otišao u pravu momčad i kod pravog trenera te da mu se nakon toga sve otvorilo.''

 

 

''Jednom sam se susreo s bivšim predsjednikom Panathinaikosa Pavlosom Giannakopoulosom, danas sve to vodi njegov sin, koji mi je rekao da moram doći kod njega u ured gdje i danas čuva ugovor koji je pripremio za Dražena. Nema sumnje da su u pitanju bili veliki novci, ali poznavajući Draženovu ambiciju nisam siguran da bi se on odlučio za taj korak, odnosno za povratak u Europu. Ako znamo da je jedan Dominique Wilkins, a znamo koja je to veličina bila, došao u PAO, i ta je opcija bila izgledna, ali znajući Draženovu ćud, narav i karakter, siguran sam da je NBA bio prva i jedina prava opcija. Dražen je bio na rubu All-Stara, a reći ću i nepravedno s njega izostavljen i silno je htio pokazati svima da mu je tamo mjesto. Ako se ne varam, njegova prva opcija bili su New York Knicksi.''

 

 

 

''Slažem se. Draženova slava ne blijedi, ona je iz godine u godinu sve veća. Barem u mom Šibeniku svake godine vezano za Dražena puno toga se organizira i na tome sam svim tim ljudima neizmjerno zahvalan. Velike zasluge za to ima i Biserka Petrović, koja nikad nije dopustila da Draženovo ime padne u zaborav. Istina, Draženovo ime nije ni moglo umrijeti, nitko ga od nas ne bi zaboravio, ali njena energija u želji da se sačuva uspomena na Dražena, nešto je nevjerojatno. Hvala joj na tome.''